Privatne škole: Dan u klupi i 70 evra

2
16
Sjeverni Sandžak – OKO 4.000 đaka u Srbiji uči u nekoj od 60 privatnih osnovnih i srednjih škola. Samo ove godine otvoreno ih je bar pet.

Iz pomodarstva ili želje da dijete dobije bolje uslove i više znanja, roditelji godišnje izdvajaju od hiljadu, pa do 12.000 evra za školarinu.

Rekorder u visini školarina su gimnazije ”Ruđer Bošković” i ”Miloš Crnjanski”, sa svojim internacionalnim programima. U ”Ruđeru” učenje po standardnom gimnazijskom programu košta od 8.850 do 9.750 evra, a po stranim do 12.500 evra godišnje.

Cijena jednog razreda osnovne škole je od 5.500 do 7.600 evra po domaćem programu, a ”po Kembridžu” košta od 6.500 do 9.300 evra. ”Crnjanski” naplaćuje od 4.000 do 5.750 u osnovnoj i od 6.500 do 12.500 evra u gimnaziji.

STRUČNE ŠKOLE JEDVA OPSTAJU DOK se u elitnim gimnazijama traži mjesto više, u stručnim privatnim školama kubure sa brojem đaka. – Imamo najjeftiniju školarinu od 1.860 evra, ali se kod nas upisuju djeca iz srednje klase, kojima je, i to mnogo da plate – objašnjava Vojin Ercog, direktor Prve privatne ugostiteljsko-turističke škole, koju trenutno pohađa 150 đaka. – Školujemo vrhunske kuvare, koji na svakom takmičenju poberu prve nagrade.

Kada su počele da se otvaraju privatne škole, uglavnom su to bile gimnazije, a danas postoje i srednja optičarska, saobraćajna, ugostiteljska, računarska, medicinska frizerska, umetnička… Po 20 ih radi u Beogradu i Vojvodini, a privatne srednje škole imaju i Šabac, Niš, Novi Pazar i Jagodina. Osnovne rade u Beogradu i Novom Sadu.

– Privatne škole uglavnom posluju ozbiljno, jer se trude da privuku nove đake – kaže za ”Novosti” Velimir Tmušić, načelnik republičke prosvjetne inspekcije. – Kontrolišemo ih redovno, kao i državne, ali je zanimljivo da one brže i revnosnije ispravljaju nedostatke koje uoče inspektori, nego što to čine državne. Do sada je samo prva otvorena privatna škola izgubila dozvolu za rad, a nijedna druga nikad nije kažnjena.

I ljudi koji vode privatne škole priznaju da ima ”i žita i kukolja”.

– Privatnih škola je sve više i moraće u skoroj budućnosti da u svemu budu izjednačene sa državnim školama – kaže Nikola Tesla, predsjednik Zajednice privatnih srednjih škola u Srbiji. – Istina je da neke škole imaju previsoke cijene. Jer ima dosta pomodarstva u narodu, pa misle da ako je nešto skuplje, sigurno i vrijedi više.

U Evropskoj poslovnoj školi, u kojoj je Tesla direktor, školarina košta od 2.700 do 3.100 za klasičnu nastavu, dok je cijena za cjelodnevnu nastavu, 3.800, a za koledž sa dodatnim aktivnostima 200 evra više.

Privatne škole utrkuju se i da što modernijim pristupom privuku đake. U većini roditelji mogu da vide ocjene svoje djece onlajn, mnoge imaju i video-nadzor putem interneta, idealan za ”špijuniranje” djece.

A među djecom koja pohađaju privatne škole ima mnogo izuzetnih đaka, napominje Nikola Tesla. Mnogi su osvajači domaćih i međunarodnih nagrada.

Izvor: Novosti.rs


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

  1. A Bosnjaci? Kako se obrazuju Bosnjaci?
    Licno sam posjetila skole na Pesteri,vjerovali ili ne, nemaju kvake na vratima, vec ih vezuju zicom, jos uvjek koriste poljski wc, koji cak nema ni vrata!!!

  2. Istina je da je ugostiteljska škola u Beogradu jedna od najatraktivnijih škola, gde se na jedno mesto prijavljuje i po 7 kandidata, sa najboljim ocenama.

    Ta činjenica je “podstakla” mog kolegu Vojina Ercoga da osnuje Prvu privatnu ugostiteljsku školu.

    Međutim, napravio je dve fatalne greške, zbog kojih je nagrabusio. Prva je ta što se upustio u oblast opšteg obrazovanja učenika(predmeti i profesori koji nemaju veze sa strukom), a druga što je prihvatio i stručni nastavni program, program takozvanih “šuvarica” koji nemaju nikakve veze sa potrebama modernog ugostiteljstva i turizma. To što mu učenici kuvarstva “osvajaju nagrade” na takmičenjima ne znači ništa. Nagrade osvajaju proizvodi koji donose profit, a posao kuvara nije da kreira profitabilan jelovnik nego da kuva. Profitabilne jelovnike kreiraju planeri jelovnika & dizajneri kuhinja koji se kod nas, ali ni u jednoj drugoj zemlji zapadnog Balkana “ne proizvode”. To, za sada, rade samo Amerikanci.

    Eto prilike za Sandžak da se baš u njemu školuju kadrovi svih profila i nivoa iz oblasti ugostiteljstva. Da nužna modernizacija ugostiteljstva počne baš tu, u Novom Pazaru.

    U ugostiteljstvu se mogu modernizovati:
    1. proizvodi,
    2. tehnologija i
    3. radnici.

    Od jednomesečnih kurseva za ove koji već rade, do jednogodišnjih škola za sve one sa završenom nekom od srednjih škola, talentovanim za kuvarstvo i prodaju hrane i pića. Pouzdano znam da ih u Sandžaku ima jako mnogo.

    Pa vi sad, bujrum, uporedite ovu privatnu ugostiteljsku školu u Beogradu, za koju se plaća 1.860 evra godišnje, i koja traje 3-4 godine, i gde se faktički ništa korisno ne nauči, sa ovom has sandžačkom i dunjalučkom.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.