Prva turistička posjeta državljanina Saudijske Arabije Sandžaku

Nije rijedak slučaj da državljani Saudisjke Arabije u svojstvu vjerskih zvaničnika posjete Sandžak. Međutim, ovog ljeta 2016. godine, Ibrahim Rabia’n, odlučio je da mahsuz posjeti Sandžak u želji da vidi njegove prirodne ljepote i bošnjački narod. Ovdje, u Sandžaku je proveo dvije nedjelje. Prenosimo vam njegove utiske i zapažanja.

Kako je došlo do želje da posjeti novi Pazar

Ibrahim živi u pokrajini Kasim, grad Buraida. Glavni je nadzornik za direktore osnovnih škola. Sasvim slučajno upoznao je našeg studenta islamskih nauka, Enisa Jusufovića. Nakon zbližavanja sa njim i lijepih priča o Sandžaku i njegovom narodu, u njemu se javila jaka želja da upozna ovu regiju u Srbiji koja je, itekako, čuvena kod stanovnika Saudijske Arabije.

Predsrasude prema Srbiji

Većina saudijaca misli da u Bosni žive samo muslimani Bošnjaci, a u Srbiji samo srbi. Prosječnom stanovniku je nepoznat pojam Sandžaka i činjenica da u Srbiji živi oko 300.000 muslimana, prijetežno većinom bošnjaci. Oni kojima je taj podatak poznat, u zabludi su da su muslimani u Srbiji izloženi velikoj diskriminaciji koja ometa njihovu slobodu i duhovni život. Kada je rekao majci da želi otići u Srbiju, ona se “držala za glavu”, govoreći: “gdje ćeš tamo..”.

Šta mu se dopalo

Ibrahimu se prije svega dopao narod, geografske odlike i veliki broj džamija u Sandžaku. Arapi su poznati po gostoljubivosti i plemenitosti, što je prepoznao kao zajedničku odliku sa bošnjacima Sandžaka. Zadivila ga širokogrudost i ljubaznost ljudi koji su ga ugostili. Posebno su mu bili interesantni naši ljudi, zakoje kaže da su prilično visočiji od arapa. Primjetio je da kuće nisu okružene velikim zidovima, što govori o ekstrovertnom odnosu bošnjaka prema svojim komšijama. Praktikovanje islama koje se ne razliku puno od njihovog, također, začudilo ga je što u džamijama većinom ima starih i mladih, a malo ljudi srednjih godina.

Male neprijatnosti u Srbiji

Na jednoj benzinskoj pumpi, blizu Beograda, na putu ka Novom Pazaru, nije mu dopušteno da na parkingu iza objekta obavi namaz. Radnica mu je skrenula pažnju da je zabranjeno, dok je on tražio da razgovara sa šefom, međutim, ni šef mu nije dopustio. To je dodatno pojačalo njegove predrasude o Srbiji.
Utisci o Sandžačkim gradovima nakon posjeta

Najviše mu se dopao Novi Pazar, za koji kaže da je izuzetno lijep grad, ali je previse udaljen od aerodrome i jako, zbog lose infrastructure udaljen od centra – Beograda. Kaže da loši putevi i nedostatak aerodroma u blizini, mnogo otežavaju turistima posjetu a i neko ozbiljnije otvaranje fabrika. Ibrahim kaže da je Tutin, bukvalno, grad u kojem su samo “nabacane zgrade” ali mu djeluje kao prosperitetan i kao grad koji prati Novi Pazar u najširem smislu. Iznenadila ga je ljepota Pešteri, za koju, uz osmijeh kaže: “da je ovo naše, bilo bi puno grla stoke”. Za Sjenicu je samo primijetio da ima mali grad, sa zapuštenim kulturnim dobrima.

Ibrahim kaže da je mnogo lijepo što se omladina i student jako puno druže. Nije ga interesiraalo političko stanje, ali, video je da se siromašnije živi. Pohvalio je Sandžačku kuhinju, koja je slična sa turskom, ali mu se naša vise dopala. Izmjeđu ostalog, utrazio je želju da neformalno upozna bivšeg predsjednika Mešihata, a sadašnjeg narodnog poslanika u Parlamentu Republike Srbije, Muamera Zukorlića o kojem je, također, mnogo čuo u Saudijskoj Arabiji.

Pomoći će turizam

Prilikom posjete redakciji Revije Sandžak, naš gost je obećao da će se vratiti sa familijom, pogotovo sada kada ima gdje da dođe. Kaže da će iskoristiti njegova velika poznanstva i skrenuti svojim sunarodnicima pažnju da dolaze u Sandžak, kao što to čine u Bosni. Mi ne sumnjamo, da će ova posjeta donijeti Sandžaku bitan broj arapskih turista budućnosti.

Reportažu priredio: Haris Ibrahimović, Revija Sandžak, 186. broj