Rasim Ljajić bi mogao zasigurno ući u Ginisovu knjigu rekorda, kao izdajnik svoga naroda sa najdužim stažom u toj ulozi. Izdajnike svako na brzinu iskoristi i odbaci, jer zna da su potencijalna opasnost za svakoga, ali ovog izdajnika Bošnjaka, srpske vlasti godinama drže na nekakvim pozicijama u vlasti kako bi za njih radio nešto što se čak i njihovim političarima gadi i ne mogu za to naći pogodnog lika.
Rasima Ljajića u političkom životu drži Ratko Mladić, zbog kojeg je i dobio ministarsku i još nekoliko funkcija. Na to mjesto su ga zasigurno doveli isti ljudi koji su “zaduženi” za “traženje” Ratka Maldića, kao i za njegovo sakrivanje.
Ovaj čovjek-hulja, kako bi rekao naš pjesnik Abdulah Sidran, likom neodoljivo podsjeća baš na Senada Pećanina, kojem je Sidran posvetio pjesmu, ali i na Milorada Dodika, po beskrupuloznim lažima, koje mirne savjesti govori u tv kamere, kao da su najčistija istina.
Planeri Mladićevog skrivanja su ga tu postavili iz više razloga, a jedan je svakako i taj da može ne trepćući lagati i gledati vas u oči. Drugi razlog je što mogu reći da je Bošnjak, pa time pokazuju svijetu “spremnost” Srbije da uhvati zločinca iz Kalinovika, jer ko bi pomislio da će Bošnjak sudjelovati u obmanama vlastitog naroda i sakrivanju zločinca koji je pobio toliko njegovih sunarodnjaka.
Osim toga, činjenica da je on “Bošnjak”, dodatno homogenizira one pristalice Ratka Mladića koji ne mogu dozvoliti da ga hapsi Rasim Ljajić, pa makar on i bio “Bosnjak” pod velikim znacima navoda.
Tako se već dugi niz godina sve vrti u krug. Srbijanski političari kad god osjete da će im EU zatražiti kakav pomak u hapšenju osnuju neku komisiju ili tim, i na njegovo čelo postave Rasima Ljajića.
Nakon što dobiju prolaznu ocjenu ostave Mladića da mirno igra stolni tenis i uživa u zasluženoj penziji, a Rasim Ljajić se svako toliko pojavi i ubjeđuje svakoga da ga oni i dalje traže.
Prošle godine kad je opet Srbiji trebao prolaz prema evropsikim integracijama, Rasim Ljajić je “zaprijetio” da će dati ostavku na jednu od nekoliko funkcija koje ima – na funkciju koordinatora tima za okončanje saradnje Srbije sa Haškim tribunalom. Svima su se tresle gaće i svi su mislili da će tad Srbija krenuti u odlučnu akciju, jer neće nipošto htjeti izgubiti barem Rasima Ljajića, kad je već morala Dragana Dabića, ali su se prevarili.
On je dao ostavku, a desilo se nije ništa.
Njegovo mjesto čak nije ni popunjeno, jer tog tima nije ni bilo, a Mladić se još slobodnije šeta, jer je Srbija sad ima izgovor da ga ne može uhapsiti dok je tim za njegovo hapšenje ostao obezglavljen.
Ove godine je Srbiji opet trebao prolaz, pa je povisila nagradu za informacije o Ratku Mladiću sa jednog na deset miliona eura, kako bi pokazala da sad “misli ozbiljno”.
Tu nagradu bi veoma lahko mogla kasirati država Srbija, jer svako zna da ga ona skriva i mogli su je komotno podići i na milijardu eura, jer svako zna da ga nema namjeru uhapsiti, a mogao bi i Rasim Ljajić, jer svako zna da i on znade gdje je Ratko Mladić.
Da je upravo tako vidi se iz njegovih izjava koje godinama ponavlja a zadnje su u razgovoru za “Dnevni avaz”, gdje on sa velikom sigurnošću tvrdi da oni koji nisu dali Mladića za milion neće ga dati ni za deset, a takođe sa velikom sigurnošću tvrdi da on nije mjenjao identitet poput Radovana Karadžića.
On je toliki ahmak da to ne zna ni sakriti, ali za ono što je postavljen i ne treba neka inteligencija. Treba biti baš onakav kakav je Rasim Ljajić. Da nisu oni koji sakrivaju Mladića pogriješili u izboru čovjeka koji će ga “tražiti” odavno je svakome jasno, jer je Mladić svakim danom sve dalje od ruke pravde zahvaljujući uveliko i Rasimu Ljajiću, koji ga i nakon ostavke i dalje “traži”!
Autor: Muhamed Mahmutović
Izvor: Dnevni-Avaz.ba
