Romani kao životna priča

Novi Pazar – Bošnjačka kulturna zajednica organizovala je promocjiu romana POKOŠENI CVJETOVI KRAJINE  i INAT BOSANSKOG GOLUBA autora Muhameda Mahmutovića.

Mahmutović je po zanimanju profesionalni novinar, rodom iz Krakače kod Cazina. Od dvijehiljadite godine živi u Švedskoj i radi kao dopisnik Dnevnog avaza. Stalni je saradnik časopisa za naučnu kulturnu i duhovnu afirmaciju Bošnjaka Novi Horizonti i dugogodišnji kolumnista najčitanijeg Bošnjačkog web magazina Bošnjaci net.

Uporedo sa agresijom na Bosnu i Hercegovinu, Krajinu je pogodio još jedan musibet o kojemu piše Mahmutović i svojim romanima, o vremenu kada je brat na brata digao ruku.

Koliko su značajna ova djela govore recenzije koje su napisali ugledni Bošnjaci među Bošnjacima i u svijetu, reisulema dr. Musatafa ef. Cerić i filozof prof. dr. Ferid Muhić.

Promocija ovako značajnih romana održana je u Velikoj sali Mešihata, 4. marta ove godine. Promoteri su bili prof. dr. Admir Muratović i prof. Sanin Musa.

U ime organizatora tribine obratio se predsjednik BKZ Jahja Fehratović.

Na kraju promocije obratio se i autor romana, Muhamed Mahmutović.

–         Sinoc sam setajuci ovom nasom prelijepom carsijom zakljucio da mi to sad i nije potrebno, jer se ovdje osjecam kao kod kuce. Ovo zaista govorim od srca, Allah mi je svjedok. Ovdje sam vec dozivio sve sto bih dozivio i da sam otisao u Cazin. Osjetio sam veliku dobrodoslicu finih ljudi, koji mi se svi cine odnekud poznati.

Ja sam pisac ali vam ne mogu opisati taj osjecaj, to se treba dozivjeti, zato pozivam sviju kojii su u prilici da dodju u Krajinu i osvjedoce se u ovo. Vidjet cete kolika je to slicnost.

Zato sam i ja danas ovdje da vam predstavim knjige koje se nacelno odnose na zapadnu Bosansku krajinu, ali se one ticu itekako i ljudi koji zive i u ovoj Krajini, koja se zove Sandzak.

Nakon dirljivog govora odrecitovao je pjesmu koju je sastavio prilikom boravka u Sandžaku.

Iz recenzije

Kada sam u rukopisu dobio roman Muhameda Mahmutovića, prvi naš roman o zaraćenoj braći u Bosanskoj Krajini, pomislio sam u prvi mah da još u nama nije sazrelo vrijeme za suočenje s vlastitim stremljenjima, osjećanjima i zabludama. Pomislio sam da će roman izazvati reakcije na obje strane, kod oba brata, da će seoba osjetiti iznevjerenim i prodanim i da će zbog svog povijesnog okvira, roman biti više čitan kao dogođeno i stvarnosno a manje kao autorovo literarno pregnuće, i kao takvo biti temelj za razne polemike. Međutim, nakon čitanja, shvatio sam da nam baš takva otvorena i nedvomislena priča o vremenu u kojem su se braća ubijala pod različitim barjacima, danas itekako treba. Treba najprije kao raščišćavanje natruha zla i mržnje, treba i kao put do pomirenja i kao putokaz u naše zajedničko danas i sutra. Poslije čitanja ove knjige koja u svojoj pouci na koncu postaje bratska saga o oprostu i pomirenju, došla mi je misao o Jusufu a.s. koju sam baš izrekao u hutbi – dovi zakrajiško pomirenje 16. džumade-l-akhira 1426/22. jula 2005. godine. Ima li šta gore od toga da braća bace u bunar svoga rođenog brata s namjerom da ga usmrte?

Nema ništa gore od toga. Tako davno a tako blizu našem sjećanju je priča o Jusufu, a.s., i njegovoj braći koji su ga bacili u bunar s namjerom da ga usmrte, jer nisu mogli podnijeti njegovu ljepotu i dobrotu. Na sreću, oni nisu uspjeli u svojoj namjeri. Jusuf, a.s., je propatio padanje u bunar, ali je preživio i doživio susret sa braćom. Šta biste voljeli čuti: o bratskom pomirenju ili o bratskoj osveti? Ma koliko osjećali potrebu za pravdom, sve nas ispunjava blaženstvo spoznajom o bratskom pomirenju. Nakon svega Jusuf, a.s., se obraća svojoj braći ovim riječima: “Ja vas sada neću koriti. Allah će vam oprostiti, jer od milostivih On je najmilostiviji” (Kur’an,12:92).

Reisulema dr. Mustafa ef. Cerić

Pred nama je knjiga o kojoj će se pričati! O njoj bi se pričalo i da nije bila napisana, jer je to knjiga o kojoj se pričalo i prije nego što je napisana. Ono o čemu priča ova knjiga ne može ostati neispričano. U zemlju da se zakopa, izniklo bi: kao trnje i žara, kao pelin i čemerika, kao korov kraj prašnjavog puta. I našlo bi se i prepoznalo u slatkoj hašlami ili gorčini mladog bukovog lišća. U otrovnim gljivama ludarama, ili tananoj niti mirisa ljekovite kantarije.

Knjiga Pokošeni cvjetovi Krajine govori o Bosni. A Bosni su, od kad se pamti, mnogi radili o glavi. Sjekli njenu šumu, iz korijena čupali sve što je tu izraslo, e da bi svoje zasadili. Muhamed Mahmutović priča u ovoj knjizi o pokošenim krajiškim cvjetovima. O pustim ledinama Krajine koje su ostale bez cvijeća. O smrtnim ranama koje niko drugi ne bi preživio, a Bosna je sebi sama u njih još i soli doturala! Razumijevanje za neku vrstu jednakosti svih odluka donijetih pod pritiskom neposrednih prijetnji opstanku, dakle, jednakosti u osnovnom motivu, koja će se kasnije istorijski razgraničiti na ispravnu i na pogrešnu, na poražene i na pobjednike, predstavlja psihološku i još više – etičku osnovu na kojoj izrasta ova knjiga: knjiga o onoj Bosni iz snova i budućnosti, o Bosni bez gnjeva!

Prof. dr. Ferid Muhić

Izvor: BKZ.rs