Reisu-l-ulema održao hutbu u okviru „Odbrana BiH – Igman 2012“.

BiH – Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je danas u imamio džumu namaz i održao hutbu u džamiji na Igmanu u okviru programa manifestacije „Odbrana BiH – Igman 2012“.

Pred početak džume prisutnim se obratio muftija vojni Ismail ef. Smajlović. On je izrazio poštovanje porodicama šehida, borcima i svim onim koji su dali doprinos u odbrani BiH.

Prvi imam u Igmanskoj džamiji Omer ef. Krupalija, u znak zahvalnosti uručio je reisu-l-ulemi Reljef u bakru rad vojnika Selvedina Saloševića.

MINA u cjelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme :

Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka i salavat na sve Allahove vjerovjesnike i poslanike od Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhameda s.a.v.s.

Hvala Allahu Gospodaru svjetova, koji nije rođen, nije rodio,kojem niko i ništa nije ravno, koji je dao da i jutros izađe sunce na vrijeme,na pravo mjesto i koji je dao da razdaljina između sunca i zemlje bude u ravnoteži tako da nam, ovdje na zemlji ne bude ni prevruće ni prehladno.

Hvala Allahu koji se ne umara da održava kosmos u kome smo mi samo jedna mala praška. Rađamo se živimo i umiremo na ovoj našoj zemlji kada bi se izravnali i svi izvagali mravi i ljudi ista je težina i mrava i ljudi. Ako je ljudski rod šest milijardi i kada bi se stavili na jednu tacnu, a na drugu tacnu svi mravi, težina bi bila ista. A mravi su mali i oni ne osjećaju i ne znaju da mi postojimo i da hodamo, jer je njihov mozak tako mali da bi nas shvatili. Mrav zna da mi postojimo samo kada mu prepriječimo puti Ili kada slučajno mravinjak zgazimo. Onda mravi osjete da ima neko veći od njih. Mi ljudi smo još manji od mrava i naš mozak je tako mali i nesposoban da shvati svu veličinu Allahovog stvaranja. A mi znamo da postoji neko ko je veći od nas i ko s nama upravlja kada nam se prepriječi prepreka i osjetimo da ne možemo uraditi ono što smo zamislili zato što ima neko drugi ko odlučuje o nama : kada se rađamo, koliko ćemo živjeti i kada ćemo umrijeti.

Taj koji odlučuje je uzvišeni Allah dž.š. koji je dao danas da na Igmanu bude sunce.

Draga braćo i sestre,

Danas sam s vama na Igmanu i nisam napisao hutbu. Hoću da vam govorim iz duše i srca jer imam toliko toga da vam kažem, jer ne znam hoću li se više s vama vidjeti i ne znam hoću li više na ovaj dan Igmana imati priliku da vam govorim.

Zato danas hoću da vam kažem nešto što nosim sa vama u duši i srcu. Hoću da podijelim s vama i tugu i radost i nadu, i ono obećanje koje nam je Allah dao  preko svog Poslanika, a to je ako budemo radili i ako se budemo slagali i ako budemo pošteno živjeli i ako se budemo voljeli Allah će nam pomoći da nam ovaj život bude lakši nego što jeste i biće nam budućnost bolja od naše prošlosti.

Danas hoću da vam govorim o onome o čemu i vi vjerovatno razmišljate, a to je porodica, familija.

Šta je to familija ? Šta je to porodica ? Šta je to rod i porod ?

Rod i porod je jezgra, to je ono sjeme iz kojeg nastaje ljudsko čovječanstvo. Kada posijemo pšenicu i kada požanjemo, ostavimo sjeme za sljedeće sijanje. Porodica odnosno rod, iz kojeg nastaje porod, porodica, to je sjeme iz kojeg se rađa, nastaje i pruža ljudski rod, čovječanstvo.

Mi uglavnom znamo da porodicu čine otac i  majka, to je brak, od toga djeca, a u posljednje vrijeme sve manje spominjemo da porodicu čine i dedo i nana, tetka, daiđa, amidža, jer sve što su nam veće kuće sve su nam manje porodice. Ostajemo sve više sami. Nekada je porodica bila velika i svako je svakoga znao. Danas čak ni amidžić amidžića ne poznaje, kada se sretnu na putu pita ga kako se zove, pa mu mora objasniti da je on sin od brata njegova babe. Da ne govorimo o tome koliko našoj djeci nedostaje nana. Ima li na ovom svijetu, ljepše i plemenitije, mekše i iskrenije ljubavi od nene, nane i od dede? Nema. A ta djeca koju mi rađamo umjesto da rastu u ljubavi naših nana i djedova, mi ih pošaljemo u dječiji vrtić i naravno ono najljepše što imamo, što nam je Allah dao, dajemo da ih drugi čuva, a mi u našim sefovima čuvamo zlato i srebro koje nas ne čini sretnim jer ne može da govori. A ono dijete koje ti je Allah dao  (« Imetak i djeca su nakit  ovog svijeta), šta je bolje i čime da se okitiš. Stavi na vrat koliko hošeš zlata i srebra, primjetit će ti neko i biti zavidan, ali kada se okitiš sinovima i kćerkama, onim koji ti daju ljubav, to je najbolji nakit kako kaže Allah dž.š.

Draga braćo i sestre,

Zašto je važno da govorimo o porodici, o familiji? Važno je da znamo da iz nukleusa porodice, braka, nastaje pleme iz kojeg nastaje nacija, a iz nacije nastaje država, a iz države nastaje familija država, a iz tih familija država nastaju Ujedinjene nacije, to je ono što zovemo čovječanstvo. Dakle, mi muslimani Bošnjaci treba prvo da budemo svjesni toga što se zove porodica, kuća, otac, majka, djeca i šira porodica koja šireći se postaje pleme.

Kaže Allah dž.š. : «Vi ste nastali od jednog muškarca i žene, a onda vas je Allah dž. učinio da budete narodi i plemena.Najbolji od vas će biti onaj koji bude najmoralniji,  činio dobra djela i bude  svjestan da je na ovaj svijet došao od Allaha i da se njemu vraća. »

Vidite draga braćo i sestre,

Mi od toga kakva će nam biti familija, ona najuža, ovisi kakovo ćemo biti pleme, od toga kako nam je pleme ovisi kakva će nam biti nacija, od toga kakva nam je nacija ovisit će kakva će nam biti država, od toga kakva nam je država ovisit će kakvo ćemo mjesto imati u svijetu, među ostalim državama i nacijama u svijetu. Ali sve počinje od one osnovne ćelije, a to je porodica. Ako nema odgoja kod kuće, počev  od majčinog mlijeka, koja je najbolja hrana i od toga ovisi kakvo će sutra biti to dijete i kakav će biti član porodice, svoga plemena, svoje nacije i čovječanstva.

Mi muslimani imamo i jednu drugu familiju koja se zove Ummet. Mi smo jedan član te velike, ummetske, Muhamedove a.s. familije.

Zato draga braćo i sestre, ovdje na Igmanu, uz sjećanje na šehide i one vojnike, borce koji su branili naš grad i zemlju, pred šehidima govorimo, oni nas čuju, vide, osjećaju i čude koliko nas dođe jer misle da bi uvijek trebalo više da nas dođe pa da nas osjete u svojoj blizini. Naš dolazak danas na Igman nije zbog njih, njima ne treba, dolazak na Igman treba nama da se vidimo i u lice pogledamo i da se pitamo gdje smo mi danas i  šta nam je na vidiku, šta nam se sprema u budućnosti. Jesmo li doista dostojni i šehidske krvi koja je prolivena ovdje na Igmanu u odbrani naše slobode i časti. Svako će od vas znati taj odgovor.

Ali draga braćo i sestre,

Mi smo jedan mali narod u familiji naroda na Balkanu i u Evropi. Mi smo familija po plemenu i po naciji. Mi smo Bošnjaci, kojih na Balkanu ima deset miliona, ako se sjetimo da ih je više od pet miliona moralo napustiti svoje mjesto i otići u Tursku.

Ove godine je stogodišnjica od balkanskih ratova. Sa balkanskim ratovima, mi Bošnjaci smo izgubili zaštitu ovozemaljsku i ostali smo sami na milosti i nemilosti naših susjeda koji nam rade o glavi u zadnjih sto godina. Iz ljubomore i iz pakosti i hoće da nam uzmu sve što nama pripada, od velikih ljudi. Ne uzimaju oni njih što ih vole, nego zato što hoće da uzimaju naše blago. A mi nismo u stanju ne samo da proizvedemo nove vrijednosti, nego ni da sačuvamo ono što imamo. Nismo mogli sačuvati npr. Ferhadiju džamiju, Aladžu i druge džamije, jer su oni najbolji naši sinovi otišli odavde na drugo mjesto i služili nekim drugim nacionalnim ciljevima,nekim drugim familijama, uzimajući nas jednog po jednog.

Zato je ovo vrijeme, 2012. godine, sjećajući se 100-ce balkanskih ratova, odavde  naš poziv da se Sandžak vrati onima kojim pripada. Zato treba vratiti Sandžak onima kojim pripada, Bošnjacima. To moraju shvatiti. Mi moramo cijelom svijetu kazati da smo jedini narod na Balkanu koji nemamo zaštitu od genocida, jer je moguće dok mi ovdje sjedimo da nam se novi sprema. Mi to ne smijemo zaboraviti, ne smijemo svoju djecu ostaviti u džahiluku, ne smijemo ostaviti slijepe da ne vide i ne čuju, ne smijemo ih ostaviti da dočekaju, kao što smo mi nažalost dočekali  92. godinu, nespremni ne vjerući da će nam se dogoditi genocid, kao što mi je jedan Jevrej rekao u Njujorku da su Jevreji sve ukalkulisali, ali nisu nikako vjerovali da im se može dogoditi holokaust. Rekao sam da smo i mi slični njima, nismo vjerovali da će nam se dogoditi genocid.

Nije samo genocid u Srebrenici. Pozivam vas da dođete 20. jula u Prijedor zajedno sa mnom prvi dan ramazana, pa ćete vidjeti da nije genocid samo u Srebrenici. Genocid je bio u cijeloj BiH. Mi moramo toga biti svjesni i svoju djecu naučiti da moraju biti najbolji studenti, najbolji sportisti, učiti se borilačkim vještinama da odbrane svoj život od mogućeg genocida u budućnosti. To je obaveza ove generacije. Mi ako to ne uradimo haram će nam biti i morat ćemo odgovarati pred Bogom na sudnjem danu. Ali braćo ima jedna stvar koja nas muči, a to je zašto smo došli u ovakvu tešku i nemoćnu situaciju i zašto osjećamo da oni koji bi trebali odlučivati o našoj sudbini ne mogu da sjednu i da se dogovore, nego slušamo poruke koje nas uznemiruju o tome šta će biti s našom budućnošću.

Znate li zašto je to tako? To je zato što mi nismo slobodni. Nemamo slobodne ljude, jer ih gazde obavezuju da govore sasvim drugačije. Braćo, mi smo neslobodan narod. Mi nismo još ostvarili slobodu. Nema jedinstva među nama dok ne budemo  slobodni. Jer niko ne radi da bi ostvarili fizički i biološki opstanak našeg naroda za slijedećih sto godina.

Bošnjačko rukovodstvo mora osigurati Bošnjacima sigurnu biološku budućnost u Sarajevu, BiH i na Balkanu. Zašto je to tako ? Zato što smo mi jedini narod na Balkanu koji nema čvrstu, jasnu državnu odbranu od genocida u budućnosti. Mi smo jedini narod koji nema svoju državu, kao domaćini, i što god treba da se za nas uradi čine se opstrukcije. Zato je naša istorijska odgovornost pred Bogom i budućim generacijama da pravimo jako, čvrsto, jasno, državnu liniju odbrane, a to znači da država mora imati jake mišiće, vojsku, policiju, univerzitete, fakultete i sve ono što se zove država koja će fizički braniti narod od mogućeg genocida.

To je naša obaveza. Mi nemamo razloga da ikoga za to pitamo. Ali svi smo odgovorni da ta državna linija mora biti jaka, snažna i samosvjesna. Vidimo da ona sada nije takva. Zažto ?

Zato što nismo samosvjesna nacija. Mi moramo postati samosvjesna nacija koja će biti ponosna, jer nema nacije bez ponosa i nema ponosa bez intelektualaca, umjetnika koji će  svoju naciju predstaviti tako da se ne stidimo ono što smo. A nema razloga da se ne volimo. Dakle moramo imati jaku nacionalnu liniju odbrane koja će onda  biti jaka da pravi jaku liniju državne odbrane.

Mi moramo imati jaku duhovnu liniju odbrane, a to je ono što treba da raditi Islamska zajednica. To znači nema naroda bez etike i morala, bez poštenja.

U zadnje vrijeme vidimo da nam popušta moral. Čak i oni koji ponekad dolaze u džamiju i govore La illahe illelah i padaju na sedždu, osjetimo da im ponekad nedostaju određeni moralni kvaliteti, jer se upada u korupciju, u mito. Kako to da  je Bošnjak ode bez ičega u Austriju, u grad Wels, gdje sam nedavno bio, počne ispočetka, dobije posao, platu, i pomaže porodicu, a ovdje u svojoj zemlji rodiš se ideš u školu, završiš fakultet i zaradiš i po dvije diplome, i ne možeš da dobiješ posao. Ne mora tako biti. Ali, to je zato što imamo one koji su nezasićeni i uzimaju hakk drugoga. To je sramota, bruka, to je nemoral. Bojim se Božije kazne. Ne samo to, nego i prijatelji koji su nam pomagali kada je bilo najteže, rekli smo im da napuste našu zemlju. I sada pitamo što nam ne pomaže islamski svijet. Mi hoćemo u Evropu, onu istu koja je šutila kada su nas ubijali.

Braćo, ima nešto pogrešno u našem razmišljanju. Moramo vidjeti u čemu je problem. Problem je što još nismo izgradili osjećaj familije. Mi moramo znati da smo familija i da svaki član naše familije, naroda i nacije mora biti briga svakoga od nas. Svaki Bošnjak mora biti odgovoran za drugog Bošnjaka. Ne možemo drugačije opstati.  Moramo biti nacija koju će svi poštovati, kojoj niko neće smjeti ni pomisliti da učini zlo i da nam uzima ono što je najbolje iz našeg naroda. A da bi se to dogodilo moramo se dobro organizirati i naravno moramo uvijek imati na umu da bez zdrave porodice, bez zdravog jezgra, nećemo imati ni zdravu naciju, nećemo imati ni zdravu državu i bit ćemo uvijek u opasnosti da naše komšije koje nam rade o glavi ponovo urade ono što su nam uradili. To je teška istina. To je teško ponavljati, ali nemamo druge nego to ponavljati, moramo znati i moramo se pripremati i činiti prevenciju da nam se to ne dogodi.

Svemogući Bože, Ti nas vidiš ovdje na Igmanu, dobro znaš naš hal i dobro znaš zašto smo mi ovdje i dobro znaš Bože šta nam se dogodilo.

Čuj našu dovu,

Mi znamo da Ti sve čuješ,

Pogledaj nas i smiluj nam se.

Ujedini naša srca,

Učvrsti našu porodicu,našu obitelj,našu naciju,

Osnaži one koji su na državnoj straži,

Da im opći interes bude važniji od njihovog ličnog interesa,

Bože oslobodi nas korupcije i međusobne netrpeljivosti,

Bože ometi naše neprijatelje koji nam rade o glavi,

Bože spasi nas od budućeg genocida.

Amin.

Reisu-l-ulemi uručeno priznanje

Izvor: MINA