Povodom nacionalnog blagdana Dana Sandžaka razgovarali smo sa predsjednikom ZSD-a u Švicarskoj gospodinom Senadom Sejdovićem. Nakon i osme po redu uspješne manifestacije i divnog druženja uz posebne goste i prigodan kulturno-umjetnički program, Senad Sejdović ističe da su velike manifestacije vrijednim Bošnjacima u Vecikonu postale rutine, te da su se i ove godine ispunila očekivanja.
“Ovi naši skupovi postali su tradicionalni. Tako se i mi profesionalno ophodimo i lagano profilišemo. Dobra organizacija šifra je lahkoće i dobre manifestacije. Uvijek se, ipak, ma koliko rada i truda uložili – može bolje, ali smo zadovoljni. Došlo je onoliko ljudi koliko smo i očekivali. Imali smo zaista fin kulturno-umjetnički program sa našim gostima, pa smo i ove godine sve to lijepo obilježili. Kada se pogleda, nekako mi u cijeloj Evropi pravimo najveću manifestaciju kada je u pitanju Dan Sandžaka. Željeli smo da izađemo iz te klasike, narodnog i folka, kao što drugi rade. Željeli smo da podsjetimo na sevdalinku, duhovnu i tradicionalnu muziku, da i naša djeca čuju i uživaju u onome što je iskonski zaista naše. Zato su ove godine za muzički dio bili zaduženi Armin Muzaferija i Hamza Škrijelj, kojima se od srca zahvaljujem. Zatrpani smo danas ovim tzv. “zvijezdama”, pa smo odlučili da kod nas to ide drugačije”, kazao je Sejdović.
Ono što je još uvijek teška i bolna tema jeste pitanje asimilacije. Treća i četvrta generacija prijete da će se ubrzo asimilirati ukoliko njihove porodice, na prvom mjestu roditelji ne ulože interesovanja za njih. U kućama se mora govoriti bosanskim jezikom i učiti djeca o vjerskim aspektima i tradicionalnim običajima. Isto tako, ističe Sejdović, niko nema pravo izgovora da nije imao gdje, obzirom da postoje sve potrebne vjerske i nacionalne ustanove u Švicarskoj.
“Naša djeca rođeni su kao Švicarci, jer što su se rodili dobili su Švicarski pasoš i državljanstvo ove države, pa im je ponuđeno sve ovdje. Imamo, nažalost, puno slučajeva koje lično ja srećem kod prijatelja i nekih naših ljudi kojima djeca u kući govore njemačkim jezikom, bez obzira što su sastavili brakove sa svojih krajeva. Njihova mala djeca skoro da ne znaju ni riječ bosanskog. Ja uvijek skoro apelujem na te ljude da uveliko griješe, jer moraju svoju tradiciju prenijeti budućim naraštajima. Vjerujte, sve zavisi od roditelja koliko će u svoju djecu uložiti truda, vremena i kapaciteta, ali niko ne može da se pravda da nije imao gdje niti kod koga. Mi imamo i školu bosanskog jezika, imamo i mektebe gdje se svakog vikenda izučava naša lijepa vjera, dakle niko nema izgovora. Ja sam, recimo, uveo u svojoj kući da se mora pričati bosanskim jezikom. Njemački jezik će svakako doći sam po sebi, jer se u školi mora izučavati i sa strancima pričati. Mi se trebamo integrisati u ovo društvo, mi ovdje živimo, ali se ne smijemo asimilirati. Mi ne smijemo biti Švicarci i koliko god da se trudimo mi to ne možemo biti. Zato budimo ono što jesmo, budimo svoji, pa će nas i drugi više poštovati, jer će shvatiti da se ne želimo prodavati kao Švicarci ili neko tamo drugi”, zaključio je Sejdović.
Ovim putem svima čestitao nacionalni blagdan Dan Sandžaka.
“Hvala svima na uloženom radu i trudu. Mi se ponosimo svojim Bošnjacima. Neka je hairli i sretan dan Sandžaka svima. Ako Bog da, nadam se, uskoro se opet viđamo sličnim lijepim povodima”, kazao je predsjednik ZSD-a za Švicarsku Senad Sejdović.
