Ma koliko se trudili da iskopate pristojne termine da biste objasnili pad Novog Pazara, nepristojno bi bilo ne reći da odavno jedna ekipa nije na tako glup način izvisila iz lige u kojoj joj je po svemu mjesto.
Narodna izreka – da niko ne može da ti naudi kao što možeš sam sebi – savršeno objašnjava odlazak do prije dvije godine superligaša među srpskoligaše. Nije smak sveta ispasti iz neke lige, strašno je kad se tako nešto desi, a nije trebalo. Fudbal, između ostalog, jeste i zabava, ali samo kad postoje dobri ili prosječni rezultati, u svakoj drugoj varijanti on je, prije svega, ozbiljan posao.
Kad se u startu opustite do nivoa amaterizma tada svi kasniji dobri potezi nisu dovoljni da bi se izbrisala velika greška. Ništa ne ide na dušu mladih fudbalera gurnutih u vatru surovog seniorskog fudbala, nenaviklih na štosove fudbalskih Metuzalema, a nema ko neće pamtiti generaciju koja u 22 utakmice nikoga nije pobijedila. Nema te memorije, vraćala se ona u bližu ili dalju prošlost, da bi mogla da se prisjeti kada je i da li je ikada Novi Pazar bio najbolja prilika za popravljanje gol razlike. Pri kraju prvog dijela sezone na devet uzastopnih utakmica nije postignut gol, a primljena su čak 24 i osvojena svega dva boda. Bio je to period kada su Bečej 1918 i Radnički 1923 sa Gradskog stadiona otišli sa pobjedama 4:0 i 5:0, u Senti TSC je slavio rezultatom 6:0, dok je u Inđiji bilo 5:0.
A moglo je drugačije i postojao je način da se skrene s puta koji vodi ravno do dna. Sve je sličilo amaterskoj pozorišnoj predstavi u 22 čina (prvenstvena kola) gdje više suflera šapuće šta bi sve dobro moglo da se dogodi ukoliko mladi fudbaleri „razbucaju“ nekog od rivala. To je slučaj u kojem bi svi bili na dobitku, najviše oni koji su bezrezervno, ali bez ikakvog osnova u njih vjerovali, a onda i klinci, negdje i od nekog na neviđeno promovisani u dostojne naslednike iskusnih i „isluženih“. Problem je što niko nije predvideo onu drugu mogućnost, šta ako kola krenu nizbrdo?
Nije nikakva sramota igrati u trećem fudbalskom rangu, ali nije ni dobro da se u njemu bude ako je takav scenario mogao da se izbjegne. I pored teške situacije bio je Novi Pazar u prilici da predribla ispadanje, naravno, mnogo prije snažnog finiša novooformljenog tima. Tako će fudbalofili ili ono što je od njih ostalo, tek što su prihvatili stvarnost u kojoj Novog Pazara nema u eliti domaćeg fudbala, morati da se navikavaju na imena klubova među kojima će se naći i oni koji nikada ranije nisu igrali zvaničnu utakmicu sa „plavima“. Prošle su samo četiri godine, a kao da je čitava vječnost, kada je Novi Pazar u četiri mjeseca slavio pobjede nad Crvenom zvezdom i Partizanom i bio na domak kvalifikacija za Ligu Evrope. Ništa nije utjeha, pa ni povlačenje paralele sa nekada velikim klubovima, a sada najpoznatijim trećepozivcima u Nemačkoj i Engleskoj (Kajzerslautern, Karlsrue, Minhen 1860, Koventri, Sanderlend, Portsmut).
Posle svega, pitanje svih pitanja je, ko s Pazarom može, zna i želi, krenuti ravno sa dna. Novi Pazar je od 27. februara, kada mu je uspješno završenim UPPR-om dozvoljeno da registruje pojačanja, odigrao 15 utakmica, ostvario je sedam pobjeda i isto toliko poraza uz jedan neriješen rezultat. Ako bi izveli tabelu Prve lige samo za taj period, našao bi se na visokom 8. mjestu sa 22 boda, koliko su osvojili i bolje plasirani, zbog gol razlike, Radnički iz Kragujevca i Inđija, inače učesnici baraža za Super ligu. Od oba kluba Novi Pazar je postigao više golova (22). Kad smo kod golova red je osvrnuti se i na najveći igrački dobitak ovog proleća.
Potrošio je Novi Pazar u prethodne dvije godine skoro sve vrijeme ovog svijeta tražeći na svim meridijanima napadača, a ispalo je da mu je on bio tu pred nosom. Dobitak se zove Dženan Plojović (25). Teško je i sjetiti se kada je posljednji put jedan fudbaler Novog Pazara za pola sezone postigao 10 golova. U pravu su svi oni koji kažu da nije postojao kvalitet u ekipi ne bi ni bilo toliko njegovih pogodaka. Međutim, analizom tih golova dolazi se do zaključka da se radi o raznovrsnom napadaču, takvom da će se mnogi zapitati kako je moguće da mu je do sada najveći golgeterski domet vezan za Srpsku ligu.
Posle FAP-a i Jagodine Tabane prvi put se okušao u Prvoj ligi i odmah skrenuo pažnju na sebe. Novi Pazar je u Plojoviću dobio igrača kakvog je i tražio, golgetera koji će većinu šansi i dobar dio polušansi pretvarati u golove. Bio je često faktor odluke, pogađajući u pravo vrijeme. Neki od njegovih golova u 14 utakmica koliko je odigrao ovog proljeća bili su sve samo ne obični. Najljepši, svakako, onaj iz Čačka u posljednjem kolu, kada je sa 20 metara uputio savršen suhi list. Da ga nije bilo, gol iz Bečeja kojim je pokazao sav smisao kombinovanja na malom prostoru sa drugim napadačem (Milić) i lucidnost u završnici šutirajući kontra nogom u bliži ugao, izdvojio se po lepoti.
Da je dužnost golgetera da bude uvijek pred golom i da iz takvih situacija nepogrešivo tuče pokazao je u Ivanjici, potom protiv Trajala, u utakmici gdje je njegov gol odlučio pobjednika i u Užicu. Golgeter je i igrač koji lovi greške protivnika, a Plojović ih je savršeno namirisao u tri slučaja, dvaput u duelu sa Teleoptikom, kada je mrežu tresao, prvo nakon nepažnje protivničkog igrača sredine terena, potom i golmana. Još jedan golgeterski specifikum, a to je kretanje bez lopte, pomoglo mu je da pogodi mrežu OFK Žarkova. Da ne bi bilo onih koji će reći, kakav je to napadač bez gola glavom, dva je postigao na taj način, oba puta sa mnogo osjećaja sačekao je loptu na prvoj stativi i efektno je smjestio iza leđa golmanu. Na pitanje da li je iznenađen učinkom lakonski odgovara. „Nisam, imam razvijen golgeterski njuh“, reče jednom prilikom, samouvereni Plojović. Ako postoji nešto, a da je bilo lijepo u jednoj od najneuspješnijih sezona u historiji kluba, to je onda bez ikakve sumnje golgetersko umeće Dženana Plojovića.
Oslamović najstandardniji
Rekordnih 40 fudbalera prodefilovalo je na 37 utakmica Novog Pazara u razočaravajućoj sezoni. Najveći broj nastupa ubeležio je mlađani Sead Islamović (34), prate ga sa 30 Emir Hazirović i 29 Kenan Ragipović, a slede ih Faruk Bihorac (28), Suad Mavrić (25), Amel Lakota (24), Elvis Novalić (23), Mirsad Brunčević i Hamza Nailović (19) i Nazim Hadžibulić (18). Od igrača koji su u klub pristigli tokom zimske pauze jedino je Jasmin Trtovac odigrao svih 15 utakmica, meč manje upisali su DŽenan Plojović, Adnan Islamović i Aleksandar Milić.
Manje od gola po utakmici
Novi Pazar je na 37 utakmica postigao 28 golova, od čega 22 na 15 utakmica ovog proljeća. Najbolji strijelac je Dženan Plojović sa 10 pogodaka, po tri su postigli Irfan Vusljanin i Faruk Bihorac, a po dva Kenan Ragipović, Sead Islamović i Miodrag Milenković, po jedan Amel Lakota, Suad Mavrić, Aleksandar Milić, Emir Hazirović i Ervin Kačar, dok je jedan pogodak auto gol igrača OFK Žarkova Mijatovića.
Bez trenera
Neško Milovanović neće ostati u istoriji novopazarskog fudbala upisan kao trener koji je dva puta ispadao sa klubom u niži rang. Pošto je smijenjen nakon poraza u plej – autu od Trajala na Gradskom stadionu (0:2) na klupu je zasjeo trener iz prvog dijela sezone, a potom sportski direktor Vladica Petrović, ali ni on posle neuspješne sezone neće ostati u Novom Pazaru. Inače, prije dvije godine Novi Pazar je sa trenerom Neškom Milovanovićem napustio Super ligu. Kako saznajemo iz krugova bliskih klubu ekipu bi do kraja mjeseca trebalo da preuzme jedan od aktivnih od domaćih trenera.
izvor: Danas.rs
