Pa zaboga ljudi šta biste vi htjeli
Za desetak godina dosta su uspjeli
Kod Jonuza ćevape po cio dan jeli
U sportsku kladionicu često bi se sreli
Ono sto su uradili da se insan divi
Na sred samog centra nogu da iskrivi
Zahvalni smo Bogu sto smo uopšte živi
Sto ne može roditelj djecu da iznjivi
Kad kreneš od opštine odmah ispod parka
Gomila je smeća kukala ti majka
Kad dođes na mjesto čuveno Parice
Ima da pocrni i najbjelje lice
Ima da pocrniš cio od grijeha
Bićeš cio mokar od blizine streha
Ovo sto ću reći nijesu sitnice
Miševi su gospodari Pazarske bolnice
Ne dao ti Bog pa da moraš ležat
Još ako si strašljiv morao bi bježat
Kad naveče legneš da vidiš miline
Čim ugasiš svjetlo tu su bauljine
A da bi zaposlio sestru ili čistačicu
Moraš da izdvojiš trojku il peticu
Ali ako želis radit za doktora
Najmanje sedmica priložit se mora
Svaki čestit čovjek brzo se nervira
Jer auto nema nikud da parkira
Puno puta obećali al sa vazda slaže
Da će da naprave podzemne garaže
Od oktobra mjeseca kad počinju stude
Čm Raška nadođe tu poplava bude
A tek posle poplave tu se grad zagadi
Ako za njih glasaš šteta ti se nadoknadi
Kada padnu kiše pojave se bare
Od narodskih para koncerti se prave
Sve je baš ovako i to se ne krije
Samo molit Boga da požar ne izbije
Za bezbjednost grada uopšte se ne brine
Jer nasa vatrogasna nema merdevine
Stavi ruku na srce nije sve bezveze
Mnogo nam nedostaju one stare breze
I sve ono staro kud li se sakrilo
Ovom gradu treba bolje zelenilo
Šta će nama droga i kockarska mafija
Nama trebaju dućani i ona stara čarsija
Jedan stari dedo na TV je reko
Ne žali umrijet kad je asfalt dočeko
Eto sad je prošlo desetak godina
U Pazaru ide slabše trgovina
Tako ti je brate decenija vlasti
Imamo šta jesti al nemamo slasti.
autor: Edis Pačariz
Svaka čast na tekstu.