22. Juli 2013
mersada-nurudina-agovic

Autor: Mersada Nuruddina Agović

Historija potvrđuje da su se stoljećima vodile teške borbe i ratovi između vjernika i mnogobožaca, pa bi vjernici pobjeđivali uvijek onda kada bi njihova vjera bila jaka, a gubili onda kada bi njihova vjera slabila.

Kur’an a.š. nam opisuje takvu borbu i u primjeru Davuda a.s. i Džaluta:

,,Zar nisi čuo da su prvaci sinova Israilovih nakon Musâa svom vjerovjesniku rekli: “Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili!” “Možda se vi nećete boriti, ako vam borba bude propisana?”, reče on. “Zašto da se ne borimo na Allahovom putu”, rekoše, “mi koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?” A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajiše. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni.” (2:246)

Kada je Talut (Saul) postao kralj predvodio je svoju vojsku vjernika u borbama protiv mnogobožačkog naroda.

“Allah vam je odredio Taluta za vladara”- reče im vjerovjesnik njihov – “Odakle da nam još on bude vladar kada smo mi preči od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato”, rekoše oni. “Allah je njega da vlada vama izabrao”, reče on, “i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoće. Allah je neizmjerno dobar i On zna sve.” “Znak njegove vlasti”, reče im vjerovjesnik njihov, “biće Kovčeg koji će vam stići i koji će meleki nositi, u kome će biti smirenje za vas od Gospodara vašeg i ostatak onoga što su Musa i Harun ostavili. To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!” (Kur’an: 2:247,248)

Iako su vjernici bili jakih moralnih osobina, pogled na svoju malobrojnu vojsku unosio je nemir u njihova srca. Znali su da je mnogobožačka vojska izuzetno jaka i brojna. Naročito su se bojali mnogobožačkog predvodnika Džaluta koji je bio neuobičajeno krupne građe i snage, ali i oholosti. Ličio je na istinskog diva i slabo bi se ko usuđivao da mu izađe na megdan. Taj što bi izašao bio bi od Džaluta pobijeđen. Dodatni strah su izazivale strašne glasine o njemu i njegovom neljudskom ponašanju prema svojim neprijateljima.

 

U Talutovoj vojsci nalazio se iskren i hrabar momak po imenu Davud (a.s.) koji se mnogo uzdao u Allaha dž.š. (imao je jak tevekkul). Vojska je bila umorna i žedna, a prolazila je pored jedne rijeke. Talut je, Allahovom voljom, bio zabranio vojsci da se napije iz te rijeke, dozvolivši im je da popiju vode koliko se samo može u jednoj šaci zahvatiti. To je bio vid iskušavanja morala vojnika i njihove poslušnosti i odanosti vladaru. Međutim, dogodilo se to da većina vojnika nije poslušala, već se napila koliko je htjela. Samo ih je mali broj poslušao. O tome Kur’an a.š. kaže:

,,I kad Talut vojsku izvede reče: “Allah će vas staviti na iskušenje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje nije moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako šakom zahvati, moj je.” I oni se, osim malo njih, napiše iz nje. I kad je pređoše, on i oni koji su s njim vjerovali povikaše: “Mi danas ne možemo izići na kraj sa Džalutom i vojskom njegovom!” Ali oni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: “Koliko su puta malobrojne vojske, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne vojske!” A Allah je na strani izdržljivih. (2:249)

 

Svi oni koji nisu poslušali naredbu, nego su se napili vode koliko su htjeli, osjećali su izuzetnu tromost i slabost. Priznali su da se jedva kreću i da nisu sposobni da se bore sa neprijateljskom vojskom, a sa njom su se uskoro i sreli. Sav teret odbrane pao je ono malo poslušnih i sposobnih vojnika. Talut je dao instrukcije malobrojnim sposobnim borcima i još kao dodatnu inspiraciju obećao ruku svoje kćeri Mikale onome ko izađe na megdan i ubije Džaluta.

Uskoro se ukazao strašni div Džalut. Vojnici vjernici su se uznemirili kad su vidjeli njegovu ogromnu konstrukciju, ogromnu sablju i sve na njemu u krupnim dimenzijama. Davud (a.s.) je znao da ima slabe šanse kad bi na njega krenuo sabljom koja je u odnosu na Džalutovu sablju izgledala minijaturno. Ali, znao je i da posjeduje vještinu koju rijetko ko posjeduje, a to je vješto gađanje praćkom. Istupio je prvi na megdan i stao ispred Džaluta. Njihov omjer snaga bio je očito nepravedan. Svi su se mnogobošci grohotom nasmijali.

 

Davud (a.s.) je na megdanu imao samo tri stvari: hrabrost, tevekkul (pouzdanje u Allaha dž.š.) i praćku. U kršćanskoj verziji predaje Davud (a.s.) i Džalut su poznati kao David i Golijat.

 

Uzdajući se u Allaha dž.š., Davud je hrabro krenuo na Džaluta, zavitlao vješto kamen iz svoje praćke pravo prema Džalutovoj glavi. Kamen je pogodio diva koji je pao na zemlju. Davud a.s. je brzo prišao i sabljom mu odrezao glavu.
 ,,I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, oni zamoliše: “Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!” I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, ali Allah je dobar svim svjetovima.” ( Kur’an: 2:250,251) 

Predaja kaže da je nakon toga narod počeo ukazivati sve počasti Davudu (a.s.), što je povećalo Talutovu ljubomoru prema njemu.

 

,,O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one što skreću sa Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.” (Kur’an: 38:26)

Međutim, Talut je kasnije uspio da se izbori sa svojom ljubomorom, pokajao se i zatražio oprost od Allaha dž.š. Davud a.s. je postao vladar, pa se sada Talut borio pod Davudovom zastavom kao što se nekad Davud a.s. borio pod njegovom zastavom. Predaja govori da je u jednoj borbi Talut poginuo kao šehid, zajedno sa svojim sinovima. Allah dž.š. je Davudu a.s. objavio Zebur.

,,Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.” (Kur’an: 17:55); 

Podario mu je Allah dž.š. i mudžize da razumije komunikaciju ptica i da sa lahkoćom savija gvožđe.

,,Mi smo Davudu Našu milost ukazali: “O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!”; i učinili da mu mekahno gvožđe bude. “Pravi široke pancire i čestito ih pleti!”; i činite dobro, jer Ja vidim šta radite vi. (Kur’an: 34:10,11)

Davud a.s. je dobio sina Sulejmana koji je također bio Allahov poslanik.

,,Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao.” (38:30)

Sulejman a.s. je dobio mudžizu da razumije komunikaciju prica i raznih životinja.

I Sulejman naslijedi Davuda i reče: “O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!” (Kur’an: 27:16)

 

Primjer Davuda a.s. i Džaluta je i našoj generaciji od velike koristi. Naše navođenje ovog primjera je, ustvari, posvećeno davanju savjeta jednoj kategoriji ljudi i davanju podrške drugoj.

 

Kategorija ljudi koja ne sluša svoje emire, vođe, prolazi kao Talutova vojska koja je ,,na svoju ruku” odlučila da pije vodu iz rijeke. Ta vrsta ljudi ubrzo, kao Talutova vojska, postaje troma i nesposobna za odbranu svojih vrijednosti. Sjetimo se i kada je u bici na Uhudu Allahov Poslanik Muhammed s.a.v.s. naredio strijelcima, da bez obzira na ishod bitke nikako ne napuštaju svoj položaj na brdu. Ali, strijelci, kad su u jedno vrijeme pomislili da dobijaju bitku, napustili su položaj i bitka je, radi njih, okončana velikim porazom.

Savjet onima koji pomišljaju ,,na svoju ruku”, vaninstitucionalno, izvoditi krupne društvene ‘projekte’ jeste da to ne čine, radi očitih negativnih posljedica koje zajednica i cijelo društvo kasnije mogu trpiti.

Bezrezervna podrška je namijenjena onima koji poštuju instutucionalna pravila i pridržavaju ih se, ali kojima energija povremeno slabi zbog pogleda na probleme i prepreke Džalutovskih dimenzija. Njih pozivamo da, ispred svojih institucija, istupe u prve ‘borbene redove’, ako posjeduju tri stvari: hrabrost, tevekkul (pouzdanje u Allaha dž.š.) i ‘praćku’ (iskustvo, tj. vještinu).

 

Mersada Nuruddina Agović

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles