Putujući cirkus

U Novom Pazaru je prije nekoliko dana gostovao jedan unikatan „Putujući cirkus“. Kažem unikatan, jer je osoben po mnogo čemu. Najprije je doputovao u grad, a da ga niko i nije primijetio. Klovnovi i učesnici ovog Cirkusa su potpuno poznati cijeloj javnosti, ali ipak nisu tako interesantni, niti zaslužuju nivo prvorazredne senzacije.

Cirkus ponovo radi

Poseban problem ovog propalog Cirkusa jeste što očigledno nije imao niti jedan prostor u gradu na kom bi odigrao svoju predstavu. No, zahvaljujući određenim maloumnim ljudima, svoju cirkusku predstavu uspio je izvesti u jednom od najsvetijih mjesta, gdje se nikako nije smjela odigrati.
Budući da je na samom početku svog žalosnog, ali i smiješnog predstavljanja ovom gradu uspio zaprljati i oskrnaviti mjesto gdje se Allahu čini sedžda, ovaj Cirkus je unaprijed osuđen na propast.
Vjerovatno se za dolazak ovog Cirkusa ne bi ni znalo da lokalna tutinska televizija nije uspjela da „otkupi“ prava prijenosa ove predstave i zabilježi svu tu ceremoniju.
Budući da je jedina imala pravo prijenosa, dotična televizija je bar uspjela da svoj siromašni i monotoni program popuni tako što će dotičnu cirkusku predstavu emitovati i po nekoliko puta dnevno.
Po mnogo čemu ova cirkuska predstava je bila različita od svih ostalih.
Naravno i samim učesnicima i posmatračima je bilo nejasno zašto je predstava tako slabo posjećena i zašto na predstavi ima mnogo više klovnova i dresiranih ljubimaca nego li publike. Još da po koji intelektualac i biznismen iz Tutina i Beograda nije našao vremena da bude u svečanoj loži, garantovano bi predstava bila odložena. No, šteta bi svakako bila posebno velika za sve te silne klovnove koji su potrošili vrijeme i vrijeme da se maskiraju, našminkaju i obuku najljepše odijelo.
No, čudno je i to da je predstava bila veoma kratka te se nije imalo ništa vrijedno ni vidjeti ni čuti.
Zašto je predstava počela veoma čudno, ostaje javna tajna. Elem, pristupilo se izboru za mis među klovnovima. Čudno je i to da je u uži krug za „naj klovna“ ušao samo jedan, prvi od istih i na kraju i pobijedio u toj „neizvjesnoj i fer borbi“.
Ustvari, činilo se da i nije imao protivkandidata, već je unaprijed proglašen za najljepšeg, iako se niko sa tim i nije slagao. Kako i bi kada je doista imao najružnije odijelo, bijelu kapu i mustaće slične onom strašilu što bi krivo za Drugi svjetski rat. Nikako nije bio najljepši, ali na klovna je doista ličio.
Čak se nezvanično čuje da je još jedan od njih, iz pozadine, volio da ponese tu prestižnu titulu, no očigledno da je još uvijek odviše zelen i nepodoban svim onim silnim osnivačima ovog Cirkusa iz Beograda. Naravno i crna kapa na glavi, koja se razlikovala od ostalih klovnovskih, odmah ga je otkrila i odmah diskvalifikovala iz utrke. Kažu, uplašila se bratija od crnine, pa nije prošao.
Kažu da je miljenik Beograda, Dorćolac, bio opasna prijetnja glavnom klovnu, no očito da ga ovi iz vlasti više žele dole u Beogradu, jer im je dole pri ruci kada god im zatreba, da izvede cirkusku tačku ili da samo progovori, da slatko nasmije beogradske „prijatelje“.
Poznato je da dobar domaćin kada kupuje kravu i po nekoliko dana treba da razmisli i donese odluku. Zna da će ga ona hraniti i biti mu od koristi, te ne odlučuje ishitreno. A ova grupica klovnova koja čini najvjernije članove „Beogradskog putujućeg cirkusa“, prvog među njima izabrala je za svega 13 minuta. Da li mu je ovaj broj baksuzan ili taličan, vrijeme će pokazati. Očigledno da su oni uvježbani i naučeni samo da podignu ruku kada je to potrebno, makar i ne znali iz kog razloga. Tako, uostalom, rade klovnovi. Očito da su osnivači ovog cirkusa izabrali unaprijed svog glavnog klovna, jer i oni očito znaju da u nedostatku publike, organa ili sistema izbora, najlakše je da to sami učine. Tako rade uvijek sa svojim klovnovima i podučenim ljubimcima, pa iako to mnogo puta  nekima od njih nije po volji.

Harambaša ili klovan

Predstava  je veoma podsjećala na izbor harambaše u hajdučkoj družini,  „najiskusnijeg i najpoznatijeg“ među njima, koji će ih itekako puno toga o njihovom hajdučkom životu naučiti. Pa i klovnovi mogu da budu hajduci, nemojte se čuditi. No da bi cirkuska predstava bila potpuna na kraju dolazi njen najsmješniji dio, koji je ovaj put činilo obraćanje „klovna misice“.
Na samom početku, kako i dolikuje, zahvalio se na izboru i povjerenju i dokazao da svojim izgledom i maskom doista nema premca među klovnovima. Predstavljajući se u najboljem svjetlu pokušavao je najviše se glupirati i biti najsmješniji, te dokazati da je i tu daleko ispred ostalih. Klovnovi su kao dvorske lude. Obaveza im je da zasmijavaju gospodare. Tokom svoje duge tačke nasmijavao je i sve prisutne, te im doista nije bilo dosadno. Naravno, najzanimljivije je bilo mladim i neiskusnim klovnovima, dok su oni veterani, siti istih trikova i glupiranja, malo i dremnuli. A što i ne bi jer su svoj dio odradili kada je bilo potrebno podići ruku. Čudno, nosevi im nisu pocrvenjeli, ali su im zato uši jako porasle.
„Mis klovnova“ je zaokupio pažnju prisutnih, ali samo onih  budnih, kada je počeo da kritikuje poslodavce iz Beograda i izrazio svoje nezadovoljstvo. Čime, ni sam nije znao. Jedino ako mu je smetalo što su ga inaugurisali na pet dugih godina kojih očito ne zna u šta će utraćiti. Težak je posao klovna, valja se glupirati i narod zasmijavati.
Ljutio se klovn i na lokalnu Regionalnu televiziju koja nije htjela da otkupi prava prijenosa ovog nesvakidašnjeg Cirkusa, te nije dozvolila da niti jedan metar trake bude potrošen za ovu glupu predstavu. Kritikuje klovn zaboravljajući da je on “glavni i odgovorni urednik” lokalne televizije u njegovom rodnom kraju, te da je na njoj češće negoli i voditelji, pa je veoma često gost i u večernjim i jutarnjim satima. Da li slučajno ili namjerno, ova televizija da bi udovoljila njegovim apetitima izbacila je i crtaće i bajke za laku noć, pa je skoro svako dijete sito klovnovih predstava, a željno crtaća, zamrzilo i cirkus i one koji ga reklamiraju. Kažu djeca da ih ovaj klovn mnogo zasmijava, a pretjerani smijeh je štetan po zdravlje.

Dvorska luda

Da se ne zaboravi, među klovnovima je bio i patriota iz Beograda, koji se takođe predstavio svojom tačkom, kada je publika već počela da se razilazi zbog dosade od pretjeranog „kloniranja“ klovnova. Čas jedan, čas drugi, pa opet onaj prvi, a trikovi sve isti, pa im dosadilo. Tako je patriotina uobičajena besjeda o bratstvu i jedinstvu ovoga puta ostala bez pomena.
Sve u svemu, zahvaljujući televiziji iz Tutina i nekim beogradskim TV kućama, ova cirkuska predstava je ugledala svjetlo dana. Ona je pokazala da klovnovskim glupostima nema kraja, te da je u vrijeme kriza i nestašica, onima koji ni za šta drugo nisu sposobni, isplativo biti dvorska budala.
Ova predstava se ne može nazvati ni „halamakovinom“. Ovu ministarsku frazu ni Vujaklija ne može odgonetnuti niti prevesti, ali je zasigurno da i ovaj Putujući cirkus, kao i ova nebulozna fraza, predstavljaju duplo ništa.

Autor: Omer Đondić

Izvor: Glas-Islama.info