“Sandžak je uvijek više davao nego što je primao”

Povodom dobijanja novoutemeljenog priznanja IZ u BiH ALEM BOSANSKOG GAZIJE, razgovarali smo sa laureatom akademikom prof. dr. Ejupom Ganićem o samome priznanju, situaciju BiH, Sandžaku i drugim aktuelnim događanjima unutar bošnjačkog naroda i regiona.

SANDŽAK MI JE UVIJEK INSPIRACIJA

Htio bih Vas vratiti u prošlost, na Vaš početak, na Sebečevo, Novi Pazar, djetinjstvo – otkud to da krenete putem prirodnih nauka?

Sebečevo je 12 km udaljeno od Novog Pazara. Tu sam završio osnovnu školu. Uvijek su me nekako matematika i fizika zanimale, tako sam završio u Beogradu inžinjerske nauke. Kasnije sam nastavio u Americi i došao do zvanja profesora tehničkih nauka. Međutim, uvijek sam pokazivao interesiranje za zbivanja u društvu.

Jako je rijetko da se ljudi iz tehničkih nauka uključe u društveni život.

Jeste, to je vrlo rijetko. Ali, mi smo dosta precizni, to je naša osobina. Kada uđemo u političke vode, mi pokušavamo da kvanticiramo, tako da možemo biti korisni. Ne treba nas imati puno, ali nije loše imati nekog iz tehničkih nauka.

Emotivno sam vezan i za svoje rodno mjesto, za grad Novi Pazar, vezan sam i za Novu Varoš, pošto sam tamo završio srednju školu. Dakle, Sandžak mi je uvijek inspiracija. Možda ću jednog dana, kada dođem do penzije, najviše vremena provoditi u Sandžaku. Sandžak je uvijek bio baza iz koje su se generirali stručnjaci. Nažalost, mnogi su završili po svijet, tako se nije puno toga vraćalo u Sandžak. Mislim da se sad ovim naporima razvoja Sandžaka, prvenstveno Novog Pazara kao univerzitetskog centra, počinje lagahno vraćati nazad ono što je ulagano. Imamo veliki broj stručnjaka po cijelom svijetu koji će na indirektan i direktan način pomagati Sandžaku i Novom Pazaru i naravno državama Srbiji i Crnoj Gori na čijim se teritorijima Sandžak nalazi.

2. MAJ 1992. JE PREOKRENUO HISTORIJU

U obrazloženju za nagradu, odnosno priznanje Alem bosanskog gazije, prva od stavki jeste Vaš doprinos očuvanju Bosne, odnosno onaj ključni moment sa generalom Kukanjcem. Kako to sad, iz ove perspektive, posmatrate?

2. maja 1992. godine, Milošević je sa svojom vojskom krenuo da završi sa Bosnom. Do tada su spalili istočnu Bosnu, napravili su koridor duž Save i južni koridor od Trebinja i Stoca prema Mostaru. I Sarajevo je bilo u okruženju. Oni su htjeli da promijene legitimnu vlast BiH. Pripremili su izdajničku vladu. Kidnapirali su predsjednika predsjedništva Aliju Izetbegovića – i trebala je Bosna da padne tog dana.

Je li se znao unaprijed taj scenarij?

Oni su sve pokušavali. Ti scenariji su visili u vazduhu. Ali sve dok nisu krenuli, nije do kraja bilo jasno ni međunarodnoj zajednici šta oni hoće. Oni su 2. maja kidnapirali Aliju Izetbegovića, ja sam onda preuzeo funkciju predsjednika države – i naravno mi smo se branili. Spriječili smo ih da izvrše državni udar. Spriječili smo ih da zauzmu Sarajevo. To je promijenilo tok rata, jer su računali da će tog dana završiti sa Bosnom i imati 100.000 slobodnih vojnika da krenu da završe sa Hrvatskom i ostatkom Jugoslavije. To se nije desilo, oni su ostali ovdje skoro četiri godine, ratovali su protiv naše države i vojske – i to je nekako promijenilo tok historije. Prema tome, ta moja politička odluka i držanje u to vrijeme, lojalnost koju sam iskazao BiH je njima uvijek smetala i danas im smeta i zbog toga postoje ti nesporazumi između mene i Srbije.

HAPŠENJE U LONDONU JE POSLJEDICA REZULTATA ODBRANE BIH

To je ustvari bio realan razlog situacije koju ste doživjeli u Londonu?

Da, ja sam uhapšen po njihovoj potjernici. Oni su rekli da sam 2. maja rukovodio napadom na njihovu vojsku. Međutim, međunarodna zajednica je djelimično bila naklonjena Srbiji. Oni su kritizirali Miloševića, ali ga nisu zaustavljali. Mogli su ga u početku zaustaviti da se ne desi genocid, da se ne sruši sva privreda BiH i djelimično Hrvatske. Nisu imali interesa da ga zaustave. Oni znaju i u Londonu šta sam ja radio u ratu. Mi smo to na sudu raspravili. Dobili smo dokumentaciju da je Srbija priznala da je bila agresor.

Je li Srbija prihvatila sudsku presudu da nije bilo nikakve Vaše odgovornosti i da li možete slobodno hodati Srbijom?

Svako ko je branio Bosnu ne može slobodno hodati Srbijom. Tamo su ipak oni još uvijek bliski četničkoj ideologiji, nažalost. Veliki broj i glasača i građana gleda na četničku ideologiju na taj način – što je neprihvatljivo sa našeg stanovišta. Ja sam učio historiju od profesora koji su bili Srba. Oni su mi govorili da su četnici ubijali, klali, palili i Srbe i Bošnjake i ostale narode. I to su bili u našoj historiji, koju sam ja završio u Srbiji, din-dušmani. Odjednom su prevrnuli list, i kažu da su oni bili oslobodioci. Što je, nažalost, porazno za Srbiju. Srbija je dala veliki broj narodnih heroja. Poginuo je veliki broj Srba u antifašističkoj borbi, borili se protiv četnika, Nijemaca i drugih agresora, i sad su oni taj svijetli period Srbije kada se borila protiv fašizma na neki način pogazili, što je vrlo žalosno. Nadam se da će i u Srbiji doći vrijeme lidera koji će to promijeniti i vratiti na staro.

OBNOVA TUŽBE PROTIV SRBIJE

Vaša odbrana je uspjela dokazati ono što tužiteljski tim Bosne u postupku protiv Srbije u Hagu djelimično nije. Da li postoji šansa da se iznova pokrene tužba BiH protiv Srbije za genocid uz dokaze i argumentaciju koju vi imate?

Da, to će se desiti. Za tri godine bit će obnovljena tužba protiv Srbije i čitava nova dokumentacija će biti prezentirana. Mi želimo da to raščistimo na sudu kako bismo mogli imati normalne odnose sa Srbijom i sarađivati kao susjedi i pomagati jedni drugima. Smatramo da je srpski narod imao loše vođe, loše rukovodstvo koje ga je uvelo u genocid i agresiju. On se trebaju osloboditi te infekcije i vratiti nekim slobodarskim korijenima, jer i oni imaju u svojoj historiji ljude koji su se borili za bolju Evropu, za slobodu. Nažalost, danas je sve to stavljeno po strani, i mi želimo da se izvuku iz tog haosa.

A kako će se uspjeti izvući? Kako je moguće doći do toga da svi narodi na Balkanu žive normalno?

Ključni problem je Srbija. Ona treba postati demokratska. Ljudi poput Čedomira Jovanovića i Sonje Biserko trebaju biti glasnogovornici Srbije, a ne oni koji zagovaraju biografiju Draže Mihajlovića, koji štite ratne zločince. Veliki broj ljudi u Srbiji, preko 70%, protivi se hapšenju Ratka Mladića koji je najveći zločinac na svijetu za kojim traga međunarodna zajednica. Nadajmo se da će srpski narod smoći snage da pobjedi, da u svojim njedrima počne gutati slobodarski duh i osloboditi se četničke ideologije.

RAZJEDINJENOST BOŠNJAKA JE POSLJEDICA SRPSKIH UJUDRUMI

Situacija u bošnjačkom narodu, bošnjačkom korpusu nije toliko prosperitetna da bismo mogli svi zajedno da gradimo zajedničku budućnost. Zbog čega postoje ta neujedinjenost i političke nesuglasice među samim Bošnjacima?

Srbi su uvijek imali talenta da zavade, da u jednom narodu nađu izdajnike, da uvijek naprave nešto paralelno. Kad god se pojavi neki lider, oni mu nađu opoziciju. Kad god neki od naših lidera dobije neku funkciju, oni ga usisaju u svoj sistem, potkupe ga. Vi se sjećate modela Sejde Bajramovića. On je ušao u taj historijski koncept izdaje, on je patentiran sa tim likom Sejde Bajramovića. Kada je on predstavljao Kosovo i smatrao da Kosovo podržava Miloševića, a bilo je teško naći jednog čovjeka da podržava Miloševića. Mi, kao narod Bošnjaci, moramo se učiti kako da vladamo. Mi tu iskazujemo velike slabosti, političku razjedinjenost. Mi smo bili lojalni državi. Branili smo Titovu Jugoslaviju. Titova Jugoslavije je stvorena u Bosni. Sve neprijateljske ofanzive su ovdje stvorene. Mi smo bili lojalni Jugoslaviji. Kada se Jugoslavija raspadala, mi smo bili zadnja linija odbrane. E sad je došlo vrijeme da ovu državu u kojoj su Bošnjaci najbrojniji mi vodimo. To su ostaci. Ljudi se formiraju, formiraju svoje moralne i društevne principe. Ta razjedinjenost će potrajati jedno vrijeme, ali polahko u narodu stašava osjećaj da se moraju birati sposobni i progresivni lideri. To je jedan od naših, bošnjačkih problema. Moramo birati odvažne i sposobne ljude. Nama se ubacuje korupcija, ubacuje se kojekakva infekcija da bismo se međusobno svađali, i u tome Srbija nekako uspijeva. Imamo koncept da stvorimo jake i sposobne institucije, ali nam se podmeću klipovi u tim institucijama. Međutim, mora se naprijed. Moraju mladi ljudi početi da vode politiku, da što više budu uključeni u sve sfere života. Moramo ih jednostavno školovati. Bošnjaku je školovanje uvjet opstanka. Samo školovana djeca imaju nasljedstvo. Samo kada školujete dijete znate da ste mu nešto ostavili, sve drugo može propasti. Zato je jako bitno da školujemo djecu. Opstanak Sandžaka je povezan sa školovanjem djece. Vi znate da u Sandžaku nije bilo raseljavanja od Rankovićevih vremena i prije toga, da nije pokolja, danas bi se broj njegovih stanovnika mjerio milionima, a ovako su Sandžaklije rasuti po cijelom svijetu, od San Franciska do Sidneja.

Sandžak se opet donekle sam izborio, postao svjestan toga. Nedostatak snage matične države najskuplje košta Bošnjake Kosova, Makedonije i drugih enklava. Kako njima pomoći da dođu bar do ove faze u kojoj je sada Sandžak?

Moramo jačati lokalnu samoupravu. Moramo primjenjivati evropske principe u lokalnoj samoupravi. Jako je bitno da u svakoj sredini gdje žive Bošnjaci zaživi koncept lokalne samouprave. To je jedan moderan evropski koncept, jer i druge zemlje u Evropi imaju rasute narode po drugim državama. Mislim da je ujedinjenje u EU put da se ti problemi riješe.

I da svi Bošnjaci konačno postanu jedno?

Apsolutno. Mi imamo istu kulturnu dimenziju. Mi moramo sarađivati, moramo biti jedno u tom globalnom planu razvoja. Jeste da živimo u dvije različite države, ali kroz regionalnu saradnju, kako se danas radi u Evropi, moramo se ujediniti. Moramo imati jedinstven koncept opstanka obrazovanja, da vi podjednako u Sandžaku učite bosanski jezik i bošnjačke pisce i da vam se ne nameće nešto što nije vaše. Nadam se da će vremenom i u Srbiji doći na vlasti snage koje imaju demokratski princip. Vi ste iznijeli dobar dio Srbije na leđima. Sandžak je uvijek više davao nego što je uzimao, i ja se nadam da će doći bolja vremena.

ISLAMSKA ZAJEDNICA JE NAŠA DUHOVNA VERTIKALA

Jedina konkretna i transparentna pomoć Bošnjacima Sandžaka iz BiH došla je od IZ u BiH, odnosno ličnosti Reisul-uleme i Rijeseta koji je i utemeljio priznanje Alem bosanskog gazije. Da li to Bošnjaci jedino u Rijasetu imaju instituciju koja se brine o njihovim nacionalnim interesima?

Islamska zajednica je naša duhovna vertikala. Ona je podjednako odgovorna za Bošnjake, ne samo u Bosni već i u Sandžaku i u drugim mjestima gdje se oni nalaze, i ona kao takva mora voditi računa o tome. Mene ne iznenađuje to da su našem Reisul-ulemi podjednako dragi i Sandžaklije i Krajišnici i Hercegovci. Tu nema razlike. Vi znate da IZ ima ingerencije nad svojim obavezama i u Sandžaku i u Bosni i u drugim mjestima gdje žive Bošnjaci. E sad, njihovi standardi oko nagrade bosanskog gazije su takvi kakvi jesu.

Ovo sam postavio kao fenomen?

Da. Mnoge države i drugi narodi su opstali samo zato što su imali tu svoju duhovnu vertikalu, da sačuvaju svoj duhovni identitet, da budu dobri građani u svakoj državi u kojoj žive, ali da čuvaju svoju posebnost, svoj vjerski identitet, svoj kulturni identitet. Jako je bitno da se u Sandžaku sačuva identitet. Mi smo za integraciju, a ne za asimilaciju. Prema tome, u Sandžaku treba da se slave državni praznici, a ne vjerski praznici kao državni. Vidite, kada rukovodstvo Srbije putuje vani i traži poslove u islamskom svijetu, oni naglašavaju da u Srbiji živi preko pola miliona muslimana. Ali kad su u pitanju ljudska prava, tu se jako puno kasni u Sandžaku. To me jako boli kao čovjeka, jer ja želim da svi budu ravnopravni i da se sve to razvija kako treba.

AUTONOMIJA SANDŽAK ĆE KORISTITI SRBIJI I CRNOJ GORI

Šta mislite o sve prisutnijoj ideji Autonomije Sandžaka?

Sandžak ima kritičnu masu političara koji trebaju sa rukovodstvom Srbije da nađu najbolji put. Srbija i Beograd trebaju razgovarati sa autohtonim političarima u Sandžaku. Sandžak je uvijek funkcionirao kao entitet, i on ima svoju posebnost, svoju historiju. Ima svoju kulturnu baštinu. Ona je uvažavana i za vrijeme Titove Jugoslavije, kroz Sandžačke igre i razne druge skupove. Sandžak je imao svoju autonomiju do kraja Drugog svjetskog rata. Taj entitet Sandžaka je jako bitan. On je jedno bogatstvo za dvije države, za Crnu Goru i Srbiju pošto se nalazi na teritoriji obiju država. Vjerujem da mladi političari u Sandžaku trebaju da se uključe, nova generacija sandžačkih političara jeste pregovarački partner Beograda. Beograd treba da traži sa njima rješenje o decentralizaciji države. Da li će to biti entitet, regija, autonomija – to vi treba da odaberete u jednom demokratskom i evropskom dijalogu. A Sandžak kao entitet postoji, postoji godinama i godinama, to je poznato. Samo oživljavanje te kulturne baštine, stvaranje tog sandžačkog jedinstva će ojačati te dvije države. Sandžak je uvijek davao više nego što je primao. Nisu napravljene putne komunikacije, vi sami finansirate školstvo, zdravstvo je zaostalo, ne ulaže se, sve fabrike su devastirane, poljoprivreda je zapuštena. Trebala bi Srbija da ulaže u razvoj te regije, ne samo da uzima poreze. Tu moraju intelektualci Sandžaka da se uključe u nalaženju najboljeg rješenja. Treba da se transparentno i pošteno pogleda istini u oči. Treba na demokratski način da tražimo rješenja, da Vi pregovarate sa Srbijom kako taj entitet da se razvija. Imate iskustva, treba uzeti iskustva drugih država koje su riješile taj problem. Vi ste se uvijek u Sandžaku borili za Srbiju. Mene čudi da je sad jedan narod konstitutivan a drugi jeste ili nije, ili nismo sigurni da jeste… Tu treba malo i u Ustavu dotjerati. S druge strane, i taj sistem reprezentacije. Svaki grad koji je etnički izmiješan mora imati policiju etnički izmiješanu i izbalansiranu. Siguran sam da se u Sandžaku, pošto pratim sredstva informiranja, generiraju generacije novih, mladih, perspektivnih političara koji će evropskim metodama i kriterijima dovesti do toga da Sandžak jača kao entitet i da Srbija i Crna Gora jačaju kao države u kojima se nalazi Sandžak. Naravno, respektiramo teritorijalni integritet ovih država, ali tražimo da se Sandžak unutar njih razvija kao jak entitet.

SANDŽAČKO PITANJE JE MEĐUNARODNI PROBLEM

Spomenuste sredstva informiranja. Slika koja često dolazi i doskora je dolazila ovdje iz Sandžaka nije baš bila realna, pogotovu ona koju odašiljaju srbijanski mediji, i do ovdje u Bosnu i dalje dolazi iskrivljena slika. Koliko Vam nedostaje to što niste već dugo u Sandžaku i nemate lični doživljaj tog prostora?

Često razgovaram sa međunarodnim zvaničnicima. U Beogradu je, koliko znam, oformljena jedna diplomatska grupa za Sandžak. Sandžak postaje međunarodni problem zbog kršenja ljudskih prava i pokušaja da se nametnu neki kulturni standardi koji nisu potekli iz tog naroda. Vi morate dati pravo ljudima do kraja na ispoljavanje vjeroispovijesti, pravo na školovanje na maternjem jeziku, pravo da sarađuje u čitavoj regiji. Meni kao čovjeku nedostaje taj prostor. Počeo sam kao neko ko je vodio dio ljudi, koji je vodio odbranu ove zemlje. Imamo i dalje sa Beogradom probleme. Međutim, ja bih volio da lične probleme ostavim iza sebe, a da narodu u Sandžaku bude dobro i da Srbija krene demokratskim putem. Ta slika je često iskrivljena, jer Srbi uvijek pokušavaju da podijele političare u Sandžaku, da posvađaju narod, da podmetnu itd. To je jedna tehnologija koja je uvijek korišćena protiv Sandžaka, da se pokušaju zavaditi ljudi, da se pokuša stvoriti slika kao da tamo postoje problemi. Međutim, ljudi loše žive u Sandžaku, na selu, u gradu. Velika je nezaposlenost, ne ulaže se u putnu infrastrukturu, ne ulaže se u zdravstvo i školstvo. To su činjenice. To se mora mijenjati. Jer Sandžak kao entitet unutar Srbije i Crne Gore može dobiti međunarodnu pomoć. Može dobiti pomoć islamskog svijeta. Srbija igra na kartu Sandžaka kada joj treba islamski svijet, a kada treba da  bude ravnopravna prema Sandžaku – tu nema ništa.

Kako da se narod Sandžaka izbori za te promjene?

Morate se politički i demokratski angažirati.

Imali smo izbore BNV kad je narod svu svoju energiju predao BKZ-u, međutim srbijanski zakonodavni i svi ostali organi ne priznaju, poništavaju tu pobjedu.

To je međunarodni problem. Vaši političari moraju više provoditi vremena u Beogradu, sa ambasadorima vodećih zemalja. Moraju se pojaviti u Briselu. Ako stvari ne budu išle kako treba, vama treba Kancelarija Sandžaka u Briselu koja će te probleme tamo plasirati da bi ta regija, taj entitet stala na noge i da bi bilo bolje i Srbiji. Jer ja, moram priznati da je nama uvijek drago kada vidimo da narod u Srbiji živi dobro. Mi moramo živjeti zajedno i sarađivati.

INTERNACIONALNI UNIVERZITET JE NOSILAC RAZVOJA SANDŽAKA

Danas smo prisustvovali potpisivanju Ugovora o saradnji između Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru i Vašeg univerziteta. Šta će donijeti ta saradnja?

Univerzitet koji ja vodim zove se Sarajevo School of Science and Technology. To je prvi privatni univerzitet u BiH. Nastava se izvodi na engleskom jeziku. Studije traju četiri godine. Studenti dobijaju britanske diplome sa univerziteta u Bakingemu. Mi sarađujemo sa Britancima i izborili smo se za elitni status u čitavoj regiji, a ne samo u Bosni. Mi vidimo Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru kao nosioca razvoja te regije. Vidimo taj univerzitet koji je pokrenuo i Vladu Srbije da osnuje još jedan univerzitet u Novom Pazaru, tako da se dva univerziteta mogu razvijati i takmičiti. Vlada Srbije će, ja se nadam, ulagati i u jedan i u drugi univerzitet. Za nas je jako bitan sporazum koji smo potpisali, jer želimo da razmjenjujemo ideje o razvoju, želimo da sarađujemo na projektima EU i mi smo ga sa merakom prihvatili i potpisali. Bit će tu nekih budućih naučnih skupova, bit će zajedničkih projekata. Često ćemo razmjenjivati studente, studenti mogu doći da studiraju na naš univerzitet po jedan ili dva semestra. Mi imamo studenata iz Sandžaka. Jedan od najboljih studenata u jednoj generaciji bio je iz Tutina – Klimenta. Mi i dalje imamo jedan broj studenata iz Sandžaka i otvoreni smo, ali glavnina je tamo na Internacionalnom univerzitetu.

Izvor: SandzakPRESS.net