
U Regionalnom pozorištu u Novom Pazaru premijerno je izvedena predstava „22 minuta“, autorsko i rediteljsko djelo Bobana Skerlića.
Inspirisana otmicom putnika iz voza u Štrpcima 1993. godine, predstava donosi potresnu priču o stradanju nevinih civila i značaju kulture sjećanja, a izvedena je pred članovima porodica ubijenih i otetih.
Premijera je okupila brojne ljubitelje umjetnosti, a glumci su poručili da ovakve priče moraju da se pamte – kako se nikada ne bi ponovile.
“Prije oko dva sata govorili smo priču u ime onih koji više ne mogu da govore – ne zato što ne žele, nego zato što više nisu u prilici da govore. Prije oko dva mjeseca, kroz razgovore i susrete porodica koje smo imali na obilježavanju godišnjice u Prijepolju, bili smo suočeni s nizom informacija i emocija. Tada smo mislili da smo doživjeli katarzu, i jesmo, ali ovo večeras je katarza koja najbolje pokazuje čemu pozorište služi. Da priča priče koje drugi ne mogu da ispričaju, ili koje ne žele da ispričaju, ili ne žele da čuju. Negdje nam u društvu nedostaje hrabrosti da govorimo o tim pričama, kao i slobode da kažemo stvari onakve kakve jesu, bez obzira na to ko je kriv – da se krivac imenuje, jer se time izbjegava kolektivna greška kojoj često pribjegavamo kada ne znamo šta da kažemo. I onda, samo zato što neko pripada jednoj grupi, mi sve svrstamo u tu grupu, jer je tako lakše”, ističe glumac Rifat Rifatović.

“Večeras je bilo zaista posebno emotivno i važno. Ovu predstavu smatram veoma značajnom i mislim da bi trebalo da se izvodi svuda i da je svi pogledaju. Ali večeras su u publici bile i porodice stradalih, tako da je sve bilo još emotivnije. Hvala im što su došli, zaista. Mi smo ovom predstavom pokušali da damo glas onima koji ga, nažalost, više nemaju, koji su ga izgubili. Ova predstava je posvećena tim ljudima, ali i svim civilima koji su nevino stradali”, kazala je glumica Kristina Živanić.

Roditelji stradalih poručili su da je najvažnije da se imena i sudbine njihovih najmilijih ne izbrišu iz sjećanja.
“Nama članovima porodica je bitno da se o tome priča i da se događaj dovede do kraja, jer ipak jedan dio dio tog procesa suđenja je u toku ili je završeno, ali nalogodavci i oni koji su planirali taj događaj ostali su nedirnuti. Iako su se vlasti mijenjale, iako su se čelni ljudi ove države mijenjali, svako od nas zna da je to kompromitujući događaj za Srbiju i za sve te činioce. Ali mislim da mora postojati snaga da se suočimo s ovim zločinom i da ga dovedemo do kraja, a to znači da i institucije dobiju onaj status koji u civilizovanom društvu treba da imaju”, govori jedan od roditelja Nail Kajević.

Gledaoci ističu da predstava „22 minuta“ ne ostavlja nikoga ravnodušnim i da ovakve priče moraju da se pamte – kao opomena i dug prema istini.
“Čini mi se da smo kroz cijelo vrijeme na različite načine slušali i doživljavali ovu priču. Moj glavni utisak je da je predstava, kako se zove, mogla biti urađena na bilo koji način – jer je sama priča teška po sebi, teška za žrtve i za sve ljude koji su je čuli. Ali način na koji su glumci i reditelj uspjeli da je predstave i da vas na neki način opipljivo vrate u to vrijeme, mislim da je to svakako korak naprijed u suočavanju s onim što se desilo, ali i u upoznavanju svih onih koji o tome ranije nisu znali ništa”, istakla je Maja Stojanović.

Premijeri predstave „22 minuta“ prisustvovali su i brojni ugledni gosti iz javnog i kulturnog života, kao i predstavnici institucija i međunarodnih organizacija, dok je interesovanje publike pokazalo da je riječ o događaju koji je snažno odjeknuo u javnosti.
Prva repriza zakazana je za 26. mart u 20 časova, a ulaznice su već rasprodate.







