Sarajevo, Crna Gora – Povodom jučerašnjeg susreta Dragana Čovića i Filipa Vujanovića, reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa uputio je otvoreno pismo Draganu Čoviću. Pismo prenosimo u cjelosti:
Poštovani gospodine Čoviću,
Pročitao sam jučerašnju vijest o Vašem susretu sa predsjednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem u Tivatu. Raduje me svaki susret političara u našem regionu, posebno sa našim susjedima.
U priopćenju o tom susretu, koji prenosi Fena, navodi se da ste u svojstvu predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine razgovarali sa predsjednikom Crne Gore o potpisivanju Sporazuma o granici između Bosne i Hercegovine i Crne Gore u Beču 26. avgusta na marginama konferencije zemalja zapadnog Balkana. Ocijenili ste da je taj sporazum iznimno značajan. Nažalost, niste ocijenili da taj Sporazum ide na štetu teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Bosne i Hercegovine. A trebali ste. Zbog povijesti trebali ste priopćiti da se zna ko je taj koji je spreman potpisati eutanaziju za Sutorinu, kao neodvojivog dijela ili tijela bosanske zemlje i države.
Dakako, niko nema pravo na to ni po Ustavu, ni po zakonu, ni po moralu, ni po savjesti. Podsjećam Vas, gospodine Čoviću, da kršćani, Židovi i muslimani dijele zajedničko moralno uvjerenje, da je Bog – Stvoritelj života i Gospodar života i smrti i da eutanazija nije dopuštena, jer je nasilnički čin u suprotnosti sa Božijim zakonima i ozbiljno narušava svetost života na zemlji. Stoga, a potaknut moralnim zahtjevom da potičem ljude na dobra a odvraćam ih od loših djela rukom ako mogu, a ako ne mogu, onda riječju, a ako ne mogu riječju, onda srcem, pišem vam ovo pismo računajući na Vašu savjest. Da, upravo tako: moj moral je moja savjest, a Vaša savjest je Vaš moral. U tome se Vi, kao katolik, i ja, kao musliman, slažemo. Sukladno tome, slažemo se da je eutanazija nemoralan i nesavjestan čin, kao što je i pobačaj neprihvatljiv sa stajališta vjere, morala i savjesti.
Gospodine Čoviću, potpisivanje Sporazuma o otpisivanju Sutorine u korist Crne Gore a na štetu države Bosne i Hercegovine jest čin eutanazije, jest čin pobačaja, koji vas, kao katolika, obavezuje da preispitate Vašu savjest. Nadam se da Vam je nedavna posjeta pape Franje našoj zemlji Vašu savjest dodatno izoštrila kako bi snažno progovorila kad je najpotrebnije, kad je najvažnije da ne dopustite eutanaziju ili pobačaj za našu zemlju. Ugledajte se, gospodine Čoviću, na susjednu Hrvatsku, koja se bori za svoj Piranski zaljev, savjesno i odgovorno. Nije sramota izgubiti određenu bitku, ali je sramota predati se bez borbe. Sramota je izdati svoju zemlju, iznevjeriti svoju zakletvu i pogaziti svoju čast.
Zar država Bosna i Hercegovina ne zaslužuje da se Bosanci bore za njene granice, za njen teritorijalni integritet i suverenitet? Kao što se Hrvati bore za granice svoje Hrvatske? Kao što se naša kadetska reprezentacija jučer izborila u Kaunasu, Litvanija, za europski košarkaški vrh unatoč svemu?
Gospodine Čoviću, zar nije moguće da branite teritorijalni integritet i suverenitet države Bosne i Hercegovine, da branite Sutorinu, kao što ste branili sebe? Zar ljubav za dom, domovinu i državu ima alternativu? Zar je moguće da čovjek zdrave pameti i čiste savjesti pristaje da mu neko otima zemlju? Zar vam je teško da se u Predsjedništvu države Bosne i Hercegovine dogovori oko neupitnog pitanja kao što je pitanje državnih granica, kao što je pitanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Bosne i Hercegovine na što ste vi svi zakletvu položili?
Gospodine Čoviću, nemojte to raditi. Nemojte potpisivati Sporazum o eutanaziji Sutorine. Nemojte dozvoliti da ostanete upamćeni u povijesti kao izdajnik Bosne. Poznato vam je da Dante Alighieri u svojoj “Božanstvenoj komediji” izdajnika smješta u deveti krug pakla, odmah do samog đavola. Nemojte to sebi dozvoliti da budete neko o kome će se na taj način sutra pričati. A hoće se tako pričati o svima, koji pristanu na otpisivanje Sutorine, koji pristanu na otpisivane Pelješkog mosta, koji se nesavjesno i neodgovorno odnose prema bosanskoj zemlji i državi.
Vaš govor u Potočarima bio je na visini savjesnog političara. Nadam se da će i Vaš odnos prema državnoj granici sa Crnom Gorom, posebno Sutorinom, biti na visini savjesnog domaćina, koji je svjestan svoje povijesne odgovornosti. Ja ne mogu ništa mijenjati mojom rukom. Ali mogu mojom riječju potaknuti na dobro i odgovoriti od lošeg djela. Ako moja riječ ne pomaže, ostaje mi onda da mojim srcem dobro volim a loše da prezirem.
U nadi da će Vas ovo moje pismo zateći u dobrom zdravlju, primite izraze mojeg osobitog poštovanja.
Postscriptum:
Sve što sam rekao vama Čoviću, važi i za Bakira Izetbegovića. Mladen Ivanić se isključio iz ove diskusije, jer njega se pitanje Sutorine očito ne tiče. A trebalo bi da ga se tiče. No, imam potrebu da gospodinu Bakiru Izetbegoviću dodatno kažem da je njegova odgovornost najveća oko pitanja Sutorine. Da li je on svjestan toga ili nije, ne znam. Ali znam da ako se Sutorina otpiše Bosni i upiše Crnoj Gori, Bakir Izetbegović će biti proglašen krivim zato što to nije spriječio. Svi će ga prozivati i ovi što ih se tiče i oni što ih se ne tiče teritorijalni integritet i suverenitet države Bosne i Hercegovine. Bošnjaci su krivi za sve što se loše događa Bosni, dok su zaslužni drugi za sve što se dobro događa Bosni. Bakire, budi svjestan toga. Ne dozvoli da se Sutorina otpisuje Crnoj Gori. Valjda su ovi prije nas, prije tebe, znali zašto nisu otpisali Sutorinu. Valjda i ti, Bakire, treba da znaš zašto ne treba da se danas otpisuje Sutorina. Pobijedi, Bakire, sebe kao što su mladi bosanski košarkaši pobijedili sami sebe i sve njih.
(SBK)
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
