Pribojska je tuga pregolema, radili bi, ali FAP-a nema…

3
54

U Priboj, grad na samoj granici Bosne i Hercegovine i Srbije, stižemo u prijepodnevnim satima. Kao i obično, najprije svraćamo u Medžlis Islamske zajednice koji se nalazi u haremu Hasan-agine džamije, jedine džamije u gradu. Ni ovaj grad, za koga kažu da je najzapadnija kapija Sandžaka, nije što je nekad bio. Na koljenima je nekadašnji gigant za proizvodnju kamiona i autobusa FAP, a sličnu sudbinu doživjela su i druga društvena preduzeća iz bivše Jugoslavije. Kolaps industrije i ratna dešavanja na ovim prostorima doprinijeli su velikim migracijama stanovništva, a posebno su drastične migracije u bošnjačkom narodu. Gotovo polovina od predratnog broja Bošnjaka više ne živi u ovom gradu.

Medžlis sa sedam džema’ata

Uz kahvu u uredu glavnog imama razgovaramo sa dr. Enesom ef. Svrakom. Čestitamo mu nedavno odbranjenu doktorsku disertaciju na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Koristimo priliku da nas, ukratko, informira o aktuelnostima iz vjerskog života tamošnjih muslimana. Od njega saznajemo da je Medžlis Islamske zajednice Priboj jedan od šest medžlisa Sandžačkog muftijstva sa centrom u Novom Pazaru, odnosno Mešihata Islamske zajednice u Srbiji. Medžlis Islamske zajednice Priboj ubraja se u manje medžlise, međutim, ovo je uređen i dobro organiziran medžlis, uz sve prateće probleme sa kojima se svakodnevno susreće. Do 30. oktobra 1993. godine djelovao je u sastavu Mešihata Islamske zajednice za Kosovo, Srbiju i Vojvodinu sa sjedištem u Prištini pod nazivom Odbor Islamske zajednice Priboj. Doktor Svraka podvlači: „Medžlis Islamske zajednice Priboj čine džema›ati sa područja današnje općine Priboj. Na čelu  Medžlisa IZ Priboj su predsjednik Haris Zeković i glavni imam dr. Enes ef. Svraka. Administrativnu službu vodi sekretar medžlisa Harun ef. Eminagić, imam džema’ata Novi grad – Priboj, a poslove blagajnika obavlja Jasmin ef. Eminić, imam džemata Kalafati. Medžlis Islamske zajednice Priboj sastoji se od 7 džema’ata, i to: Stari Grad – Priboj, Novi Grad – Priboj, Čitluk, Zabrnjica, Požegrmac, Zabrđe i Kalafati. Od vjerskih objekata raspolaže sa sedam džamija, jednim mesdžidom i dva mekteba. U posjedu Medžlisa Islamske zajednice Priboj je i stambeno-poslovna zgrada i četiri vakufske kuće. Na području Medžlisa Islamske zajednice Priboj gravitira oko 1900 domaćinstava od čega je oko 800 redovnih članova…“

Razgovaramo i sa Zijadom Smajilbegovićem, predsjednikom Džematskog odbora Stari Grad/ Priboj koji je na ovoj dužnosti od 2012. godine. On kaže da ovaj džema’at ima 760 domaćinstava po popisu, ali kako je Priboj specifičan po velikom iseljavanju i odlivu stanovništva taj broj je nešto manji. Zijad posebno naglašava: „Polovina njih plaća članarinu. Mi smo spona  između Sarajeva i Novog Pazara. Medžlis IZ Priboj je jedina institucija u Priboju koja valjano funkcionira. Bio sam  kao član političke  stranke  i član skupšitine općine, pa znam kako sve to funkcionira. Ljudi vrlo teško žive. Bošnjaci nisu zastupljeni onako kako Ustav nalaže u institucijama koje se finansiraju iz općinskog i republičkog nivoa. Tu smo uskraćeni. Politika se jeste izmijenila, ali… „

Na kazivanje Zijada Smajilbegovića nadovezuje se Edin ef. Hamzić, koji ističe: „Ovo je jedan od većih džema’ata. Ovo je i prva džamija na koju naiđete nakon prijelaza granice iz BiH. Hasan-agina džamija je kapija Sandžaka. U ovoj džamiji imamsku dužnost obavljam od 2004. godine. Vjerski život se odvija ustaljenim redom: namazi, teravije, Bajrami. Mektebska pouka se izvodi redovno  i upisano je 35 polaznika, a od kojih tek njih dvoje uče u Kur’anu. Na vjeronauci u školi odziv  je oko 80% bošnjačke djece. Roditelji su više opredijeljeni za vjeronauku, te smatraju da odviše ne opterećuju djecu i polaskom u mekteb.“

 

Mesdžid u rodnoj kući imama Haruna

Sa glavnim imamom Enes efendijom odlazimo do mesdžida u novom dijelu grada Priboja. Tamo susrećemo imama ovog džema’ata Haruna ef. Eminagića koji nam je, na samom početku razgovora, ispričao anegdotu da je rođen u ovoj kući u kojoj se danas nalazi mesdžid i imamski stan. Naime, njegova je porodica bila podstanar u toj kući koju su kasnije džematlije kupile i preuredile u mesdžid. O džema’atu je Harun efendija kazao: „Džema’at egzistira od 1.oktobra 2004.g. , odnosno od tog datuma je uposlen imam. Nekoliko mjeseci prije kupljena je kuća koja je  preuređena u mesdžid. Kuća je kupljena od dobrovoljnih priloga džematlija iz Priboja i dijaspore. U tome smo imali punu podršku od Mešihata IZ u Srbiji i naše baze iz Novog Pazara. Prvi sam imam po formiranju džema’ata. Džema’at broji više od 400 domaćinstava i nekada je pripadao džema’atu Čitluk. Mesdžid je važan i radi toga što za potrebe džematlija  namjeravamo graditi veći objekat. Još nismo naišli na dobru volju vlasti, ali se nadamo rješenju. Sa vjerskom poukom u globalu nisam zadovoljan iz razloga što nemamo puno polaznika. U prosjeku imamo 20-ak djece. Posjećenost je slaba, a tome doprinose i časovi vjeronauke u školi. Roditelji se služe pogrješnom logikom  da ako djeca imaju vjeronauku u školi da ne treba da idu i u mekteb. Pokušavamo u tom smisilu djelovati na svijest roditelja.“

Sa Čitluka pogledat’ je lijepo…

Iz Novog Priboja penjemo se u Čitluk odakle se pruža divan pogled na oba Priboja, i stari, i novi. Obilazimo džamiju i doista lijepo uređeno i ograđeno mezarje. Međutim, za oči su nam zapele neke od grobnica na kojima su i tradicionalni nišani, i na njima neka nova spomen obilježja. Tako na jednoj grobnici ugrađena je fotografija merhuma kako stoji na papučici crvenog kamiona  marke FAP, ispod koje stoji stih: „Na ovoj slici što se crveni, kad mene nestane mora da se ceni“. Vjerovatno je merhum čitav život radio u fabrici FAP ili je vozio kamion proizveden u ovoj fabrici. Ovaj nostalgični stih mogli bismo povezati i sa natpisom na jednoj štali ili što bi rekli komšije Hrvati – gospodarskom objektu: „Druže Tito…“

Helem, o ovom džema’atu imam Omer ef. Hodžić, rodom iz okoline Priboja, iz Sjeverina, mjesta poznatog po četničkom zločinu nad Bošnjacima iz 1992. g., kaže: „Imam sam u ovom džema’atu 10 godina. Džema’at Čitluk je prve kategorije, ima oko 400 domaćinstava koja su raštrkana i u njemu su mahom stariji ljudi. Djeca su otišla diljem svijeta. Ima ukupno oko 1.100 stanovnika. Ovo je prigradski džema’at. Džamija je sagrađena 1963. g., a munara 1967.g. Naš džema’at je posjetio i reis Mustafa ef. Cerić u pratnji sa našim muftijom Zukorlićem. Na vjeronauci je zastupljeno 75% bošnjačke djece, a  u srednjoj školi njih 70%.. Na završnim ispitima na nivou Medžlisa djeca iz ovog džema’ata pokazuju dobre rezultate. Još nismo imali takmišenje na nivou Muftijstva Sandžak, a radi se na tome. Incijativu je dao Enes ef. Svraka. U džema’atu Čitlčuk sam od 2004.g. i vjerski život je ovdje zaokružen. Napravili smo nepsoredno pored džamije i pomoćni objekat u kojem su kancelarija, abdesthana i gasulhana. Mezarluke smo ogradili. Ujedno, predsjednik sam Omladinskog kluba pri kojem imamo i svoj hor.“

Džema’at bez bošnjačke novorođenčadi

Kanili smo se gibati i do najudaljenijeg džema’ata Zabrnjica, koji je 22 km udaljen od centra grada, međutim u gradu smo sreli Samira ef. Gibanicu, imama u Zabrnjici, te smo se informirali o aktuelnostima. Uz ostalo kazao nam je: „U ovom džema’atu sam od 1997.g. To mi je bila i prva služba. I tu sam sve vrijeme. Džema’at Zabrnjica spada u četvrtu kategoriju. Danas egzistiraju 92 domaćinstva u kojima ima 168 članova IZ koji su na spisku članarine. Veliki broj stanovništva je iselio. Zabrnjici je odnedavno pripojeno i Zaostro. Od vakufske imovine imamo dvije džamije, vakufsku kuću, parcelu u Zabrnjici koju je uvakufio Mujo Alihodžić, i parcelu u Zaostru, koju je uvakufio Huso Šabanija. Džema’at je bio jak do unazad 7-8 godina, bila su dva ramazanska džema’ata koja su uslijed osipanja stanovništva ugasila se.Pamti se da je prije 30 i više godina džema’at Zabrnjica imao 6 ramazanskih džema’ata. Struktura džema’ata je pretežno staračka. Imamo 11 polaznika mektebske pouke. U posljednjih 5 godina nemamo novoređene bošnjačke djece. Prošle godine potpuno  se zatrlo deset bošnjačkih kuća. Unjih se niko više neće vratiti.“

Koliki je odliv stanovništva iz Zabrnjice govori podatak da je tamošnja osnovna škola nekada radila u tri smjene, a danas je u njoj tek 23 djece, bošnjačke i srpske nacionalnosti.

Samir efendijin babo dodaje: „O kakvim se dobrokomšijskim odnosima radilo u Zabrnjici svjedoči primjer i sa otvorenje džamije u Zabrnjici, koje se desilo 15. 09. 1963.g. Tada je na svečanosti zaklano 115 ovaca, a više od 50% njih su dali komšije Srbi. I nedavno nam je jedan komšija Srbin htio donirati ovcu, ali smo mu rekli da bi praktičnije bilo da da protuvrijednost u novcu, što je on i učinio.“

Nismo mogli odoljeti emocijama da su, prema kazivanjima naših domaćina, neka sela, poput Kukurovića…, potpuno ugašena…

Preporod

 

 


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. Da, Zapad je znao, da ce Jugoslavija preci Francusku u standardu 2010. godine. Zbog toga i odavno sledjene politike protiv Srba, organizovao je razbijanje Jugoslavije i unistavanje proizvodnih pogona u svakom njenom kraju.

    Valjda nam je to danas jasno!

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.