Rasim Ljajić je Sulejmanu Ugljaninu 1995. godine umalo preoteo SDA

1
289

Stranka demokratske akcije (SDA) Sandžaka osnovana je 29. jula 1990. godine u Novom Pazaru, na velikom mitingu održanom na lokalnom fudbalskom stadionu.

Iako je prvih mjeseci postojanja odavala utisak monolitne stranke sa čvrstom organizacijom i jakim liderima, Alijom Izetbegovićem na nivou Bosne i Jugoslavije i Sulejmanom Ugljaninom u Srbiji i Sandžaku, do prvih neslaganja u SDA dolazi već početkom 1991. godine.

Potpredsjednik bosanske SDA Adil Zulfikarpašić kritikovao je navodni totalitarni ton partijskih skupova i desničarsko-fundamentalističko skretanje SDA. Adil Zulfikarpašić i Muhamed Filipović napustaju SDA i osnivaju Liberalno-bosnjačku organizaciju. Ovaj razdor odrazio se i na sandžački ogranak, koju napušta dio njenih osnivača. Oni, na čelu sa bivšim potpredsjednikom SDA Kasimom Zoranićem 17. avgusta 1991. godine osnivaju Liberalno-bosnjačku organizaciju Sandžaka.

Krajem oktobra 1991. godine sandžačka SDA organizuje referendum o autonomiji Sandžaka na kome se 98 procenata glasača bosnjačko-muslimanske nacionalnosti izjasnilo za “potpunu političku i teritorijalnu autonomiju sa pravom priključenja jednoj od redpublika”.

Početkom maja 1991. godine u Novom Pazaru je osnovano Muslimansko nacionalno vijeće Sandžaka, kasnije preimenovano u Bosnjačko nacionalno vijeće, ambiciozno zamisljena politička organizacija narodnofrontovskog tipa, koje je trebalo da okupi sva nacionalna udruženja i političke stranke. Ljeta 1992. godine, MNVS usvaja Memorandum o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak. Ovim dokumentom predviđeno je da Sandzak dobije široka politička ovlašćenja (vladu, skupštinu, guvernera, policiju, sudske organe), a Jugoslaviji je ostavljena briga o pošti, željeznici i ekologiji. Memorandum je upućen skupštinama Srbije i Crne Gore na razmatranje. Dok je Podgorica dokument MNVS glatko odbila, Beograd ga nije ni razmatrao.

“Zbog izazivanja mržnje i podsticanja nacionalne i vjerske netrpeljivosti”, vijeće trojice Okružnog suda u Uzicu zabranilo je štampanje i rasturanje Memoranduma jula 1993. godine. Istu odluku potvrdio je i Vrhovni sud Srbije.

Na prvim visestranačkim izborima u Srbiji, 1990. godine, SDA je osvojila tri poslanička mjesta, a njihov predsjednički kandidat Sulejman Ugljanin četrvto mjesto u predsjedničkoj trci. Zbog sve napetije situacije u Sandžaku, stacioniranja tenkovskih jedinica jugoslovenske armije oko Novog Pazara, Sjenice i Tutina i neprijateljski nastrojenog parlamentarnog okruženja, poslanici SDA sljedeće, 1991. godine, napustaju Skupštinu.

SDA bojkotuje naredne predsjedničke i parlamentarne izbore, a tokom 1993. godine policija u Sandžaku otpočinje akciju prikupljanja naoruzanja, praćenu neviđenom torturom nad bošnjačkim narodom.. Iako su rezultati ove akcije bili prilično skromni, tokom 1993. i 1994. godine evidentirano je 1.082 pretresa u bošnjačkim kućama, a oružje je pronađno samo u 19, dignuta je velika medijska prašina.

Slijede i sudski procesi, koje su pojedine organizacije za ljudska prava okvalifikovale kao montirane, protiv 45 članova rukovodstva i simpatizera SDA u Novom Pazaru i Bijelom Polju, zbog udruzivanja radi neprijateljske djelatnosti. U novopazarskom i bijelopoljskom procesu 45 članova SDA, među kojima i predsjednik crnogorskog djela stranke i narodni poslanik Harun Hadžić, osuđeni su na ukupno 168 godina zatvora. Tokom 1996. godine tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic pomilovao je 21 optuženog u bjelopoljskom procesu, dok je Vrhovni sud Srbije poništio presude “novopazarskoj dvedesetčetvorki” i vratio slučaj nadleznom sudu na ponovno razmatranje.

Istovjetna optuznica podignuta je i proljeća 1993. godine protiv Sulejmana Ugljanina, koji iste godine napušta zemlju i vraća se tek septembra 1996. godine. Na saveznim izborima iste godine, Ugljanin postaje poslanik, ali sredinom jula 1997. godine reaktivira se optužnica protiv njega iz 1993. godine zbog navodnog ugrožavanja teritorijalnog integriteta. Odbor Savezne skupštine oduzima Sulejmanu Ugljaninu poslanički imunitet, koji je krajem jula iste godine saslušan u novopazarskom Okružnom sudu.

U odsustvu Sulejmana Ugljanina, dio stranke kreće drugim političkim pravcem. Tinjajuće razmimoilaženje izmedju predsjednika stranke Sulejmana Ugljanina i generalnog sekretara Rasima Ljajića, dolazi do punog izražaja 1994. godine, kada Ugljanin iz Ankare uvodi vanredno stanje u stranci, a Ljajic odbija da se povinuje toj odluci. Odnos prema Beogradu, tačnije Ljajićeva namjera da približi SDA srbijanskoj opoziciji, jedan od osnovnih razloga sukoba u vrhu sandžačke partije.

Ljeta 1995. godine, Ugljaninove i Ljajićeve pristalice sazivaju zasebne partijske Skupštine i obraćaju se nadležnom Ministarstvu pravde tražeći preregistraciju stranke. Ministarstvo pravde oktobra 1995. godine u registrar stranaka upisuje SDA, koju predvodi Rasim Ljajić. Političke nesuglasice dovode do formiranja čak pet partija pod istim nazivom: SDA, SDA Sandzaka, SDA Jugoslavije, Stvarna SDA, Prava SDA.

Rasim Ljajić nakon neuspjelog otimanja SDA od Sulejmana Ugljanina formira Koaliciju za Sandžak, koja je 2000. godine preimenovana u Sandžačku demokratsku partiju.

Prava SDA, čiji je osnivač i predsjednik Esad Džudžević,  1996. godine mijenja naziv u Bošnjačka demokratska stranka Sandžaka. Ova stranka, koju je Džudžević formirao u dogovoru sa Sulejmanom Ugljaniom, će od 2000. godine, kao dio Koalicije “Lista za Sandžak” imati svog poslanika u Saveznoj skupštini tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), odnosno u Narodnoj skupštini Republike Srbije od parlamentarnih izbora 2004. godine.

Poslije visegodišnjeg bojkota, novembra 1996. godine SDA, u koaliciji sa Bošnjačkom demokratskom strankom Sandžaka, Liberalno bošnjačkom organizacijom i Reformskom demokratskom strankom Sandzaka, a pod nazivom “Lista za Sandžak dr. Sulejman Ugljanin”, učestvuje na saveznim i lokalnim izborima, a sljedeće godine i na parlamentarnim izborima u Srbiji i Crnoj Gori.

SDA osvaja po tri mjesta u Skupštinama Srbije i Crne Gore, dva u saveznom parlamentu i lokalnu vlast u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu. Izborni uspjeh bošnjačkih stranaka pomućen je debaklom na lokalnim izborima u Crnoj Gori, gdje SDA ne osvaja vlast ni u Rožajama ni u Plavu.

Izvor: Sandzacke.rs / dijaspora.org


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.