Zapad, Šam – Djeci smještenoj u izbjegličke kampove humanitarni radnici pomažu da prebrode ratne traume.
Djeca su najteže pogođena humanitarnom situacijom u Iraku koja se sve više pogoršava. Brojne organizacije čine sve kako bi pomogle raseljenoj djeci, koja nose psihičke i fizičke ožiljke.
U iračkom izbjegličkom kampu ovih dana osmijesi se rijetko mogu vidjeti, a i tada jedva prikrivaju bol.
Čak i u kampu punom sadržaja za djecu 14-godišnja Ashjan ne osjeća se sigurno.
Umjesto da govori, djevojčica crta. U borbi protiv ISIL-a, izgubila je roditelje i troje braće i sestara. Crtanjem iskazuje svoju tugu.
Njen osmogodišnji brat, čiji su fizički ožiljci vidljivi kao i psihički, kaže da se Ashjan promijenila onoga dana kad su u zračnom napadu izgubili porodicu.
„Svaki dan kad zaspi, u snu govori: ‘Dolaze, projektili dolaze'”, priča Ayman, Ashjanin brat.
Radnici humanitarne organizacije World Vision kažu da je Ashjan, kojoj je noga povrijeđena u napadu, slična mnogoj djeci u kampu. Sva su mnogo propatila i izgubila osjećaj sigurnosti i pripadanja.
Neznatno olakšanje
„Siguran sam da će posljedice ovog rata i svega što su vidjeli veoma dugo osjećati. Zbog toga je potrebno uložiti mnogo više napora kako bismo im pomogli da opet imaju normalan život”, kaže Khalil Sleiman, iz organizacije World Vision.
U Zelikanu, kampu za interno raseljene osobe, odrasli se trude koliko mogu da se ova djeca opet osjete zaštićeno. Kažu i da su iznenađeni njihovom voljom i snagom.
Ovdje su crtanje i fudbal oblici terapije koja je svima potrebna.
„Nekoliko sati dnevno, mogu opet biti djeca i koliko-toliko uživati u životu. Ipak, u poređenju sa traumama koje nose, ovo im donosi gotovo neznatno olakšanje”, javlja reporter Al Jazeere Mohammed Jamjoom.
Ashjanina rodica Amira priča kako je život u kampu, koliko god se činio teškim, mnogo bolji od života pod vlašću ISIL-a u selu Abu Jarbou iz kojeg su pobjegli.
„Djevojkama nisu dozvoljavali da izlaze. Starije djevojke nikako nisu smjele napuštati kuću, a dječake su učili različitim stvarima, učili su ih o municiji i kako da rukuju oružjem”, priča Amira, interno raseljena osoba.
Čak i u ovakvom okruženju, u oskudici i očaju, djeca uspijevaju naći nešto pozitivno i radovati se, a jedna djevojčica, čije rane još dugo neće zacijeliti, odbija da se preda.
Izvor: Al Jazeera
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
