Prijepolje – Siniša Lučić u junu odlazi u penziju i spada među najiskusnije spasioce u Sektoru za vanredne situacije MUP-a Srbije
U vatrogasno-spasilačkoj jedinici srpske policije Siniša je od 1993. godine i od tada je izveo, kako kaže, nebrojeno mnogo spasavanja, što iz požara, što iz reke Lim kod Prijepolja, gde je stacionirana njegova jedinica.
– Ne razmišljaš o opasnosti. Postoje procedure koje naučiš i uvjek brineš ličnoj bezbjednosti. Svestan si da od tebe zavise nečiji tuđi životi, pa zbog toga ne smeš da dogodiš da se tebi bilo šta desi – priča Siniša.
Najteži momenat u karijeri dogodio mu se pre desetak godina
– Autobus sa decom iz Bugarske je sleteo s puta i pao u Lim. Umrlo je 14-oro djece. Nema težeg momenta od vađenja te mrtve djece. Mnoga tijela je odnijela rijeka, sećam se da smo dva tijela pronašli tek na proljeće. Teško čovjeku padne kada vidi kako porodice te djece u nas polažu najveće nade da im vratimo najvoljenije, ali mi to ne uspjemo iako smo dali sve od sebe – dodaje Siniša.
On naglašava da su vatrogasci-spasioci najsložnija jedinica u MUP-u Srbije,kao i da je to neophodno zato što im u akcijama spasavanja životi zavise od međusobne saradnje.
– Sticajem okolnosti naša jedinica u Prijepolju tri godine nije imala komandira. Ovi iz Beograda poslali kontrolu, uvjereni da je tu vjerovatno sve u rasulu čim nema šefa. Čovjek koji je došao ovamo šokirao se kada je vidimo da funkcionišemo još bolje bez komandira. Napisao u izveštaju da „ovoj jedinici ni ne treba komandir“. Mi smo samo odabrali najstarijeg da pravi raspored i da se pita za neke osnovne stvari, a sve ostalo smo već i sami znali, niko nije morao da nam kaže – naglašava Siniša.
(sandzaklive.rs)
Svaka cast! _) Narocito ako se uzme u obzir ocajan vozni park i uopste tehnicko stanje i onoga cime se raspolaze – ukljucujuci i uniforme i tehnicka pomagala.