Promocija knjige Ibrahima Cikica “Gdje Sunce Ne Grije” u Amsterdamu

0
101

Evropa – Po programskoj šemi moja malenkost je trebala da najavi početak književne večeri, ( nazvane u predhodnom najavnom tekstu: ”Dvadesetosma noć” ), ali umjesto tog’ iz daleka, u podrhtavajućem smiraju predvečerja, u kom je nebo prelazilo iz jedne u drugu boju, iz rumenkaste u jarko crvenu kao ”bošnjački odrezak” ispečen na ražnju kosovskih (zlo)pamćenja, začula se bolna jeka iz knjige: ”GDJE SUNCE NE GRIJE,” autora Ibrahima Čikića, s kraja priče, kao s kraja iščupanog srca, ( iz posvete Čovjeka koji piše roman nazvan: ”IBRAHIM” ), odjeknulo je: ”Ako bi se javio Bog takve tjelesne građe-sa desnom rukom udovice, sa lijevom rukom siročeta, sa očima punim tuge kao Dubrovnik, sa srcem majke iz Srebrenice ili Sarajeva, udova polomljenih kao Vukovar, ako bi sav imetak nosio u plastičnoj kesi o presječenom vratu kao mostarski Bošnjaci i kosovski Albanci, ako bi se nekim čudom bogojavio takav Gospod, sa toliko nepravo zadobijenih rana i uvreda, ateista koji ispisuje ove redove kleknuo bi pred oltar takvog Boga i molio: Smiluj se na moje ruševine, ljubim ti ruke polomljene i plave oči iskopane i raskomadano srce majke bošnjačke! Otvori nenatrunjene izvore da moja sirota Gora ( Crna ( oa ) opere crn obraz, uprljan rukom bezbožnika, koji se i danas, nad grobnicama svojih žrtava, bestidno razmeću lentama i gramotama nevinosti i čistote!” Biće, koje prođe kroz takav pakao ( Ibrahim Čikić ( oa ) a ipak spasi čistotu srca i duše, zaslužuje da bude: Bog ili Bošnjak!” Evo, to je moj večerašnji pozdrav Vama Velikomučeniće! MILIKA PAVLOVIĆ.

To je čovjek ( Ibrahim Čikić ) koji riječima i djelom, te glasom i držanjem miriše na dženet. Ibrahim je, nema nikakve sumnje, a ako je ima onda nema nas, prošao svoju katarzu. ( Katarza je Aristotelov termin, a znači pročišćenje-prosvijetljenje. Aristotel je vjerovao da je upravo ona rezultat gledanja tragedije i da povoljno utječe na Grke.)

Pozdravni govor organizatora: Poštovani književnici, pisci, pjesnici…Hvala vam što ste večeras s nama! Hvala u moje ime i u ime Zajednice sandžačke dijaspore za Holandiju. Hvala vam što ste prevalili tolike kilometre da nam večeras predstavite (preko vaših promotora ) književno stvaralaštvo našeg podneblja i naših osjećaja. Hvala vam što ćemo svi zajedno, nakon promocije, na miru porazgovarati o svemu što bi nas boljima učinilo. I što ćemo još jednom saznati kako duše nahraniti i kako srca napojiti. Jer je poznato da tjelo traži hranu a samim tim i duša traži svoj zalogaj koji se upravo ( jednim dijelom ) u umjetnosti nalazi. Poštovana publiko, dragi prijatelji, Hvala i vama što ste večeras s nama, jer je kolektivna snaga i ljepša i zvučnija a samim tim i snažnija. Hvala IKC-u džemata ”Amsterdam” koji nam je noćas obezbijedio ove blistavo čiste prostorije.

Posebna čast, pa i istinski ponos koji me čini sretnim, je prisustvo Njene ekselencije, ambasadorke BiH u Holandiji, gospođe Mirande Sidran Kamišalić. Drago mi je iz jasnih činjenica da je gospođa Miranda, na neki način, i naša ambasadorka. Jer bez obzira na administrativne granice, naša srca, poštovani prijatelji, kucaju istim ritmom. Naša srca, vjekovima, imaju svoju rezonancu a mi imamo pravo da sanjamo o zajedništvu kao jedinom garantu sigurnije budućnosti. Kazao je predsjednik Zajednice sandžačke dijaspore za Holandiju, gospodin Enes Nuhović.

Izvor: Sandzak.nl


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.