Sa Trga Gazi Isa-bega do Haremejni-šerifejna (I)

2
40

1010599_10152522431948863_8265141292537324632_n

Imao sam čast ove godine biti među milionima gostiju Uzvišenog koji obaviše Veliki hadž 1435. hidžretske godine ili 2014. godine po miladu.

Na prijedlog Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i Muftijstva sandžačkog bijah pozvan od strane Islamske svjetske lige – Rabite da budem njihov gost i u njihovoj organizaciji obavim hadž zajedno sa još dvojicom kolega – Feridom Bulićem iz Novog Pazara i Fadilom Nikšićem iz Sjenice.

Poziv da priložimo dokumentaciju dobili smo još krajem aprila 2014. godine, a pozitivan odgovor od strane Rabite dobili smo početkom septembra 2014. godine. Odmah smo, u saradnji sa Uredom za hadž Mešihata, započeli proceduru izrade viza za odlazak na hadž, što smo u vrlo kratkom roku završili te u sarajevskoj Ambasadi Kraljevine Saudijske Arabije podigli vize.

Ispraćaj, ikrar dova i polazak

Ispraćaj hadžija i ikrar dova zakazana je za 23. septembar, a već sljedećeg dana u ranim jutarnjim satima moja tročlana grupa imala je rezerviran let sa Beogradskog aerodroma, preko Pariza i Rijada, za Džedu. Pošli smo kasno u ponoć iz Novog Pazara i za manje od tri sata bili na aerodromu. Uspješno smo čekirali karte i prtljag, prošli sve neophodne kontrole i zauzeli rezervirana mjesta u avionu.

Prvo iskušenje na putu

Po planiranom tajmingu stigli smo na aerodrom Šarl de Gol u Parizu, gdje nas je sačekala jedna vrlo neprijatna vijest i prvo iskušenje. Kada smo se trebali ukrcati u avion koji nas je vodio za Rijad, radnik na terminalu nas je obavijestio da ne možemo putovati za Rijad, jer naša viza za hadž važi samo za Meku i Medinu, a ne i za ostale gradove Saudijske Arabije. Pokušavali smo ubijediti radnika pariškog aerodroma da se radi o tranzitu i pokazivali već čekirane karte iz Rijada za Džiddu, ali ništa nije pomoglo. Tražili smo da razgovaramo sa njihovim šefom. Na svu sreću, moj brat Abduselam i brat u vjeri Šefadil Ličina iz Pariza došli su na aerodrom da se kratko vide sa nama, obzirom da smo imali višečasovnu pauzu, te smo nesmetano vodili konverzaciju sa aerodromskim uposlenicima.

Došao je šef, ali ni on ništa nije mogao promijeniti. Nismo i dalje odustajali, već smo ih ubjeđivali da smo pošli na hadž te da moramo putovati, pa kako god. Kazao je da će učiniti sve što je u njegovoj moći, da će pokušati da nas prebaci na drugi let, koji ide direktno iz Pariza za Džedu. Međutim, obzirom da je toga dana putovao veliki broj hadžija iz Pariza, kazao je da su nam šanse male.

Sačekali smo nekoliko minuta moleći Boga da nam pomogne. Počeo sam shvatati preporuke hadžija koji su dolazili da me isprate na hadž kada su mi govorili da „napunim pun džak sabura“, jer će mi na tom putu biti itekako potreban.

Nakon nekoliko minuta, trčeći se vratio aerodromski službenik i kazao nam da u avionu ima samo još tri slobodna mjesta, jer su neki od putnika u zadnjem trenutku odustali, ali da do polijetanja imamo svega desetak minuta te da smjesta moramo poći.

Ne znam ni kako smo se poselamili sa našim domaćinima Šefadilom i Abduselamom. Obzirom da smo trebali proći sve kontrole, za koje bi nam inače trebalo i do 40 minuta zbog čekanja u redovima, dobili smo specijalne propusnice, tako da smo za rekordnih 7-8 minuta prošli sve provjere i ukrcali se u avion. Elhamdulillah. Pošto smo se nakratko nasekirali i od sve trke umorli, u avionu smo odmah zaspali.

Obzirom da su na letu bili 90% hadžije, stjuardese su nas obavijestile o vremenu dolaska na mikat te pozvale hadžije da obuku ihrame. Obukli smo ih, a onda, nakon dolaska na mikat, zajedno proučili nijet za temetu’ hadž.

Dolazak u Džedu i potraga za stvarima

Nakon šest sati putovanja stigli smo u Džedu oko 18:15 časova. Izašli smo na terminal, gdje su nas obavijestili da trebamo sačekati jedan sahat, jer je gužva na carinskim kontrolama velika. Tu smo obavili namaz i sačekali da nas službenici aerodroma pozovu.

Nakon prolaska svih kontrola sačekalo nas je drugo iskušenje. Naših stvari nije bilo. Niti jedne torbe. Čekali smo da se smanji gužva, a u međuvremenu pozvali čovjeka iz Rabite koji nas je trebao sačekati na aerodromu. Imali smo jednu mobilnu karticu, koju nam je prof. Enver-ef. Omerović dao da imamo za svaki slučaj, koju smo aktivirali odmah i koja nam je u tom trenutku bila zlata vrijedna. Da ga Allah nagradi za to.

Prošlo je oko dva sata dok se službenik Rabite nije pojavio na aerodromu. Brat Fadil je malo dublje razmišljao o svim mogućim problemima tokom puta te je sa sobom ponio malo više hrane nego ja i Ferid, što nam je dobro došlo na aerodromu jer smo plaho ogladnjeli.

Došao je jedan od službenika Rabite po imenu Sami. Smjestio nas je u aerodromske prostorije Rabite, poslužio svježim sokom, kazao da se odmorimo, a da on preuzima dalju brigu oko naših stvari. Tu smo proveli još četiri sahata. Dakle ukupno šest sahata smo čekali na aerodromu dok se naš prtljag nije pronašao.

Hvala Bogu, pronašle su se nam se stvari. Došao je gospodin Sami i obavijestio nas da su naše torbe pronađene i da trebamo poći put Meke, tačnije ka Mini gdje je smješten naš hotel.

Nestrpljivo očekivani susret sa Kabom

Nakon što smo stigli u hotel, još dvadesetak minuta je potrajala procedura registracije, izdavanja kartica i dodjele sobe. Dobili smo jednu sobu gdje smo se nas trojica smjestili. Bilo je oko 2:30 h poslije ponoći.

Na recepciji sam primijetio raspored odlazaka u Harem. Obzirom da nam je hotel bio udaljen oko 15 kilometara od Harema, svakodnevno je organiziran odlazak do Kabe autobusima, i to u noćnom terminu od 3:30 h i popodnevnom u 16:30 h.

Pitao sam moju grupu, braću Ferida i Fadila, da li su zainteresirani da i poslije dvije neprespavane noći idemo u Harem. Jednoglasno su odgovorili da ne mogu spavati dok ne ugledaju Kabu, čije sam mišljenje i ja dijelio. Nismo htjeli ni oka sklopiti kako se ne bi uspavali, blago smo se osvježili i tačno u 3:30 bili ispred hotela, gdje su nas čekala tri minibusa.

Odvezli su nas tačno do Hharema. U podzemnom tunelu se parkirao minibus, odakle jednim stepenicama izlazite tačno pred glavni ulaz u Harem. Uzbuđenje je sve više raslo. Prvi pogled na kapiju Harema je predivan, iako još uvijek ne vidimo Kabu. Mahšer svijeta se već pripremao za sabah namaz. Pokušali smo ući na više ulaza direktno u Harem, ali nismo uspjeli. Vraćali su nas da idemo na drugi i treći sprat.

Otišli smo stepenicama na drugi sprat i ušli u novosagrađeni dvospratni prsten oko Kabe. Tada smo tek prvi put ugledali Kabu. Blagi šok, nevjerica, je li san ili java. Sve se nekako bojim da ću se probuditi u avionu ili na nekom drugo mjestu. Zahvaljivali smo svi zajedno u glas Allahu dž.š. kada smo napokon došli do Kabe.

Umra

Obzirom da smo oblačenjem ihrama na mikatu započeli obavljanje umre, došao je red na obavljanje tavafa. Počeli smo prvi krug, učili dove i obavili tako sedam krugova, a nakon tavafa obavili sa'j.

Poslije obavljenih obreda otišli smo do česama zemzema da se napijemo mubarek vode. Nismo mogli prestati zahvaljivati Allahu dž.š. što se i nakon svih problema naše putovanje okončalo hairli.

Odmah pored Harema zaputili smo se prema berbernicama, koje su bile prepune. Otišli smo ispuniti posljednju obavezu pred skidanje ihrama. Skratili smo kosu i u tačno predviđenom roku zaputili se prema mjestu gdje nas je čekao minibus. Vratili smo se u hotel, skinuli ihrame te se dobro ispavali.

Dodir Kabe i Hadžeru-l-esveda

Nakon što smo se dobro odmorili, u popodnevnim satima, ponovno smo se zaputili u Harem. Istim prijevozom, na isto mjesto, nama sada već poznato, odmah smo se zaputili prema glavnoj kapiji Harema, koja nosi naziv po kralju Saudijske Arabije Abdulazizu.

I sada su na vratima postojale barikade. Policija koja je obezbjeđivala ulaz kazala nam je da tog dana neće biti više ulaska u Harem. Pokušali smo umoliti čuvare reda i mira u Haremu da nam ipak dozvole da uđemo, ali bezuspješno. Naš sandžački inat i upornost nisu nam dozvolili da odustanemo. Stvorila se velika gužva koju više ni oni nisu mogli kontrolisati. Očekivali smo svakog trenutka da se ulaz oslobodi.

Ubrzo smo primijetili da je ulaz otvoren, ali na drugim vratima. Odmah smo potrčali prema njima bojeći se da se ulaz ponovno ne zatvori. Jedva smo u gužvi uspjeli skinuti papuče i žurno, koliko je to moguće u takvoj gužvi, hrlili prema Kabi. Uspjeli smo doći do Harema i započeti tavaf tačno naspram Hadžeru-l-esveda, kako je i propisano. Polako, kako ne bi pravili nered u tavafu, približavali smo se Kabi.

Po predajama, a i kako smo se informisali u priručnicima koje smo dobili od Ureda za hadž, lijepo je dotaknuti Jemenski ćošak Kabe, a nakon toga dotaknuti ili poljubiti Hadžeru-l-esved. U sedmom krugu tavafa primakli smo se i dotakli Kabu, tačno na Jemenski čošak. El-hamdulillah, po sto puta smo izgovarali. Svaka dlaka na tijelu ježila se od uzbuđenja, a suze su same navirale. Osjećaj se opisati ne može. Mora se doživjeti.

Nastavili smo pored Kabe do Hadžeru-l-esveda, gdje smo se susreli sa do tada neviđenom gužvom. Svi su ga željeli dotaknuti i poljubiti. U početku sam mislio samo dotaći taj Crni kamen, ali sa bratom Fadilom, koji je itekako bio odlučan poljubiti ga, i moja želja se povećala. S bismilom, krenuli smo u najveću gužvu u Haremu Kabe, s nijetom i željom da poljubimo Hadžeru-l-esved, nadajući se da će nam Allah Uzvišeni u tome pomoći, kao što nam je pomogao na putu do Meke.

(nastavak u sljedećem broju Glas islama)

ANTRFILE

Informacije o organizaciji hadža 2014. godine

U organizaciji i posredstvom Mešihata Islamske zajednice u Srbiji hadž je ove godine obavilo 192 lica: sa područja Muftijstva sandžačkog i beogradskog 129, Muftijstva preševskog 33 i iz sandžačke dijaspore 30 hadžija.

Od ukupnog broja hadžija 70 je žena, 23 bračna para, a 37 hadžija hadž je obavilo u svojstvu bedela.

Na poziv ministra Saudijske arabije radi učešća na konferenciji o hadžskim propisima u Meki, hadž je obavio i predsjednik Mešihata muftija dr. Mevlud-ef. Dudić.

Hadžije ove godine predvodio je direktor Medrese Rešad-ef. Plojović uz pomoć vodiča hfz. Abdurrahman-ef. Kujevića i mr. Enver-ef. Omerovića, a o zdravlju hadžija brinuo je Altan Gegić.

23.10.2014. – ispraćaj hadžija

  1. i 26.10.2014. – polazak iz Novog Pazara

26.10.2014. – dolazak u Meku

03.10.2014. – Arefat

04.10.2014. – Bajram

08.10.2014. – Medina

  1. i 17.10.2014. – povratak u Novi Pazar

Autor: Salahudin Fetić


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.