Mnogim pacijentima koji su imali korona virus dijagnostifikovani su mentalni poremećaji čak nekoliko mjeseci nakon što su bili pozitivni na kovid.
Anksioznosti, uključujući poremećaj prilagođavanja, posttraumatskih stresnih poremećaja i paničnih napada, kao i nesanica i demencija, neke su od posljedica pokazala su istraživanja. Psihološki gledano, korona jeste donijela i pojačala brige ali i odnijela mnogo toga, prije svega ono što nam je strukturisalo cjelokupan dan ali i naš život generalno. Posljedice toga osjetile su sve generacije. Takozvani period zatišja trebalo je iskoristiti za pripremu jer sve su bile najave da ono što slijedi neće biti jednostavno
–Sad se već adaptiramo na novonastalu situaciju. Mi moramo nastaviti živjeti s tim jer gdje god da odemo zadesit će nas. Sad upoznajemo sebe i svoje kapacitete jer ako nam nije bilo dobro u prethodnom periodu s našim mislima i sa nama samima onda da tražimo pomoć ili podršku kako dalje. Više se bavimo onim temama koje se nas ne tiču nego onima koje nas se tiču. U radu sa studentima ima priliku da napravim jednu konekciju sa studentima, da ih podstaknem na razmišljanje ko su oni, koliko poznaju sebe. S druge strane, kad pitate šta se dešava na američkim izborima 70 posto ljudi je pratilo ali isti taj broj ljudi da pitate ko su oni, da vam kažu bez imena i prezimena, ili da navedu svojih pet osobina koje su loše onda bi oni imali problem zato što se ne bave svojim kapacitetima već nečim što se stvarno nas ne tiče, da li je prosuta epruveta ili je neko pojeo slijepog miša. Opet se vraćamo na ono koliko mi stvari možemo lično da kontrolišemo a koliko se mirimo s tim da neke stvari jednostavno ne možemo kontrolisati. Najbolje za nas je da ih prihvatamo onakve kakve jesu. Ako pokušamo da se suprotstavimo onome što ne možemo da kontrolišemo onda smo odmah na gubitku, kaže, između ostalog, Alma Čolović Međedović, psiholog
