PITANJE: Obzirom da se bliži početak mjeseca Ramazana, želio bih, a nadam se da će to zanimati i brojne druge čitaoce, da mi pojasnite ko je dužan postiti, a ko je oslobođen ramazanskog posta?
ODGOVOR: Islamski učenjaci su se složili da obaveza posta pada na pametnog i punoljetnog, polno zrelog i zdravog muslimana, koji se nalazi kod kuće. A za žene je uvjet da su čiste od hajda i nifasa (tj. da nisu u menstrualnom ciklusu ili u periodu nakon porođaja). Prema tome, obaveza posta ne odnosi se na nevjernika, luđaka, dijete, bolesnika i putnika. Neki od pomenutih ne mogu ni imati obavezu posta, kao što je nevjernik i luđak. Od nekih drugih staratelj ima pravo tražiti da poste određeni broj dana, kao što je dijete; nekima je naređeno da ne poste, ali moraju napostiti, kao sto je slučaj sa ženom u hajdu i nifasu, a za neke ima olakšica da ne poste, ali su dužni dati otkup – fidju, kao što je slučaj sa iznemoglim ili starim osobama.
1. Kategorija onih koji ne moraju postiti (nevjernik, luđak i dijete). Post je islamski ibadet i ne pada kao obaveza na nemuslimana, tako da se on ne smije prisiljavati na post. Isto tako i dijete koje je maloljetno svojim umom ne može dokučiti koja je suština posta i smisao, tako da je oslobođeno ovog ibadeta sve do svoje punoljetnosti. Maloumna osoba ne potpada ni pod kakvu obavezu (teklif) jer ne posjeduje pamet koja je uvjet obaveznosti. Poslanik a.s. je kazao: „Kalem – pero ne zapisuje djela trojici ljudi: luđaku dok mu se ne povrati pamet, spavaču dok se ne probudi i djetetu dok ne dostigne punu zrelost.“ (Hadis prenose Ahmed, Ebu Davud i Tirmizija) Što se tiče djeteta, iako mu nije obaveza da posti, ipak bi ga njegov roditelj trebao početi navikavati postu prije punoljetstva, a to se može činiti još od 7. godine, podsticati ga da posti određene dane Ramazana. Roditelj će pratiti kako se post odražava na dijete, pa ukoliko primijeti da mu post u određenom momentu pričinjava poteškoću prekinut će ga. Pohvalno je naviknuti dijete postu i prakticiranju drugih ibadeta prije njegovog punoljetstva, kako bi ih redovno ili redovnije obavljalo u toku punoljetstva.
2. Kategorija onih kojima se dozvoljava mršenje uz obavezu davanje fidje (otkupa za post). U ovu kategoriju spadaju: iznemogla osoba, starac, starica i bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje. Svi ovi trebaju umjesto posta da nahrane po jednog siromaha za svaki dan propuštenog ramazanskog posta, ili izdvoje protuvrijednost u novcu koju će uplatiti kod svog imama, sakupljača sadekatu-l-fitra, ili uplatiti na blagajnu Islamske zajednice, sa naznakom da je riječ o fidji. Visina fidje se određuje u skladu sa jednodnevnom ishranom čovjeka, od dva obroka.
3. Kategorija onih kojima se dozvoljava mršenje, sa obavezom nadoknade propuštenih dana posta. Dozvoljava se da ne posti bolesnik koji se nada ozdravljenju, musafir-putnik, ali sa njih ne spada obaveza nadoknade. Bolest u kojoj se dozvoljava mršenje je ona koja se pojačava postom ili postoji bojazan da će usporiti ozdravljenje. Što se tiče putnika, učenjaci su se razišli u vezi sa pitanjem da li mu je vrednije postiti ili mrsiti. Mišljenje je Ebu Hanife, Šafije i Malika da je vrednije postiti za onoga ko je snažan i može izdržati, a za onoga ko je slabiji vrednije je mrsiti. Omer ibni Abdul-Aziz smatra da je vrednije ono što mu je lakše, pa ako mu je lakše postiti, a poslije teško napostiti, onda mu je bolje postiti odmah.
4. Kategorija onih koji ne smiju postiti, a moraju napostiti. Svi učenjaci su se složili da žena u hajdu i nifasu (u menstrualnom ciklusu i poslije porođaja) ne smije postiti i post joj je haram, a ako bi i postila u tom stanju, post joj ne bi bio primljen. Žena u oba prethodna stanja ne smije postiti, ali propuštene dane posta mora nadoknaditi nakon isteka Ramazana, a prije početka sljedećeg, kada joj se ukaže prilika.
PITANJE: Da li je namjerno i svjesno ostavljanje posta djelo koje izvodi iz vjere?
ODGOVOR: Post je jedan od pet ruknova, što znači da njegovo praktikovanje ili neizvršavanje utiče na potpunost vjere.
Ukoliko osoba, pri punoj svijesti, zaniječe bilo koji od pet temelja vjere: šehadet, namaz, zekat, post i hadž, prestaje biti musliman, tako da je potrebno da se iskreno pokaje, učini tevbu za taj postupak, kako bi se vratila u islam. Tevba podrazumijeva da osoba nakon nje izvršava ono što ranije nije, odnosno što je zanijekala.
Osoba koja bez opravdanog razloga ne posti u Ramazanu neposlušna je svome Gospodaru, izaziva Njegovu srdžbu, a posljedice toga mogu biti različita iskušenja, kao što je bolest, gubljenje imovine, problemi u porodici, na poslu i slično. Takođe, takva osoba čini veliki grijeh koji nikada ne može poništiti, koji će je pritiskati na Sudnjem danu, jer Poslanik a.s. kaže: „Osoba koja namjerno, bez opravdanog razloga, propusti dan posta u Ramazanu, ne može ga nadoknaditi makar postila nakon toga čitav svoj vijek!“ Samo ovaj jedan hadis dovoljan je da se zapitamo otkud tolika hrabrost kod pojedinih muslimana da u mjesecu Ramazanu ne poste, kahvenišući uz cigaretu, otkud im smjelosti da izazivaju gnjev svoga Gospodara, ko im je zaštitnik koji im garantuje da ih baš taj grijeh i drskost prema Gospodaru neće uvesti u vatru i biti posljedica njihove vječne patnje na ovom i na budućem svijetu.
PITANJE: Da li je žena u trećem mjesecu trudnoće dužna postiti?
ODGOVOR: Žena u trećem, ili bilo kojem drugom mjesecu trudnoće dužna je postiti ukoliko joj post ne škodi. Međutim, ukoliko post škodi njenom ili djetetovom zdravlju nije dužna, to jest ne smije postiti, jer ne smije svojim postupkom ugroziti trudnoću. Stoga je najbolje da trudnica konsultuje ljekara, koji će utvrditi da li post škodi ili ne u tom periodu, tako da ukoliko se utvrdi da škodi neće postiti, već će propuštene dane nadoknaditi kasnije.
PITANJE: Može li se klanjati sabah namaz nakon sehura, prije nego što se čuje ezan?
ODGOVOR: Da bi se mogao klanjati sabah namaz, ili bilo koji drugi namaz, potrebno je da nastupi njegovo namasko vrijeme. Kada nastupi vrijeme namaza on se može obaviti bez obzira da li je to prije ili poslije ezana.
Sabahsko vrijeme nastupa nakon zore, to jest nekoliko minuta nakon zadnjeg momenta do kojeg možemo uzimati hranu i piće, tako da svako ko ustaje na sehur treba odložiti sehur do pred kraj njegovog vremena, nakon toga sačekati 10-15 minuta i klanjati namaz, pa tek onda leći i nastaviti spavanje.
PITANJE: Moram li izgovoriti nijet za post nakon sehura?
ODGOVOR: Nijet je jedan od ruknova posta, to jest nešto što se mora učiniti. Mjesto ishodišta nijeta jeste srce i razum, tako da osoba koja ustane na sehur sa namjerom da posti dan koji nastupa, učinila je nijet koji je nužan za ispravnost posta. Nijet koji je u srcu može se potvrditi i riječima, međutim ukoliko se zaboravi izgovoriti nakon sehura post neće biti pokvaren, već će biti ispravan.
PITANJE: Kako ću postupiti ako se nenamjerno iftarim?
ODGOVOR: Osoba koja se nenamjerno ifrati, prekinut će sa jelom i pićem odmah kada se sjeti da posti, nakon toga će nastaviti da posti i post će joj, inša Allah, biti ispravan.
PITANJE: Da li mogu izaći prije vitra iz džamije, ukoliko želim da obavljam još dobrovoljnih namaza?
ODGOVOR: Osoba koja želi u toku ramazanskih noći pojačati ibadet obavljanjem nafila, može napustiti džamiju odmah nakon obavljene teravije, a vitr ostaviti da ga obavi kasnije, nakon što završi sa željenim nafilama. Vitr je, prema preporuci Poslanika a.s., zadnji namaz kojeg osoba treba obaviti u toku dana, tako da nakon njega nije poželjno obavljati bilo koju nafilu. Stoga, oni koji žele klanjati nafile u noći, vitr neće obavljati sa džematom, već će ga odložiti za kasnije i obavit će ga u svojim kućama.
PITANJE: Da li poljubac između supružnika kvari post?
ODGOVOR: Poljubac neće pokvariti post, niti će umanjiti njegovu vrijednost. Potrebno ga je izbjegavati ukoliko on može biti uzrok nečemu drugom, što utiče na ispravnost posta.
PITANJE: Ako za vrijeme posta imam jaku glavobolju mogu li popiti lijek?
ODGOVOR: Osoba koja se razboli u toku dana posta može prekinuti post, odnosno popiti lijek, kako se njena bolest ne bi pogoršala. Propušteni dan posta će nadoknaditi dan za dan.
Na pitanja odgovarao prof. Rešad-ef. Plojović.
Tekst je preuzet iz časopisa Glas islama, broj 218.
