Pročitajte Socio-ekonomski program kampanje Muamera Zukorlića

 

SOCIJALNO ODGOVORNA EKONOMIJA

Ekonomska misija Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka (BDZ) je da se poveća blagostanje građana u Sandžaku. Sandžak posjeduje veliki ekonomski razvojni potencijal sa svojim mladim i dinamičnim stanovništvom, bogatim prirodnim resursima, pojedince sa poduzetničkim duhom, historijske i prirodne ljepote, kao i geostrateški položaj.  

Ekonomski sektor je od najveće važnosti za socijalno blagostanje cijelog društva. Poslovni ljudi u sandžačkoj regiji nose veliku društvenu odgovornost. Oni su odgovorni za obezbjeđivanje prihoda hiljadama radnika, kao i njihovih porodica. Ovi poslovni ljudi svjesni su svoje odgovornosti, nezavisno iz koje općine dolaze, kojoj nacionalnoj strukturi pripadaju, da li su politički opredijeljeni, ili ne. Nažalost, u sandžačkim općinama nivo priznavanja zasluga poslovnog sektora od strane političkog sektora, kao i samih građana, ne podudara se sa njihovom važnošću. Glavni razlog leži u neizbalansiranoj podjeli moći između političkog i ostalih sektora. Vlast ne dozvoljava veći uticaj drugih aktera zbog straha od gubitka kontrole nad procesom podjele javnih pozicija. Kontrola nad javnim pozicijama za njih označava glavni izvor njihove moći. Također je i poslovni sektor suviše slab, mada u njemu ima potencijala za pozicioniranje kao glavnog nosioca uticaja. Iz svih nabrojanih razloga politička misija BDZ biće apsolutno usmjerena u prevazilaženje ovih problema i stvaranje najboljeg mogućeg ambijenta kako bi se ekonomska slika Sandžaka u narednom periodu značajno poboljšala.

Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka će implementirati strategiju kontinuiranog i održivog ekonomskog rasta kako bi se mobilizirali potencijali Sandžaka. Realizacija ove strategije će smanjiti siromaštvo i nezaposlenost, što će povećati životni standard naših građana. Tako će Sandžak postati atraktivno mjesto za život sadašnjim i budućim generacijama.

Ekonomski razvoj i blagostanje vodi i do veće odgovornosti kod raspodjele stečenog bogatstva. BDZ je mišljenja da treba provesti socijalne politike kako bi se osigurala dobrobit i sreća svih naših građana. Neizbježno je stalno unapređivati koncept socijalne države koja će brinuti o nezaposlenim, siromašnim, bolesnim i osobama sa posebnim potrebama, što će ovim kategorijama, kao i svim ostalim građanima, omogućiti dostojanstven život.

U skladu sa ovom strategijom, BDZ je odredila svoje socio-ekonomske principe, ciljeve i politike i uspostavit će koncept vlasti radi efikasne implementacije.

Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka je usvojila sljedeće osnovne principe ekonomskog razvoja:

• Ljudi su glavni resurs i subjekt ekonomskog razvoja i zato treba prilagoditi ekonomiju prema potrebama ljudi.
• Privredni razvoj je neophodno bazirati na slobodi tržišta u ambijentu zdrave konkurencije.
• Monopolizacija i nelojalna konkurencija treba se spriječiti po svaku cijenu.
• Svi razvojni projekti moraju podrazumijevati ekonomski i ekološki održivi razvoj.
• Pretpostavka privrednog razvoja je izgradnja kvalitetne infrastrukture i saobraćajne mreže, prije svega, autoputa i aerodroma u Sandžaku.
• BDZ će podržati sve razvojne projekte u sferi energetike u pogledu iskorištavanja prirodno obnovljivih resursa, kao što su riječni potencijali, vjetrovi i solarna energija.
• BDZ se zalaže za razvoj malih i srednjih preduzeća.
• Budući privredni razvoj neophodno je bazirati na očuvanju postojećih privrednih grana, kao što su tekstilna i drvna industrija, te oživljavanju poljoprivrede, naročito stočarstva, kao i drugih ekonomskih grana poput turizma i prerade ljekovitog bilja.
• Važno je podstaći i oživljavanje tradicionalnih zanata i domaće radinosti.
• Smatramo da treba pripremiti sandžačku ekonomiju za ulazak u globaliziranu privredu. Najbolji način jeste povećanje konkurentske prednosti putem efikasnog korištenja postojećih resursa.
• Treba pripremiti uslove za privlačenje stranog kapitala s posebnim naglaskom kapitala iz dijaspore, te međunarodnog znanja i iskustva za razvoj sandžačke ekonomije.
• Kroz dugoročnu edukaciju nužno je oživjeti etičke tradicionalne vrijednosti u poslovanju, jer su poštenje, odgovornost i tačnost osnovi profesionalizma.
• Mišljenja smo da država načelno treba da ostane izvan svih vrsta ekonomskih aktivnosti i da nosilac ekonomije treba biti privatni sektor.
• Funkcija države u ekonomiji treba biti regulatorna i kontrolna. Stoga, smatramo da je stvaranje pozitivnog i pravednog ambijenata putem državne uprave jedan od glavnih stubova za ekonomski razvoj Sandžaka.
• Smatramo da sve javne službe treba kvalitetno organizirati prema potrebama građana.
• Neophodno je razvijati koncept javno-privatnog partnerstva kod ponude javnih dobara, poput obrazovanja, zdravstva i komunalnih usluga.
• BDZ će razvijati zajedno sa vjerskim zajednicama i nevladinim organizacijama posebne programe za siromašne, penzionere, siromašnu djecu, nezaposlene i građane koji se suočavaju sa teškoćama i ne smiju se u društvu osjećati napuštenim i osamljenim.
• BDZ će ponuditi projekte za rehabilitaciju djece uličara, prosjaka i beskućnika u cilju smanjenja ovakvih pojava.

 

Za realizaciju ovih principa BDZ ima sljedeće osnovne ciljeve za ekonomiju:

• Ponuditi ambijent gdje se privatno poduzetništvo može slobodno razvijati bez suvišnih političkih i birokratskih barijera.
• Ponuditi puteve, željeznicu i aerodrom kao neophodnu infrastrukturu za razvoj ekonomije.
• Povećati proizvodnju roba i usluga.
• Povećati izvoz lokalnih proizvoda i njihovo brendiranje.
• Smanjenje nezaposlenosti, sprečavanje visokih troškova života i pravedna raspodjela dohotka.
• Iskorijeniti nepravedno profiterstvo i nelojalnu konkurenciju, koje sprečavaju stabilan i pravedan ekonomski razvoj. Spriječiti svaki vid monopolizacije.
• Reforma administracije lokalnih uprava, kao i policijskih, tužilačkih i pravosudnih organa kako bi se korupcija i organizirani kriminal sveli na minimum.
• Nužno je poduzeti sve raspoložive mjere radi zaštite zdrave privrede od narko i drugih vidova prljavog kapitala.

 

Za postizanje ovih ciljeva BDZ će implementirati sljedeće mjere:

• Korištenje svih resursa za razvoj privrede zasnovane na inovacijama, tehnologiji i produktivnosti.
• Ekonomski razvoj se može postići putem investicija. Zato će se promovirati obim i kvalitet investicija radi povećanja zaposlenosti.
• Finansijski sektor treba struktuirati prema potrebama svih učesnika u ekonomiji, a ne obratno.
• Treba ublažiti regionalne neravnoteže u ekonomskoj snazi i ponuditi ambijent za korištenje svih resursa u svim mjestima i općinama.
• Treba reformisati poreski sistem uzimajući u obzir ekonomsku snagu poreskih obveznika i pravednost raspodjele poreskih tereta.
• Treba reformisati način trošenja javnih rashoda i spriječiti zloupotrebe vezano za njih.
• Javni rashodi trebaju se isključivo trošiti za opće dobro svih građana, a prije svega za javne investicije.
• Treba obezbijediti vladavinu prava uz nezavisno sudstvo, zaštićena imovinska prava i slobodan pristup tržištu.
• Treba uključiti obrazovne i naučne institucije u cilju postizanja konkurentnosti ekonomije.

1. Javne finansije

1.1. Transparentnost trošenja javnih prihoda

Poreski prihodi se ostvaruju uzimanjem dijela prihoda od građana. Zato trošenje ovih sredstava predstavlja veliku odgovornost za izvršnu vlast bilo kojeg nivoa. Zbog toga građani imaju pravo znati u koje svrhe je potrošen plaćeni porez. Radi bolje transparentnosti trošenja javnih prihoda treba namjenski odrediti korisnike poreskih prihoda, što će povećati spremnost poreskih obveznika za plaćanje poreza i smanjiti zloupotrebe poreskih prihoda. Kada građani uoče da se poreski prihodi koriste za njihovu dobrobit, povećat će se spremnost za plaćanjem. Transparentnost će povratiti povjerenje građana u vlast i njene zvaničnike, što je suština demokratije.

Svi nivoi vlasti trebaju optimalno koristiti javne prihode da bi se postigli što veći rezultati uz što manje poresko opterećenje građana i privrede. Treba spriječiti zapošljavanje nekompetentnih kadrova u javnoj administraciji, koji uzimaju državni novac bez davanja adekvatne protivusluge za dobijenu zaradu. Zato se BDZ zalaže za transparentnu proceduru zapošljavanje kadrova u državnim ustanovama, gdje će se pojedinac zaposliti na osnovu objektivnih kriterija.

Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka se zalaže da u svim državnim ustanovama, čiji je osnivač Republika ili lokalna samouprava, struktura zaposlenih bude usklađena sa strukturom stanovništva po polu, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti.

 

Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka će preuzeti sljedeće mjere radi povećanja transparentnosti trošenja javnih prihoda:

• Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka se zalaže sa maksimalnu transparentnost o trošenju javnih rashoda. Budžeti i završni računi vlada svih nivoa, javnih preduzeća, kao i konkursi za javne nabavke moraju biti javno dostupni putem interneta. Postavljeni podaci moraju biti objašnjeni građanima bez opterećenja stručnih termina. Ovdje je posebno bitno da se za svaki ubirani porez, odnosno taksu, koliko je moguće odredi i ograniči namjena zašta se može koristiti.
• Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka se zalaže da svaki poreski prihod dobija tačnu definisanu kategoriju primaoca.
• Struktura javnih rashoda u svakom budžetu će biti jasno definisana radi efikasnijeg trošenja javnih prihoda, tako da će se odrediti maksimalno moguće trošenje za zaposlenike i javne nabavke u procentima od javnih prihoda, dok će svaki budžet morati određeni procent odvojiti za investicije. Ovi procenti će se odrediti prema stepenu razvoja svake lokalne samouprave.
• Uvođenje pozitivne diskriminacije o strukturi zaposlenih u ustanovama i preduzećima, čiji je osnivač Republika ili lokalna samouprava, prema strukturi stanovništva po polu, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Godišnje će se predati izvještaj lokalnoj skupštini o poštovanju principa ravnopravnosti u zapošljavanju i usklađenosti sa strukturom stanovništva lokalne samouprave.
• Prilikom zapošljavanja u ustanovama i preduzećima, čiji je osnivač Republika ili lokalna samouprava, neophodno je uvesti sistem “Konkurs-bodovanje-javni izvještaj”. To znači da se za svako radno mjesto mora raspisati javni konkurs, sa unaprijed određenim sistemom bodovanja, formirati komisija za ocjenu kandidata, javno objaviti izvještaj o bodovanju i odabiru kandidata. Na ovaj način će se poboljšati struktura zaposlenih u ovim ustanovama, a istovremeno će biti zadovoljeni kriteriji ravnopravnosti i transparentnosti.

1.2. Pravedni poreski sistem

Poreski sistem treba reformisati uzimajući u obzir realnu ekonomsku snagu poreskih obveznika i pravednost raspodjele poreskih tereta. Zbog trenutne loše ekonomske situacije treba zaštiti porodice sa većim brojem članova, siromašne, penzionere i nezaposlene od previsokog poreskog opterećenja. Zato treba pojednostaviti poreske zakone, smanjiti broj vrsta poreza, smanjiti stope oporezivanja i povećati pravednost oporezivanja.

 

Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka će preuzeti sljedeće mjere radi postizanja pravednijeg poreskog sistema:

• Ponuditi poreske olakšice pravnim licima koja investiraju u nerazvijene lokalne samouprave, poput poreskih oslobođenja i poreskih kredita.
• Usklađivanjem zakona ponuditi poreske olakšice za investicije na područjima iznad 700 metara nadmorske visine, zbog klimatski i komunikacijski otežanih uslova života, čime bi se pospješila privredna ulaganja u brdskim i planinskim područjima.
• Pravedno oporezivanje privrednih društava nezavisno od načina finansiranja. Treba spriječiti diskriminaciju privrednih društava koja se pretežno finansiraju sopstvenim kapitalom time što se kamatni rashodi ne priznaju kao rashod za obračun poreza na dobit.
• Porez na imovinu treba reformisati na taj način da se imovina koja se koristi kao osnovna potrepština (npr. osoba posjeduje samo jedan stambeni objekat kojeg lično koristi) neće oporezivati. Porez na imovinu treba reformisati prema količini, tj. treba oporezivati višak, kada osoba posjeduje nekoliko stambenih objekata, te prošiti prema vrsti predmeta, tj. plaćati porez na imovinu i na novčanu ušteđevinu, vrijednosnice, udjele i nekretnine.
• Socijalno ugroženim kategorijama stanovništva (zajednička domaćinstva sa šest i više članova, penzioneri sa minimalnim penzijama, nezaposlena lica) treba omogućiti pravo na povraćaj plaćenog poreza na dodatnu vrijednost, da bi lakše mogli finansirati svoje rashode.
• Akcize treba naplaćivati samo na po zdravlje štetne proizvode, kao što su cigarete, alkohol i slični proizvodi. Ostali proizvodi, poput naftnih derivata, kafe i električne energije, treba osloboditi akciza, jer se ovdje u današnjem vremenu radi o osnovnim potrepštinama koje ne treba vještački poskupjeti.
• U cilju smanjenja emisije štetnih gasova i drugih negativnih efekta po okolinu treba uvesti ekološki porez na sve proizvođače i korisnike predmeta koji negativno utiču na okolinu.

1.3.  Sprečavanje rasta javnog duga

Budžetski deficiti i javni dugovi ne smiju biti iznad prihvatljive visine. Nagli rast javnog duga negativno utiče na privredu i socijalno stanje u društvu. Zato treba ograničiti rast javnog duga samo do određenog maksimuma i dozvoliti zaduživanje samo za općekorisne projekte, poput razvoja infrastrukture, zaštite životne sredine i sl.

U cilju smanjenja i kontrole javnih zaduživanja BDZ će:

• Dozvoliti javno zaduživanje samo za projekte koji će povećati životni standard građana, kao na primjer iz oblasti infrastrukture, zdravstva, obrazovanja i zaštite životne sredine.
• Sprečavati dalji rast javnog duga i budžetskih deficita i uraditi efikasan plan otplate javnih dugova.
• Razvijati alternativne instrumente za finansiranje javnih investicija, koji neće biti bazirani na kreditnim zaduženjima.

1.4. Fiskalna decentralizacija

Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka zalaže se za decentralizaciju državne uprave i približavanje državnih funkcija građanima, jer lokalno stanovništvo najbolje poznaje svoje potrebe, što će omogućiti kvalitetan život bez regionalnih neuravnoteženosti.

Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka traži da radi osnaživanja finansija lokalnih samouprava republička vlast ustupi dio najizdašnijih poreza u Srbiji lokalnim samoupravama. Veća fiskalna autonomija će omogućiti takmičenje lokalnih samouprava u dobijanju investicija i na taj način povećat će stepen efikasnosti trošenja javnih prihoda.

Da bi se približila vlast građanima, Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka nastoji ojačati mjesne zajednice putem dobijanja statusa pravnog lica i ustupiti jasno definisane nadležnosti lokalnih samouprava mjesnim zajednicama. Pored toga, mjesne zajednice će dobiti pravo na autonomne finansije poput samodoprinosa, dijela poreza na imovinu i namjenskih transfera višeg nivoa vlasti.

Radi postizanja ovih ciljeva, BDZ će poduzeti sljedeće mjere:

• Zakonske promjene u cilju podjele prihoda od poreza na dodatu vrijednost i akciza kao najizdašnijih poreza između republičke vlasti i lokalne samouprave.
• Približavanje vlasti građanima kroz formiranje mjesnih centara.
• Promjena Zakona o lokalnoj samoupravi gdje će se tačno definisati nadležnosti, finansije i status pravnog lica mjesnih zajednica.

1.5. Ponuda javnih dobara

Javna dobra treba organizirati na najbolji način prema potrebama stanovništva. Najbolji način ponude će se ostvariti ukoliko postoji konkurencija ponuđača i uz uključivanje privatnog sektora kod ponude javnih dobara.

Kod ponude javnih dobara treba voditi računa o socijalno ugroženom stanovništvu i o potrebama nerazvijenih gradova i općina.

 

Za bolju ponudu javnih dobara BDZ će poduzeti sljedeće mjere:

• Privatizacija javnih ustanova i liberalizacija tržišta, gdje je moguće da se razvija konkurencija između ponuđača.
• U tržišta gdje postoji prirodni monopol (infrastruktura kod telekomunikacije, električna energija, željeznica i sl.) treba razlikovati između ponude usluge i infrastrukture. Infrastruktura treba ostati u državnom vlasništvu, dok će ponuđači usluga dobiti slobodan pristup infrastrukturi uz plaćanje nadoknada. Upravljanje javnim preduzećem za infrastrukturu će se prepustiti profesionalnom menadžmentu, uz nadzorni odbor gdje će biti uključeni krajnji potrošači, dobavljači, zaposlenici i drugi uključeni akteri u procesu davanja usluga. Uticaj države treba smanjiti na opći nadzor i razvoj nerazvijenih područja.
• Kod ponude javnih dobara, prije svega usluga komunalnih preduzeća, treba što više koristiti javno-privatna partnerstva kao model uspješnog tržišnog upravljanja po uzoru na razvijene zemlje. Koliko je moguće neophodno je otvoriti ova tržišta za privatna privredna društva.
• Reorganizacija procesa i obuka zaposlenika javnih uprava u cilju što efikasnijeg pružanja usluga građanima i pravnim licima.

2. Saobraćajna infrastruktura

Razvoj sektora saobraćaja i njegove infrastrukture ključni je faktor privrednog razvoja Sandžaka. Kompanije će za svoje investicije tražiti lokacije sa izvanrednim pristupom i vezama – u blizini luka, aerodroma i transportnih koridora. Povoljan geoprometni položaj Sandžaka omogućuje komplementaran razvoj sa bližim i širim okruženjem – ostalim dijelom Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Kosovom. Činjenica da se Sandžak nalazi u blizini nekoliko mora – Crno more, Sredozemno more, Jadransko more, Jonsko more, Egejsko more i Mramorno more – stavlja Sandžak u poziciju da se povezuje sa pomorskim transportom. Idealna lokacija Sandžaka između Azije i Evrope predstavlja konkurentsku prednost za našu regiju i time priliku za transformaciju u veliko trgovinsko čvorište.

Za razvoj saobraćajne infrastrukture Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka će uraditi Master plan za optimalno korištenje svih vrsta saobraćajnih sistema. Obzirom da je saobraćajna infrastruktura u Sandžaku nerazvijena, neophodno je utvrditi prioritet razvojnih projekata. Prvi prioritet jeste izgradnja autoputa kroz Sandžak. BDZ će ulagati sve postojeće resurse da bi se realizirao ovaj historijski projekat. Pored političkog lobiranja, BDZ će aktivno raditi na privlačenju investitora koji će iskoristiti budući autoput.

Pored izgradnje autoputa neophodno je efikasno povezivati sandžačke gradove magistralnim putevima, i to u najkraćim varijantama sa direktnim vezama. Zato treba sanirati postojeće magistralne puteve i probijati nove puteve, koji će spajati sandžačke gradova u sjevernom, kao i napraviti veze sa sandžačkim gradovima u južnom Sandžaku.

Za BDZ posebno je bitno da što veći broj sela dobije pristup asfaltiranim putevima koji će ih povezati sa značajnim magistralama kroz Sandžak. Na taj način kvalitet života na selima će se povećati, a pored poljoprivrede tada će postojati mogućnosti razvoja drugih ekonomskih grana na seoskim područjima, na primjer, putem izgradnje industrijskih parkova u ruralnim područjima.

Kod sanacije i izgradnje puteva posebno treba voditi računa o njihovom kvalitetnom održavanju i bezbjednosti saobraćaja uz prikladnu signalizaciju. Isto važi i za infrastrukturu unutar gradova. BDZ se, također, zalaže za rješavanje problema parking prostora, prije svega, u centrima gradova.

U skladu sa modernim strategijama u poslovnoj ekonomiji i potrebi građana, treba sanirati i prošiti željezničku infrastrukturu u Sandžaku. Ovo bi obuhvatilo proširenje pruge Beograd-Bar i povezivanje gradova Novi Pazar, Sjenica i Tutin sa željezničkom infrastrukturom. Na taj način bi se povećao značaj Sandžaka kao logističkog centra i omogućio bi se masovni transport ljudi i roba na efikasan način. Pored toga, izgradnja modernih željezničkih stanica će dobiti poslovni prostor sa različitim sadržajima, što će otvoriti dodatna radna mjesta.

BDZ se zalaže i za izgradnju civilnog aerodroma u Sandžaku. Civilni aerodrom bi olakšao transport ljudi i roba iz Sandžaka i u Sandžak. Povoljna geoprometna pozicija Sandžaka omogućila bi da sandžački aerodrom postane bitan transferni aerodrom za povezivanje međunarodnih letova. Radi privlačenja putnika ovaj aerodrom bi trebao biti prepoznatljiv po jedinstvenim aerodromskim sadržajima, koji će svakom putniku pružiti izuzetan ugođaj tokom boravka na aerodromu. Mogućnost da se plasiraju trgovinski, ugostiteljski i smještajni objekti, kao i biblioteke, muzeji, spa centri na aerodromu, povećava mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta i atraktivnost aerodroma.

 

Za razvoj saobraćajne infrastrukture u Sandžaku BDZ predlaže sljedeće mjere:

• Izgradnja autoputa Beograd-Bar preko Sandžaka.
• Izgradnja aerodroma u Sandžaku za civilno korištenje.
• Rekonstrukcija pruge Beograd-Bar preko Sandžaka.
• Priključak Novog Pazara, Tutina i Sjenice na mrežu željeznice.
• Rekonstrukcija i asfaltiranje puteva prema prioritetima određenim dužinom puta i brojem stanovnika, odnosno korisnika puta i značajem za razvoj poljoprivrede i turizma.
• Rekonstrukcija magistrale Novi Pazar-Sjenica.
• Rekonstrukcija magistrale Novi Pazar-Tutin.
• Izgradnja moderne magistrale Tutin-Sjenica.
• Izgradnja nove magistrale Sjenica-Prijepolje.
• Priključak sela na magistralne puteve modernim asfaltiranim putevima.
• Završetak zaobilaznice oko Novog Pazara.
• Otvaranje novih graničnih prijelaza između sjevernog i južnog Sandžaka.
• Probijanje novih seoskih puteva i asfaltiranje istih.
• Rekonstrukcija gradskih ulica i izgradnja parking prostora.
• Izgradnja, rekonstrukcija i popravka mostova.
• Izgradnja pločastih propusta i potpornih zidova.
• Izrada studije za povećanje bezbjednosti u saobraćaju.
• Uspostavljanje i širenje telekomunikacijske, radijske, televizijske i informacijske mreže sa jeftinom, kvalitetnom i pouzdanom uslugom na liberalnom tržištu sa konkurencijom koja će korisniku omogućiti izbor različitih alternativa.

 

3. Razvoj industrijskih parkova (zona) kao podsticaj dinamičnijem privrednom razvoju Sandžaka

3.1. Industrijski parkovi kao pokretači regionalnog razvoja Sandžaka

Ključ razvoja svakog područja, regije i cijele zemlje jeste povećanje zaposlenosti i stvaranje dohotka koju ta zaposlenost omogućava. U okviru povećanja zaposlenosti najveći značaj ima, prije svega, otvaranje novih radnih mjesta u procesu proizvodnje. Samo rentabilno održiva proizvodnja koja ima kupca za svoj proizvod omogućava dalji razvoj jedne regije, odnosno cijele države u kojoj se ta regija nalazi.

Osnivanje industrijskog parka na mjestu koje može da odgovori zahtjevima određenih industrijskih grana u velikoj mjeri olakšava posao pronalaženja adekvatne lokacije sa pozicije ulagača i ubrzava investicioni proces. Industrijski parkovi se, manje-više, svuda u svijetu definišu kao poseban prostor koji namjenski i funkcionalno ispunjava kriterije da to postane. U Srbiji se pojam industrijskog parka posebno definiše kroz Zakon o industrijskim parkovima. Ovaj zakon uvodi u našu pravnu praksu i novu instituciju “upravitelja industrijskog parka”, odnosno, domaćeg ili stranog privrednog društva kome je izdata licenca za održavanje, izdavanje u zakup i pružanje drugih usluga korisnicima industrijskog parka. Zakon o industrijskim parkovima predviđa da država finansira do 50% vrijednosti troškova izgradnje saobraćajnica, elektroinstalacija, vodovoda, kanalizacije, gasovoda i telekomunikacione mreže, koji bi bili smješteni u industrijskim zonama u blizini magistralnih putnih i riječnih arterija. Država finansira i do 80% troškova izgradnje sekundarne infrastrukture industrijskog parka koji se nalazi na teritoriji nerazvijenog područja. Sa kojom visinom sredstava će država učestvovati zavisit će od toga da li je za konkretnu lokaciju zainteresovan strateški investitor. Ukoliko to jeste slučaj, država je u obavezi da pokrije sve troškove i investitor će moći da izgradi svoju fabriku bez straha da će se suočiti sa nerealnim zahtjevima i birokratizmom lokalne samouprave. Kada je riječ o poreskim olakšicama, misli se, prije svega, na oslobađanje od plaćanja poreza na dodatu vrijednost. Sve bi to trebalo na kraju da ima za rezultat decentralizaciju stranih investicija, koje se uglavnom koncentrišu u velikim gradovima i razvijenim područjima. I svi gradovi koji se oslanjaju na Koridor 10 potencijalni su dobitnici izgradnje industrijskog parka. U pojasu Koridora 10 koncentrisan je i veliki broj nerazvijenih područja koja bi izgradnjom jednog ili više ovakvih objekata imala ogromne dobiti. Autoput je pogodan (o tome je bilo riječi u prvoj tački ovog programa) što osim zbog prednosti transporta nudi već izgrađene potrebne instalacije (telekomunikacije, struja) sa kojima industrijski parkovi mogu brzo da se povežu. Da će za onog ko gradi fabriku u industrijskim zonama biti još privilegija govori i to da Zakon o industrijskim zonama daje mogućnost da pojedine industrijske zone dobiju i status bescarinskih zona, što bi svakako dodatno motivisalo investitore da dođu i investiraju u Sandžak. 

Za razliku od industrijskih zona koje predstavljaju infrastrukturno uređenu oblast za potrebe industrije i trgovine, u industrijskim parkovima posluju firme, instituti, fakulteti, komercijalni i drugi objekti, dok jedna kompanija upravlja parkom obezbjeđujući im dodatne usluge. U ovoj činjenici i leži i konkurentska prednost Novog Pazara i cijelog Sandžaka. Akcenat te prednosti u odnosu na druge slične nerazvijene regije u Srbiji jeste postojanje Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru i nekoliko samostalnih fakulteta.

 

Za korištenje potencijala industrijskih parkova BDZ će poduzeti sljedeće mjere:

• BDZ će ponuditi strateškim investitorima subvencije za pokrivanje troškova izgradnje infrastrukture, kao i poreske olakšice, prije svega oslobađanje od poreza na dodatu vrijednosti i carina.
• BDZ će koristiti svoje izgrađene veze i vrlo otvorenu komunikaciju sa dijasporom da putem industrijskih parkova investira kapital u Sandžak.
• BDZ će obezbijediti saradnju između obrazovnih institucija i potencijalnih investitora da bi se ljudski potencijal Sandžaka na najbolji način koristio za razvoj industrijskih parkova, pa time i otvaranja novih radnih mjesta.
• BZD će na nivou lokalne samouprave pokrenuti formiranje posebnih odjeljenja koji će se baviti razvojem industrijskih parkova. Obuka i program studijskih putovanja predstavlja ključ ideje vodilje razvoja ovog koncepta zašta će se BDZ kao pokretač ove ideje i svestrano zalagati.
• Pored priliva stranih investicija, industrijski parkovi omogućili bi primjenu novih tehnologija i edukaciju radne snage, smanjili bi nezaposlenost, što jeste primarni programski cilj BDZ.

 

3.2. Finansiranje izgradnje industrijskog parka (zone)

Iako su se, kroz historijat razvoja industrijskih parkova, pojavila brojna inovativna rješenja u finansiranju njihovog razvoja, generalno postoje tri modela osnivanja i finansiranja razvoja parkova:

• Model lokalne (općinske) uprave, što bi kod nas podrazumijevalo da općina registruje preduzeće za upravljanje industrijskim parkovima, unese zemljište parka u kapital tog preduzeća, ili da preduzeće posreduje u zakupu industrijskog zemljišta između investitora i općine. Pored toga, preduzeće za upravljanje parkom obezbjeđuje infrastrukturno opremanje parcela u parku, bilo da se radi o investicijama iz lokalnog budžeta ili nekog drugog izvora.
• Model privatne uprave koji podrazumijeva da privatni investitor osnuje preduzeće za upravljanje industrijskim parkom, unese svoje zemljište u preduzeće i finansira infrastrukturne radove. Ovdje problem može da bude planska dokumentacija vezana za namjenu zemljišta, proširivanje parka u slučaju potrebe, kao i obezbjeđivanje potrebnih dozvola od strane lokalne administracije. U ovom slučaju BDZ se zalaže za maksimalno pojednostavljivanje procedure za dobijanje potrebnih dozvola čime bi se otvorio put i olakšao dolazak potencijalnih investitora.
• Model JPP-a (javno-privatnog partnerstva), gdje privatni investitor i općina organizuju zajedničko preduzeće za upravljanje industrijskim parkom, a zemljište i komunalno opremanje zavisi od udjela u osnivačkom i naknadno unijetom kapitalu partnera u preduzeću. Ovaj model, u velikoj mjeri, eliminiše nedostatke prethodna dva. Mehanizam javno-privatnog partnerstva kao model uspješnog upravljanja i njegovog uvođenja u praksu (praksa većine zemalja EU) jedan je od zadataka BDZ.

 

Iz ovoga se može izvući zaključak da odgovornost i najveći teret na buduću izgradnju parkova imaju lokalne samouprave. BDZ se zalaže da u tom slučaju treba iskoristiti sve moguće povlastice koje država preko zakonskih rješenja može dati kao stimulans izgradnji ovih, nesumnjivo, veoma značajnih projekata kakvi su industrijski i tehnološki parkovi. Prednost Novog Pazara, Sjenice, Tutina i Prijepolja jeste veliki broj malih i srednjih preduzeća koja figuriraju oko 2-3 industrijske grane, čime postoji veoma dobar osnov za privlačenje većih igrača koji bi u okviru parka bili uključeni u zajedničku proizvodnju. Velika prednost jeste i postojanje Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru koji bi davao neophodnu visokoobrazovanu radnu snagu, a mogao bi i svoje programe po potrebi da prilagođava potrebama industrijskog parka (što je praksa najrazvijenijih zemalja u svijetu).

 

4. Razvoj vodoprivrede u Sandžaku

Osnovni principi na kojima treba zasnivati buduća rješenja u sektoru upravljanja izvorištima podzemnih voda za potrebe vodosnabdijevanja stanovništva i industrije, a za koje se zalaže BDZ, jesu:

• u budućem razvoju regionalnih sistema za vodosnabdijevanje pridržavati se principa da se do ekološki prihvatljivih granica iskoriste lokalna izvorišta podzemnih i površinskih voda, a samo nedostajuću količinu obezbijediti iz regionalnih sistema. Prioritet kod eksploatacije lokalnih izvorišta dati resursima podzemnih voda i zaštititi ih od zagađivanja,
• rezerve podzemnih voda visokog kvaliteta koristiti samo za snabdijevanje stanovništva vodom za piće i industrije u tehnološkim procesima koji zahtijevaju vodu najvišeg kvaliteta. Dinamiku eksploatacije prilagoditi dugoročnim zahtjevima bez uticaja na pogoršanje kvaliteta,
• intenzivirati istražne radove na utvrđivanju stvarno potencijalnih kapaciteta uz mogućnost povećanja eksploatacionih mogućnosti vještačkim prihranjivanjem,
• zaštititi zone sanitarne zaštite postojećih i potencijalnih izvorišta i slivnih područja podzemnih voda,
• u ravničarskim predjelima u slivnim područjima rijeka koje prihranjuju podzemne vode, a naročito u onim koji su zavisni od korištenja tranzitnih voda, izvršiti prostornu preraspodjelu voda i stvoriti uslove za njihovo višenamjensko korištenje, zaštitu od zagađivanja, kao i zaštitu od voda.

 

Pored toga, BDZ traži da se:

• poveća stepen snabdjevenosti stanovništva vodom za piće u ruralnim područjima i poboljša kvalitet isporučene vode za stanovništvo i
• poveća broj domaćinstava koja su priključena na kanalizacionu mrežu te količine komunalnih i industrijskih otpadnih voda koje se adekvatno prečišćavaju izgradnjom novih i rekonstrukcijom postojećih postrojenja.

 

BDZ zalagat će se i da se:

• zainteresovanom privatnom kapitalu omogući investiranje u otvaranje fabrika za proizvodnju i preradu vode niskomineralnog i mineralnog sastava po sistemu koncesionih ugovora na duže vremenske periode. U tom kontekstu, BDZ u prvi plan stavlja dobrobit onih koji investiraju i tragaju za profitom, novozaposlenih, ali i onih koji iz različitih razloga tragaju za kvalitetnom i vodom koja je dokazana kao zdravstveno poželjna za piće. Nezanemarljiva korist bi se odnosila i na značajna sredstva koja bi se u tom slučaju kroz datu koncesiju slijevala u gradski budžet, a od koga bi svi građani pojedinačnih općina u Sandžaku imali koristi (povećanje izdvajanja za one projekte koji imaju urgentnu potrebu za novcem, a koje su od općeg interesa).

5. Obezbjeđivanje stabilnog snabdijevanja električnom energijom

Osnovni cilj energetske politike sastoji se u osiguravanju pouzdanosti i održivosti snabdijevanja energijom privrede i stanovništva na efikasan način uz zaštitu životne sredine i zdravlja ljudi. Sandžak posjeduje velike resurse za korištenje obnovljivih i neobnovljivih energenata – bogatstvo šuma, uglja, rijeka, geotermalnih izvora, kao i predispozicije za uspostavljanje vjetroparkova.

 

Radi postizanja ovih ciljeva Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka će poduzeti sljedeće mjere:

• Podsticaj investicija privatnog sektora u oblasti energetike po modelu “izgradi i održavaj”.
• Dugoročna stimulacija investiranja u obnovljive izvore energije (hidroelektrane, vjetroparkovi, upotreba biomase, geotermalnih izvora i sl.).
• Potpuna transparentnost i otvorenost procesa izdavanja dozvola i licenci u oblasti energetike.
• Primjena mehanizama zaštite životne sredine, naročito kod upotrebe neobnovljivih izvora energije, prije svega uglja, kako bi se spriječile negativne posljedice po životnu sredinu i zdravlje ljudi.
• Promocija unapređenja energetske efikasnosti u svim segmentima privrede i društva u cjelini.
• Racionalno korištenje drveta kao energenta.
• Unapređenje kvaliteta i stabilnosti distributivne mreže električne energije.

6. Prerada poljoprivrednih proizvoda

Već duži niz godina Srbija bilježi spoljnotrgovinski deficit u platnom bilansu. Spoljnotrgovinski deficit Srbije u januaru iznosio je 276,7 miliona evra, što je za 49,3 odsto manje nego u istom mjesecu prošle godine, dok  je  u  ostvarenoj  razmjeni  sa  zemljama  potpisnicama  CEFTA  sporazuma  Srbija  zabilježila  suficit od 63 miliona  dolara.

Napomenimo  da  u  strukturi  proizvoda  koji  su  obuhvaćeni  CEFTA  sporazumom  figuriraju uglavnom  poljoprivredni  proizvodi  što  opravdava  strategije  ulaganja  u  poljoprivredu,  a  posebno  proizvodnju hrane.

Na osnovu postojećih neiskorištenih potencijala, područje Pešteri ima realne osnove da postane jedan od važnijih  regiona  u  proizvodnji  hrane.  Pešterska  visoravan  (poznata  i  samo  kao  Pešter)  je  kraška  visoravan (nadmorska visina od 1100-1250 m). U srcu Pešterske  visoravni, u središnjem dijelu Sandžaka, velika nadmorska visina i oštra klima ne pogoduju razvoju zemljoradnje. Prostrani pašnjaci zato su izuzetno povoljni za gajenje stoke, posebno ovaca.

Poljoprivredni  proizvođači,  posljednje  dvije  decenije,  sa  propadanjem  društvenog  kombinata bili su prepušteni sami sebi. Ostale su zastarjele mašine i oskudica u znanju o novim tehnologijama koje se primjenjuju u uzgoju stoke. Stočari sa Pešteri suočavali su se sa problemom prodaje sira, mlijeka, žive stoke, ali i odlaganjem vune poslije obaveznog striganja stada.

Iako je Pešter sinonim za stočarski kraj, ovdje je sve manje stada. Prema procjenama stručnjaka ostalo je 50 hiljada grla krupne stoke i stotinak hiljada ovaca, a uz minimalna ulaganja moglo bi se uzgajati i tri puta više stoke. Međutim, umjesto da se stočni fond na Pešteri umnožava, on se i iz godine u godinu drastično prorjeđuje.

Na Pešterskoj visoravni, poznatoj po surovim zimama, nedirnutoj prirodi i vrijednim stočarima, proizvodi se čuveni sjenički sir, koji bi ponovo mogao da, uz jagnjetinu, postane glavni izvozni adut tog dijela jugozapadne Srbije. Tajna  sjeničkog  sira  ne  krije  se  samo  u  načinu  pripreme,  već i  u  podneblju,  kvalitetu  mlijeka  i raznovrsnosti  trave  kojom  se  hrane  krave  i  ovce.  Poseban  proizvod  sa  ovog  podneblja  koji  ima  šansu  za vanregionalni uspeh jeste i meso koje posjeduje izuzetan kvalitet kako u sirovom tako i u sušenom stanju. Dakle, nesumnjivo je da hrana sa Pešterske visoravni nema problema sa kvalitetom, kao ni sa tržištem za njen plasman, a  u uslovima ekonomske krize, kada cijene hrane rastu, ulaganja u ovu privrednu granu mogu biti veoma isplativa.

Osvrnut ćemo se na trenutno stanje privrede u Sandžaku. Sandžak je poznat po razvijenoj  tekstilnoj industriji. Međutim, ekonomska kriza kao i u drugim svjetskim industrijama i ovdje  uzima svoj danak. Napomenimo da ovi podaci ne potiču sa evidencije tržišta rada jer isti često ne daju stvarnu sliku stvari na terenu. Nasuprot industriji, poljoprivreda ima problema sa manjkom radne snage i nedostatkom  kapitala.  Uz činjenicu da je tražnja za  poljoprivrednim  proizvodima  sa ovog područja skoro neograničena, prelijevanje kapitala iz zasićene industrije predstavljalo bi rješenje za izlaz cijelog regiona iz nastale krize.

Prelijevanje lokalnog kapitala iz industrije u poljoprivredu dugoročno ne nosi nužnost  smanjenja industrijske proizvodnje već bi iskorištavanjem potencijala Pešteri došlo i do razvoja prehrambene prerađivačke industrije.  Međutim,  preduslov  razvoja  prerađivačke  industrije  je  i razvoj kvalitetne sirovinske baze poljoprivrednih proizvoda kroz, prije svega, povećanje stočnog fonda i obezbjeđivanje osnovnih uslova za ostanak ljudi na selu.

Poljoprivreda na Pešteri treba da se usmjeri na proizvodnju proizvoda za kojima postoji tražnja kako na domaćem tako, uz ispunjenje određenih uslova, i na stranim tržištima čime se otvara  „beskonačno“ tržište, poput sjeničkog sira, pešterske pršute i sudžuka, kajmaka, žive stoke i sirovog mesa. Također, plasman vune i sirove kože može dati izuzetan doprinos razvoju privrede regiona.

Dosadašnji način proizvodnje hrane na Pešteri, iako posjeduje neosporan kvalitet, može da zadovoljava samo lokalne potrebe. Pri plasmanu proizvoda sa Pešteri, prije svega mlijeka i  mliječnih  proizvoda, susreću se sa mnoštvom problema kako na lokalnom tako i na širim  tržištima. Razlog tome leži i u nestandardizovanom procesu proizvodnje koji se bukvalno razlikuje od domaćinstva do domaćinstva te tako ne postoji konzistentan proizvod. Sjenički sir kao najperspektivniji proizvod iz „grupe“ pešterskih proizvoda suočava se sa problemima na  pijacama širom regiona i zemlje. Zbog nepostojanja adekvatnih proizvodnih deklaracija ovaj  nesumnjivo kvalitetan proizvod je nerijetko na meti sanitarnih i tržišnih inspektora i veoma  često završava u kontejnerima, a proizvođače dovodi do ogromnih gubitaka. Kvalitet također  narušava i slabo razvijena, prije svega, putna infrastruktura regiona koja povećava troškove i nesigurnost snabdijevanja tržišta.

Čuveno sjeničko sušeno meso također bi moglo da postane brend i da se plasira na probirljive trpeze zapadnih zemalja. Domaći stručnjaci upozoravaju da tradicionalni način sušenja nema prođu na tržištu Evropske unije i upućuju proizvođače na Pešteri kako da osavremene sušare i primijene savremene tehnologije. Kada novi procesi zažive, pešterski proizvodi postat će jedan  od cijenjenih brendova. Ukoliko proizvodi sa Pešteri žele uspješan nastup na inostranom tržištu, prije svega tržištu Evropske unije, neophodna je proizvodnja po HCCP standardu, dok za nastup na tržištima islamskih zemalja Halal standard predstavlja preduslov izvoza. 

Menadžeri prepoznaju važnost uvođenja HCCP standarda u proizvodnji hrane koji pored rasta  proizvodnje, izvoza i prodaje blago povećava i zaposlenost. Implementacija ovog procesa u principu traje od 6 do 12 mjeseci. Zbog svega je jasno da je uvođenje ovog standarda investicija, a ne trošak.

Čak 70 odsto muslimanske zajednice širom sveta živi i hrani se u skladu sa Halal standardom tako da svjetsko Halal tržište čini populacija od preko milijardu muslimana u svijetu. To je ujedno i najbrže rastuće tržište koje je 2005. godine imalo ukupni promet od 550 milijardi dolara, od čega je 170 milijardi utrošeno na prehrambene proizvode.

S druge strane, sve veći broj nemuslimana koristi halal proizvode jer ih smatraju zdravijim i sigurnijim za upotrebu, naročito kada je u pitanju ishrana. Da bi neki proizvod bio označen kao halal, ne smije sadržavati tzv. haram sastojke (svinjsko meso, krv, alkohol, meso mrtvih životinja…). Pomenimo da su Halal standardom obuhvaćeni svi propisi u okviru HCCP regulative tako da uvođenje Halal standarda, pored toga što omogućava plasman proizvoda na  tržište islamskih zemalja, omogućava i slobodan izvoz na tržište Evropske unije i šire.

U župskim dijelovima Sandžaka, poput Novog Pazara i Prijepolja, postoji veliki potencijal za intenzivno gajenje voća i povrća. Uzgajivačima treba obezbijediti adekvatnu opremu i stručno znanje da bi se ponudila vrsta voća i povrća prema tržišnim potrebama i omogućiti tržište za plasiranje proizvoda. BDZ se zalaže za olakšavanje uslova za udruživanje proizvođača i za subvencionisanje nabavke neophodne opreme za proizvodnju voća i povrća, kao i stimulisanje prodaje ovih proizvoda u zemlje EU i islamskog svijeta.

 

Za korištenje ovog potencijala, BDZ će preuzeti sljedeće korake:

• Sve veća implementacija i sertifikovanje poljoprivredne proizvodne Halal i HCCP standardom.
• Podrška organskom uzgoju hrane.
• Uvesti jedinstvenu statističku bazu o proizvodnji organske hrane.
• Imenovati i omogućiti lak kontakt sa sertifikacionim tijelima akreditovanim od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Srbije.
• Omogućiti kontakt sa internacionalnim sertifikacionim tijelima koja kontrolišu organski karakter ugovorene domaće proizvodnje direktno za inostrane kupce.
• Omogućiti organizovanu edukaciju u organskoj proizvodnji.
• Obezbijediti odgovarajuću podrška države i organizovano tržište.
• Robu treba učiniti dostupnom na svim gradskim pijacama i u supermarketima.
• Svi organski proizvodi moraju da budu sertifikovani, a ambalaža, objekti za skladištenje, pa i transport moraju da budu izdvojeni od konvencionalne hrane.
• Pružiti podršku proizvođačima i udruženjima poljoprivrednih proizvođača u procesu dobijanja sertifikata o jedinstvenom geografskom porijeklu proizvoda

7. Korištenje potencijala prerađivačke industrije

U Sandžaku postoji nekoliko već razvijenih industrijskih grana koje, međutim, u savremenim okvirima poslovanja nemaju konkurentske prednosti, a o drugima niko nije ni razmišljao. I tu se nalazimo u traženju onoga što je veoma teško naći. Veoma je teško naći način za podsticaj tekstilne industrije ili industrije kože i obuće  ukoliko znamo za sporazum o slobodnoj trgovini sa Turskom i na pritisak proizvoda iz Kine. Upravo zato trebamo „upaliti svjetlo“, to jest koncipirati nove načine rada u ovim privrednim granama. Osim ovog prilaza moguć je još jedan – „obratiti pažnju na bijelog psa koji drijema u ćošku“, to jest naći neke druge privredne grane u koje vrijedi ulagati i koje na srednji i dugi rok mogu steći i održati konkurentsku prednost.

Unapređenje postojećih kapaciteta veoma je diskutabilna stvar. Po teoriji o polovima rasta znamo da ne postoji održivi rast i razvoj u području koje nema definisan pol rasta ili u području gdje je pol rasta ogoljen. Nažalost, ako se to može upotrijebiti kao ekonomski termin mi imamo baš takvu situaciju.

U Sandžaku imamo, prije svega, tri industrije koje bi trebalo da budu polovi rasta. To su tekstilna industrija, industrija kože i obuće i industrija namještaja.

Ako bacimo osvrt na tekstilnu industriju kao pol rasta vidjet ćemo da je taj pol potpuno ogoljen. Nemamo proizvodnje tekstilnih vlakana, nemamo mrežu dobavljača, nemamo distribuciju i nemamo sirovine za doradu u vidu proizvodnje hemikalija, pakovanja i sirovina za pakovanje itd. A šta imamo u tekstilnoj industriji? Imamo veliki broj malih proizvođača koji nemaju međusobnu saradnju. Dalje, imamo velike kapacitete u opremi i zgradama, ali se oni koriste u obimu manjem od 40%. Sama činjenica o maloj procjeni iskorištenja postojećih kapaciteta govori o nekonkurentnosti ove grane. Dalje treba navesti da je tekstilna industrija jedna od najniskoprofitabilnijih privrednih grana sa veoma malim zaradama za zaposlene i veoma lošim uslovima rada. Osim loših uslova rada tekstilna industrija loše utiče i na životnu sredinu zbog odsustva prerade otpadnih voda.

Sličnu situaciju imamo i u industriji kože i obuće, s tim što je tu još veća usitnjenost proizvođača i istaknutija zavisnost od uvoza sirovina. Sve sirovine u industriji obuće su uvezene, osim papira za ambalažu koji se proizvodi u Srbiji. Nadalje, i u industriji obuće, posebno onoj kakvu smo mi razvili, imamo veoma loše uslove rada zaposlenih i veoma loš efekat po životnu sredinu.     

Za potrebe ove naše analize industriju namještaja ćemo podijeliti u dvije grane: proizvodnja pločastog namještaja i proizvodnja komadnog namještaja. Proizvodnja pločastog namještaja sastoji se u preradi, prije svega, drveta i drvnih derivata: iverice, medijapana i dr. Što se tiče drveta, Tutin je općina koja ima veliku površinu šuma tako da drvo kao resurs postoji, međutim dalje se nije išlo. Nemamo proizvodnju iverice i medijapana već se ti repromaterijali uvoze, iako imamo velike količine drveta na raspolaganju. Vezano za pločasti namještaj izuzetno je važno navesti veoma jaku konkurenciju iz Kine i zemalja istočne Evrope. U poređenju sa ovim konkurentima, naš pločasti namještaj nije konkurentan čak ni na našem tržištu, a pogotovo ne na međunarodnom tržištu. U svakom slučaju, sa aspekta međunarodne ekonomije imamo apsolutne, ali ne i komparativne prednosti. 

Kada govorimo o komadnom namještaju, on ima jednu veliku prednost koja se sastoji u tome što je kabast za transport. Zato na našem tržištu, ako ni zbog čega drugog onda zbog visokih troškova prijevoza, imamo konkurentsku prednost. Tako kada se ozbiljno analiziraju mogućnosti trenutnih potencijala veoma je teško naći odgovarajuću granu u koju treba ulagati.

Pored toga, BDZS će se zalagati za održavanje i razvoj malih i srednjih preduzeća iz oblasti prerađivačke industrije. BDZS smatra da je neophodno koristiti potencijal nekadašnjih državnih preduzeća time što će preduzetnici iz Sandžaka i dijaspore uložiti kapitali i svoju kreativnost da bi transformisali državna preduzeća, koja već godinama ne rade, u uspješna privredna društva. BDZS se zalaže da investitori trebaju dobiti povoljnosti kod preuzimanja ove državne svojine uz obavezu da transformišu ova preduzeća u moderne fabrike i omoguće zapošljavanje lokalnog stanovništva. Mogućnost kupovine dijelova državnih preduzeća će oživjeti nekadašnje gigante poput FAP-a i drugih državnih preduzeća, jer strani investitori ne žele uložiti ogromnu količinu kapitala bez državnih garancija, tako da bi neto korist od takvih investicija za državu i lokalno stanovništvo bila jaka ograničena. Zato je neophodno da se mobiliše kapital lokalnih privrednika i preduzetnika iz dijaspore koji su privrženi svom rodnom kraju i koji su spremni uložiti kapital u Sandžak.

 

BDZ će poduzeti sljedeće mjere za razvoj ovog sektora:

• Podrška izvoznicima u oblasti prerađivačke industrije.
• Podrška proizvođačima u uspostavljanju prodajno-distributivnih centara u inostranstvu.
• Podrška formiranju biznis inkubatora za novoosnovane firme.
• Podrška klasterima – udruženjima proizvođača u kreiranju zajedničkog nastupa na tržištu.
• Podrška za unapređenje kapaciteta i uvođenje tehnologije u cilju smanjenja troškova proizvodnje.
• U industriji pločastog namještaja potrebna je izgradnja prerađivačkih kapaciteta i ulaganje u stručne kadrove koji bi mogli rukovoditi i raditi u preradi drveta.
• U industriji namještaja razviti izradu ekskluzivnog namještaja (duborez itd.), ali i za to treba stručnih kadrova koji bi prenijeli znanja.
• U industriji prerade kože i tekstila raditi na uspostavljanju kapaciteta za preradu otpadnih voda.
• Regulisati mjere subvencije za: novootvorena preduzeća, izvoznike, preduzeća koja upošljavaju nove radnike, kao i preduzeća koja ulažu u proces oplemenjivanja sopstvenih proizvoda.
• Regulisati mehanizme podrške mladim preduzetnicima u sklopu lokalne uprave i preduzeća čiji je osnivač općina .
• Podržati aktivnosti sertifikacije proizvoda i usluga u skladu sa međunarodnim standardima.

8. Razvoj turizma

Prema Prostornom planu Republike Srbije, dijelovi novopazarskog kraja obuhvaćeni su sljedećim turističkim zonama i regijama: Središnjom zonom I.1 stepena (međunarodnog i nacionalnog značaja) i visokoplaninskim regijama Golije Sr.2 i Kopaonika Sr.1 (veći dio područja općine Novi Pazar s Novim Pazarom kao centrom turističke regije Golija, sjeverozapadni i zapadni dio područja općine Tutin i sjeveroistočni dio područja općine Sjenica); Južnom turističkom zonom I.1 stepena (međunarodnog i nacionalnog značaja) i visokoplaninskom regijom Prokletija J.2 (južni dio područja općine Tutin), te Zapadnom zonom II.1 stepena (nacionalnog značaja, Tara-Zlatibor-Zlatar – sjeverozapadni i zapadni dijelovi područja općine Sjenica).

Ova činjenica ukazuje da su prirodni i antropogeni resursi novopazarskog kraja sastavni, nezaobilazan dio kompleksne i sveobuhvatne turističke ponude navedenih turističkih zona i regija Srbije u cjelini. Od posebnog značaja za razvoj turizma na Sandžaku predstavlja okolnost da se na sjeverozapadu oslanja na turistički razvijenu Zapadnu zonu i regiju Tara-Zlatibor-Zlatar, a na sjeveroistoku na Središnju zonu i regiju Kopaonik. Usmjeravanje klijentele iz ovih turističkih zona i regija ka Sandžaku predstavljat će kako obogaćivanje ponude tih turističkih prostora Srbije, tako i afirmaciju specifičnih prepoznatljivih turističkih potencijala i vrijednosti Sandžaka, što je preduslov za pokretanje kapitalnih investicija u oblasti turizma na području tri općine. Sve tri općine čine jedinstven turistički prostor novopazarskog kraja zajedničkim prirodnim, kulturološkim, etničkim i etnografskim karakteristikama, koje predstavljaju izuzetan potencijal za razvoj turizma kako od nacionalnog, tako i od međunarodnog značaja.

Potencijali za razvoj turizma na području Sandžaka vrednovani su na osnovu zainteresovanosti tržišta turističke tražnje, odnosno masovnosti za ponudom zasnovanom na raspoloživim prirodnim i antropogenim resursima i adekvatnom strukturom turističkih proizvoda, i to:

• skijališta;
• jezera s priobaljem;
• urbani centri;
• tranzitne saobraćajnice;
• kulturno-historijski spomenici;
• rijeke – kao ribolovni vodotoci;
• pećine i klisure – kao prirodne rijetkosti i atrakcije;
• šumsko-lovni kompleksi – lovišta;
• etno lokaliteti, saborišta i drugi običaji;
• zaštićena prirodna dobra i
• banjska mjesta.

Svi navedeni resursi nalaze se na teritoriji Sandžaka, s nejednakom zastupljenošću.

Resursi koji su dominantno zastupljeni u pojedinim općinama uslovno se mogu okarakterisati kao njen osnovni potencijal za razvoj specifične-prepoznatljive turističke ponude, i to u:

• općini Novi Pazar – dominatno urbani centar s naglašenim multietničkim i multikonfesionalnim karakteristikama, jedinstvenim u Republici i centar područja sa kulturno-historijskim naslijeđem od međunarodnog, nacionalnog i značaja za Sandžak;
• općini Sjenica – potencijalno dominatan saobraćajno-turističko-sportski centar, tzv. „saobraćajna kapija” Pešteri i Sandžaka preko koje će se ostvarivati veze ovog dijela Srbije s Evropom i svijetom, aktiviranjem sjeničkog aerodroma za civilni vazdušni saobraćaj i izgradnjom autoputa Beograd-Južni Jadran; zatim jedinstven speleološki centar s ponudom zasnovanom na Ušačkoj i drugim pećinama, kao i centar zimskih sportova sa skijalištima na planinama Jadovnik i Ozren, ribolova na Sjeničkom jezeru i Vapi te prirodnih rijetkosti – stanište bjeloglavog supa u klisuri Uvca, prirodni fenomen Đalovića klisura, ulazna kapija u rezervat biosfere Golija kod Duge Poljane i dr.;
• općini Tutin – dominantno kao centar zimskih sportova sa skijalištima na Mokroj Gori (Pogled – 2154 m.n.v. i Ponor), jezerom Gazivode u Brnjačkoj župi, Vidrenjakom, klisurom Gornjeg Ibra, prirodnim rijetkostima i dr.
• općina Prijepolje – ima potencijal za seoski turizam, zdravstveni turizam (vazdušne banje) i ugostiteljstvo. Pošto se nalazi na putu od Beograda ka Jadranskom moru, Prijepolje bi moglo da bude mjesto za jednodnevni odmor turistima koji tuda prolaze tokom ljeta.
• općina Nova Varoš posjeduje planinu Zlatar sa velikim potencijalom kao turističko odredište gdje se može organizovati sportsko-rekreativni, izletnički, zdravstveno-lječilišni, lovni, kongresni, ekskurzivni i turizam na selu. Također, specijalni rezervat Uvac nudi prirodne ljepote koje su jedinstveni u Evropi.
• općina Priboj nudi mogućnost banjskog turizma u Pribojskoj banji, kao i rijeke Lim za sportove na vodi i ribolov.

Jedinstveno za novopazarski kraj jeste da je na bazi prirodnih resursa sve tri općine moguće zasnivati i zimsku i ljetnu turističku ponudu, zimi – na skijaškim potencijalima, ljeti – na atraktivnim akvatorijama pogodnim za raznovrsne rekreativne aktivnosti na vodi (kupanje, veslanje, jedrenje, surfovanje i sl.).

Pokrivenost ljetnom i zimskom turističkom ponudom je preduslov profitabilnog poslovanja turističkih centara, što je osnovna pretpostavka opravdanosti razvoja turizma. Pored toga, u novopazarskom kraju postoje atraktivni motivi i za vansezonske periode (proljeće, jesen) za turističku ponudu kulturološkog, etnološkog, ekološkog i speleološkog turizma, zasnovanu na značajnim i posebno vrijednim kulturno-historijskim, speleološkim te očuvanim etnološkim i ekološkim resursima ovog područja.

Za upoznavanje stvarnih vrijednosti ovog prostora nužno je da se ustanove tematski itinereri za dominantne turističke motive. Mogu se koncipirati za cjelokupnu teritoriju Sandžaka ili za svaku općinu odvojeno, što je u domenu operativnih poslova na kreiranju i prezentaciji turističkih potencijala i resursa područja.

Osnovni cilj je razvoj turizma usklađen sa zahtjevima očuvanja i unapređenja kvaliteta životne sredine i očuvanja prirodnih vrijednosti, dobara i resursa.

Drugi osnovni cilj je razvoj turizma koji će biti usklađen s interesima i podsticati razvoj lokalnih zajednica – u prvom redu zajednica naselja na ruralnom području.

Preporuke

Polazeći od osnovnih ciljeva, strategijsko opredjeljenje je da domaćinski turizam predstavlja osnovni vid organizacije turističkih smještajnih kapaciteta, naročito na ruralnom području – u kontaktnim zonama skijališta, akvatorija, speleoloških i etno lokaliteta, šumsko-lovnih kompleksa i zaštićenih prirodnih dobara, ali i u banjskim mjestima i urbanim centrima.

Dakle, preporuke bi bile sljedeće:

• nužno je da se seoska domaćinstva organizuju u seosku turističko-poljoprivrednu kooperativu/asocijaciju.
• najatraktivnije i najkomercijalnije prostore turističke ponude novopazarskog kraja, posebno skijališta i akvatorije, treba zaštiti u skladu sa novim zakonskim rješenjima u oblasti turizma i usmjeravati razvoj na tim prostorima, prije svega uz podršku zemljišne politike.
• obezbjeđenje saobraćajne dostupnosti turističkih prostora visokog kvaliteta i blagovremeno pribavljanje zemljišta za javne i komercijalne namjene i njegovo opremanje infrastrukturom, preko aranžmana u javnom i javno-privatnom sektoru.
• Priprema i „proizvodnja” građevinskog zemljišta, tj. građevinskih parcela u zonama određenim za izgradnju turističkih kapaciteta, zasnivala bi se na tržišnoj vrijednosti tog zemljišta koja pokriva troškove kompleksnog uređenja, opremanja i izgradnje svih objekata komunalne i rekreativne infrastrukture i poduzimanja mjera zaštite životne sredine i prirodnih vrijednosti na samoj lokaciji, u njenoj funkcionalnoj zoni (skijalište, akvatorija) i neposrednom okruženju.
• Pružiti podršku preduzetnicima koji svoje aktivnosti žele zasnovati na dominantnim vidovima turizma: alpsko i nordijsko skijanje (na Pešterskoj visoravni) i zimski sportovi, rekreacija i sportovi na vodi, kulturološki, tranzitni, speleološki i ekološki turizam, sa komplementarnim vidovima turizma – etnološki, lovni, ribolovni i banjski turizam.
• Na području općine Novi Pazar, prema potencijalima za razvoj (odgovarajuća konfiguracija terena, kontinuirano trajanje snijega od minimum tri mjeseca – 90 dana, potencijalno kvalitetna saobraćajna dostupnost i komunikacijske veze s tržištima urbanih centara u Srbiji i evropskim zemljama) predviđena je izgradnja nekoliko skijališta na obroncima planina Golije i Rogozne.
• Skijališta, njihove kontaktne zone i seoska turistička naselja neophodno je povezati kvalitetnim regionalnim i lokalnim putevima s magistralnim putnim pravcima, opremiti objektima tehničke infrastrukture, suprastrukture i rekreativne infrastrukture (žičare, ski staze, snježna vozila i dr.).
• Očuvati, afirmisati i prezentirati urbani centar Novog Pazara sa svojim trgovinskim zonama, kulturno-historijskim, etnološkim, urbanim i pejzažnim obilježjima, koji ima ambijentalne, kulturološke, multietničke i multikofesionalne vrijednosti, pod uslovom da se značajno unaprijedi nivo i kvalitet javno-komunalne, socijalne i, naročito, zelene infrastrukture i poveća atraktivnost turističke ponude specifičnim sportsko-rekreativnim, zabavnim, kulturnim i gastronomskim sadržajima.
• Tranzitni turizam će se razvijati u koridorima magistralnih puteva, i to:

o   planiranog autoputa Beograd-Južni Jadran preko Pešterske visoravni, kojim će se ostvariti najbrža veza turističke tražnje Vojvodine i središnje Srbije sa crnogorskim primorjem; s vezom preko magistralnog puta M-8 od Duge Poljane do Novog Pazara i veze sa magistralnim putem M-22 na području Općine

o   magistralnog puta M-22 koji, preko Jadranske magistrale M-2, povezuje crnogorsko primorje sa središnjom Srbijom, tako da u ljetnoj sezoni predstavlja dominantan turistički tranzitni pravac na području Općine.

• Investirati u razvoj pratećih sadržaja puta (odmorišta, parkirališta, servisi, usluge i smještajni kapaciteti) i informativnih turističkih punktova, kao i ponuda jednodnevnih i višednevnih tematskih itinerera za animiranje i zadržavanje tranzitnih putnika u novopazarskom kraju.
• Postojeće banje, Novopazarska i Rajčinovića banja, zasnovane na ljekovitom faktoru – termomineralnim vodama, treba usmjeriti ka specijalističkim lječilišnim funkcijama.
• Kao preduslov za intenzivniji razvoj ribolovnog turizma uraditi zaštitu i uređenje obala rijeka i jezera.
• Urediti i aktivirati šumsko-lovna područja za razvoj lovnog turizma.
• Treba istražiti, opredijeliti i nominovati dio prostora novopazarskog kraja koji raspolaže potencijalima i ispunjava uslove za sticanje statusa vazdušnje banje.
• Radi efikasnije organizacije i prezentacije turističke ponude i turističkog proizvoda Novog Pazara treba organizovati „vizitor centar“ (prezentacija ponude, informisanje i edukacija turista) na pogodnoj lokaciji u Pazarištu kod Novog Pazara.

9. Upravljanje otpadom (čvrsti otpad, otpadne vode)

Upravljanje otpadom od njegovog nastanka do odlaganja treba se odvijati na održiv i efikasan način uz poštovanje načela održivog razvoja, bezbjednosti, blizine i regionalnog pristupa upravljanju otpadom i izbora najoptimalnije opcije za životnu sredinu. Za efektivno upravljanje otpadnom potrebno je smanjenje količine proizvedenog otpada i otpadnih voda, sprječavanje izlijevanja otpadnih voda u površinske i podzemne vodotokove, smanjenje količine odloženog otpada na područjima primarne selekcije korisnog otpada, smanjenje udjela biorazgradivog otpada odloženom komunalnom otpadu, smanjenje negativnog uticaja odloženog otpada na životnu sredinu, klimu i zdravlje ljudi i upravljanje proizvedenim otpadom na osnovu principa održivog razvoja.

 

Radi postizanja ovih ciljeva Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka će se zalagati za sljedeće mjere:

• uspostavljanje efikasnih sistema upravljanja otpadom na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i životna sredina;
• ponovno iskorištenje i reciklaža otpada, izdvajanje sekundarnih sirovina iz otpada i korištenje otpada kao energenta;
• prevencija nastajanja otpada, posebno razvojem čistijih tehnologija i racionalnim korištenjem prirodnih bogatstava, kao i otklanjanje opasnosti od njegovog štetnog dejstva na zdravlje ljudi i životnu sredinu;
• razvoj postupaka i metoda za odlaganje otpada;
• sanacija neuređenih odlagališta otpada i postojećih nesanitarnih deponija;
• praćenje stanja postojećih i novoformiranih odlagališta otpada;
• promocija održivog upravljanja otpadom;
• izgradnja kolektora za otpadne vode i fabrika za prečišćavanje otpadnih voda uz pomoć raspoloživih međunarodnih fondova za te namjene.

10. Socijalna politika

BDZ će poduzeti sljedeće mjere za zaštitu porodice, kao osnove za društveni razvoj i opstanka:

 

Porodice sa troje i više djece

Kako sa lokalnog nivoa ne možemo uticati na to da se na nivou države donesu određena zakonska rješenja koja bi omogućila pomoć porodicama sa troje i više djece, smatramo da se takva pomoć mora obezbijediti na lokalnom nivou. Izazov je jedino osmisliti model te pomoći koji je zakonski moguć, a finansijski održiv. Pomoć porodicama sa troje i više djece može ići u dva smjera. Prvi je da im se povećaju primanja novčanim davanjima, a drugi da im se smanje izdaci koje plaćaju državnim i lokalnim preduzećima i institucijama.

Konkretno, na lokalnom nivou može se djelovati u tom smjeru da se na nivou općine raspiše konkurs za porodice sa troje i više djece kojim bi se tražilo od porodica da se prijave i nakon prikupljenih prijava bi se tim porodicama odobrila pomoć na sljedeći način: Općina bi preuzela plaćanje polovine iznosa koji ove porodice plaćaju preduzećima čiji je osnivač općina – Gradska čistoća, Vodovod i kanalizacija, Gradska toplana, Dječiji vrtići… A za porodice sa petoro i više djece općina bi preuzela plaćanje cijelog iznosa svih računa prema preduzećima čiji je osnivač Općina.

 

Podrška majkama i porodiljama

Da bi se osnažila porodica i majke motivisale na rađanje djece, potrebno je poduzeti niz konkretnih mjera. Status porodilja mora se dodatno pozitivno pospješiti, i to na način da u toku porodiljskoga statusa zaposlene majke primaju punu platu, da se materinski dodatak uvede i na lokalnome nivou, te da se subvencioniraju od strane lokalnih uprava u kupovini hrane, odjeće i druge neophodne opreme iz bebi programa.

Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka zalagat će se da se pozitivna praksa nekih država u pogledu usvajanja zakona da majke sa četvoro i više djece dobiju punu penziju sprovede i na području Republike Srbije.

 

Djeca u seoskim sredinama

Djeca u seoskim sredinama suočavaju se sa dva izazova. Prvi je odlazak u udaljenu seosku školu koju pohađaju djeca do četvrtog razreda, najčešće u istom ili nekom susjednom selu. Drugi je odlazak u školu od petog do osmog razreda, a koja je najčešće u nekom prigradskom naselju ili na još većoj udaljenosti od četvorogodišnje škole. Prije svega, treba se raditi na tome da svakom djetetu na seoskoj teritoriji bude obezbijeđen prijevoz do škole. Ukoliko općina nije u mogućnosti da obezbijedi organizovani prijevoz, znači da tu obavezu preuzima roditelj. U tu svrhu on mora izdvojiti materijalna sredstva, kao i vrijeme. Trenutno postoji procedura da se roditeljima to nadoknađuje u vidu određenih novčanih davanja, ali je ona izuzetno komplikovana. Općina mora, po automatizmu, svakom roditelju na seoskom području čijem djetetu nije obezbijedila prijevoz po automatizmu nadoknaditi sredstva za prijevoz, u zavisnosti od udaljenosti škole, po jednostavnoj proceduri.

 

Djeca bez roditeljskog staranja

Kako na teritoriji općina sjevernog Sandžaka nema doma za djecu bez roditeljskog staranja, neophodno je isti izgraditi u što kraćem roku. Istovremeno, općina mora raditi na podizanju svijesti i motivisanju porodica da se uključe u program hraniteljskih porodica u kome se djeci bez roditeljskog staranja obezbjeđuje odrastanje u krugu porodice.

 

Djeca sa posebnim potrebama

Lokalna uprava mora poduzeti određene mjere da olakša porodicama odgoj djece sa posebnim potrebama. Smatramo da se to također može riješiti na sličan način kao i pomoć porodicama sa troje i više djece gdje bi općina raspisivala poziv na koji bi se porodice prijavljivale, a općina tim pozivom preuzela plaćanje obaveza prema preduzećima čiji je općina osnivač, u cjelosti ili u jednom dijelu.

Kako postoje slučajevi u kojima situacija zahtijeva da dijete sa posebnim potrebama bude smješteno u ustanovu gdje će mu se svakodnevno pružati medicinska i stručna pomoć, a uzimajući u obzir da takva ustanova ne postoji na teritoriji sjevernog Sandžaka, neophodno je izdvojiti lokaciju i krenuti u izradu projekta za jednu takvu ustanovu. Sa izrađenim projektom za takvu ustanovu veoma je lako naći investitora, to jest donatora.

 

Podrška reformi penzijskog sistema

Neophodno je promijeniti trenutni način finansiranja penzija. BDZ se zalaže da se svakom građaninu obezbjeđuje minimalna penzija nezavisno od uplaćenih doprinosa. Ovakav vid penzija može se finansirati putem prihoda od indirektnih poreza, poput poreza na dodatu vrijednosti i akciza.

Tržište penzijskog osiguranja treba liberalizovati, pa time pored državnog penzijskog fonda ponuditi i prikladne privatne fondove, gdje će svaki građanin moći da bira svog ponuđača. Međutim, da bi se svakom građaninu obezbijedio prihod u starosti, ovakav vid štednje bio bi i dalje obavezan, dok bi se ponuđač birao. Na taj način bi se obavezni doprinosi smanjili i konkurentnost privrede bi se povećala.