13. Mart 2019

Image result for psychology

Čovjek može proživjeti svoj život bez dubokog promišljanja pošto puko preživljavanje ne traži promišljanje i dalekosežne umne kombinacije(1). Dovoljno se uklopiti u postojeće sisteme i prepustiti inertnoj sili da djeluje u pravcu kretanja većine. Slično je sa šahom. Čovjek može igrati šah, pa i doći u završnu fazu igre bez kombinovanja, ali samo kao gubitnik.

Piše: Edin Tule

Ogroman umni potencijal se krije ispod nesavladanih vještina razmišljanja koje se često ljubomorno čuvaju i njeguju u rijetkim porodicama koje oprezno prenose te vještine s koljena na koljeno, sniženog tona, samo u najdraže uši.

Kada je riječ o jednom takvom kapitalu kao što su vještine razmišljanja donekle je razumljiva sebičnost i opreznost majstora tih vještina baš kao što je razumljiva i selektivnost onih koji ostavljaju svojim nasljednicima samo novac i nekretnine. Za razliku od novopečenih «bogataša» koji su imali više sreće nego pameti, mudri ljudi raskošnim lepezama prodornog i pobjedničkog razmišljanja pušu u krila mlađim naraštajima, instalirajući u njihove živote fleksibilne sisteme koji ih usmjeravaju na konstantno usavršavanje duha, tijela i uma.

Osobe sa najsiromašnijom lepezom tehnika razmišljanja su ljudi koji su se u potpunosti oslonili na vlastito ubjeđenje u ispravnost određene ideje(2), nepromišljeno vjerujući da su vjera, dobra namjera te prosječna djela dovoljne za ostvarenje viših ciljeva. Dok svijetom baulja milijarda uspavanih jahača na jednoj podjarmljenoj ideji, ta ista ideja na razne načine doziva potencijalne nosioce oštroga uma:

Eksperimentalno razmišljanje

Pa pošto se nad njim smrači noć, ugleda zvijezu. Reče: «Ovo je gospodar moj(?!)” pa pošto zađe, reče: ”Ne volim one koji zalaze.” …   (V. El-En’am 76 – 79)

Tvorac nam navodi u Kur’anu primjer čovjeka (Ibrahim a.s.) koji je, živeći pored obožavaoca nebeskih tijela i drugih lažnih autoriteta, odlučio natjerati na razmišljanje svoje sunarodnjake, i u tom nastojanju koristi cijelu lepezu interesantnih metoda (vodi učtive diskusije sa bližnjima, primjenjuje proračunatu silu, utiče na podsvijest, vodi debate na najvišem nivou itd.).

U prethodnom citatu Ibrahim a.s. razmišlja naglas u prisustvu grupe ljudi s ciljem podsticanja logičkog razmišljanja. Vidimo ga kako proračunato posmatra nebo i izdvaja određena tijela ističući kako su ta tijela relativne veličine te da ta tijela izlaze i zalaze. Po logici stvari – sve što izlazi i zalazi ima svoju ustaljenu putanju, a sve što ima svoju ustaljenu putanju indicira postojanje veće sile koja je uspostavila ta tijela i te kretnje.

Ibrahim a.s. u prethodnom promišljanju vrši više mentalnih aktivnosti:

a) definiše problem (mnogoboštvo);
b) aktivno opservira (nebeska tijela);
c) vrši komparaciju (između predmeta obožavanja);
d) pravi hipotezu (npr. ako nešto izlazi i zalazi onda….);
e) dolazi sa eksperimentom (vodi vid monologa);
f) iznosi zaključak;

Dodatna kvaliteta njegovih mentalnih aktivnosti se ogleda u indirektnom uticaju na kognitivne procese svojih sunarodnjaka pošto kroz zagledanost u nebo i razmišljanje naglas mudro i nenametljivo sugerira zdravu logiku, vješto izbjegavajući prizvuk «pametovanja» koji često rezultuje u izgradnju «zida» i distance od strane osoba koje osjete da neko hoće da ih (direktno) mijenja.

Allah dz.š. nam ovdje kroz Ibrahimov a.s. primjer skreće pažnju na praktičnu odgojnu metodu koja je upotrebljiva u mnoštvu različitih situacija. Tako npr. dva prijatelja koja hoće ukazati – na jedan efikasan način – greške u razmišljanju kod neke treće osobe, mogu se unaprijed dogovoriti da, naizgled, spontano povedu razgovor indirektno tretirajući aktuelnu problematiku ciljane osobe.(3)
Na kraju krajeva, svi smo mi rezultat razgovora naših roditelja čiji su dijalozi oblikovali naše svijesti i liste vrijednosti dok smo se – naizgled odsutno – igrali oko njihovih nogu.

Revolucionarno razmišljanje

(Musa) reče: “Gospodaru moj! Proširi mi grudi moje….I razveži čvor jezika mog…  (Ta Ha 25 – 27);

U Kur’anu su ciljano ostavljene mnoge dove različitih likova. Dova, pored toga što nam ukazuje na želje i potrebe pojedinaca, odslikava i sistem razmišljanja prisutan kod tih likova, njihovo shvatanje prioriteta, pa i njihovu strategiju. (4)

U prethodnom citatu Tvorac života na planeti nam navodi primjer pojedinca (Musa a.s.) koji je imao zadatak da se suprostavi tadašnjoj supersili (faraonu) i zaštiti svijet od njenog zla.  Ono što nas danas interesuje, uzimajući u obzir da živimo u sličnim prilikama, je: Kako je taj pojedinac razmišljao? Kako se pripremao za taj zadatak? Šta su mu bili prioriteti i šta je tražio od Allaha? Vojsku, naoružanje, atomsko oružje…ili nešto posve drugo?

Ako uzmemo u obzir da su odlike elitnog revolucionara:

a) odsustvo uskih ličnih interesa;
b) shvatanje prioriteta;
c) odlične retoričke sposobnosti;
d) konstantan rad sa masama;

-uvidjet ćemo da je Musaova a. s. dova odraz jednog sređenog sistema razmišljanja u kojem su prioriteti, strategija i fokus usklađeni sa konkretnom fazom djelovanja.

Musa a.s., u samom početku vlastitih priprema za suočavanje sa nepravednim, nasilničkim sistemom, traži upravo osobine bez kojih je nezamisliv jedan elitni revolucionar. Bitno je istaknuti da potreba za njegovanjem pomenutih kvaliteta nije ograničena samo na Musaa a.s., pošto ostavljenost njegovog primjera na iščitavanje u Kur’anu – svim generacijama do Zadnjeg dana – ukazuje na potrebu usvajanja njegovog načina razmišljanja od strane svih onih koji se nađu u situaciji sličnoj njegovoj.  Šta je spriječavalo ine jučerašnje i današnje vjersko-političke «lidere» da izrastu u kvalitetne reformatora opipljivih rezultata, ako ne strah, uskogrudnost, opterećenost uskih ličnim interesima, nedostatak kolektivne svijesti i vrlo oskudno poznavanje osnova ubjedljive motivacione retorike.

Analitičko razmišljanje

I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši… ( El-Kehf : 71);

Citat iznad govori o dvojici saputnika i njihovim percepcijama određenih događaja. Poznato je da se radi o Musau a.s. i jednom dobrom čovjeku izvanrednih analitičkih sposobnosti (Hidr).

Musa mu reče: «Hoću li te slijediti da me naučiš onom čemu si naučen – ispravnosti?»  (El-Kehf : 66)

Ovdje je bitno primjetiti da Musa .a.s, iako je Božiji poslanik tj. osoba direktno povezana sa objavom te jedan od pet najznačajnijih poslanika, ponizno – poput dječačića – traži dopuštenje da uči od druge osobe.(5)

Vidjet ćemo u nastavku da Hidr Musaa a.s. nije podučavao šerijatskom znanju nego praktičnom životnom iskustvu, šireći njegove vidike i ukazujući mu na potrebu posmatranja «veće slike» pri analizi događaja(6)

akon što je Hidr dozvolio Musau a.s. da ga prati na njegovom putu, zajedno su se ukrcali na jednu lađu koju je Hidr, nonšalantno, probušio.

Slijedi Musaova a.s. začuđena reakcija:

…Reče: «Jesi li je probušio da potopiš ljudstvo njeno? Doista si došao sa stvari teškom!»  (El-Kehf : 71)

U ovom konkretnom događaju Musa a.s. je reagovao na bazi slijedećih opservacija (te donio presudu):

a) lađa pripada siromašnim ljudima koji putem nje (ribolovom) hrane svoje porodice;
b) Hidr, ničim izazvan, buši tu lađu;
c) Učinjena je težak prijestup;
d) Reaguje osuđujući taj čin;

Nakon što se upoznamo sa Hidrovom percepcijom pomenute lađe, njenih korisnika i još mnogo čega, uvidjet ćemo Musaovo a.s. neiskustvo u datom momentu i površno posmatranje određenih životnih događaja.

Na kraju putovanja Hidr objašnjava motive za svoja djela pa kaže:

Što se tiče lađe, pa pripadala je siromasima koji rade na moru, pa sam želio da je oštetim – a iza njih je bio vladar koji svaku lađu uzima nasilno.  (El-Kehf: 79)

Opservacija pomenutog događaja iz Hidrove perspektive se razlikovala u odnosu na Musaa a.s. u slijedećem:

a) Hidr uzima u obzir cio ekonomsko-politički sistem – kojeg odlično poznaje – u čijem okviru žive i rade pomenuti ribari kao kategorija društva ugrožena od strane tog nepravednog sistema;
b) Hidr poznaje tačke u zakonu na osnovu kojih vlast daje sebi za pravo da oduzme tuđu imovinu (ispravne lađe) ugrožavajući njihovu egzistenciju;
c) Promućurno iznalazi «rupu» u tom nepravednom zakonu i osigurava zaštitu vitalnih interesa te ugrožene populacije;

Hidr koristi dozu proračunatog rizika služeći se konceptom nanošenja manje štete u cilju ostvarenja veće koristi; (7)
Drugim riječima rečeno, jedan sudionik pomenutog događaja je reagovao emotivno poput neinformisanog šerijatskog pravnika koji ne vidi dalje od rupe u lađi, žureći sa osudom, dok drugi – potpuno hladnokrvo – posmatra vrstu političke vlasti, profil i osobine vladara (8), upoznat je sa stanjem najugroženijih kategorija društva, te rupu u lađi vidi kao spasonosnu «rupu» u jednom nepravednom ekonomsko-političkom sistemu.(9)

Dakle, ono čemu je Hidr podučio Musaa a.s. – i sve nas preko Musaa a.s. – je:

1) Nužnost iscrpne ekonomsko-političke analize događaja;
2) Cjelovito sagledavanje događaja na lokalnom nivou je moguće samo u kontekstu globalnih dešavanja;
3) Ništa ne mora biti onakvim kakvim izgleda;
4) Potreba detektovanja, i korištenja, «rupa» u nepravednim ekonomsko-političkim sistemima;
5) Rupa u brodu može biti spas za ribolovce ako se stavi u pravi kontekst;
6) Nužnost pravovremenog prepoznavanja koristi i šansi;
7) Sačuvati «hladnu glavu» u svakoj situaciji pošto usijana glava brzo strada;

Hipotetičko razmišljanje

Gotovo da je nemoguće zamisliti određenu socio-psihološku situaciju a da ista nema svoj ekvivalent u Kur’anu. Gledanje ubijanja djece je jedna od ekstremnih životnih situacija koja se, nažalost, ponavlja iz dana u dan. Čovjek koji svojim očima vidi kako snjaperista ubija dijete u naručju majke ili kako granata pogađa dječije igralište puno bezbrižne djece može, površno razmišljajući, vrlo lahko posmunjati u postojanje Boga.(10)

Upravo jedna takva situacija je dokumentovana u Kur’anu:

I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka, pa ga onaj ubi…  (El-Kehf : 74)

Vidimo Musaa a.s. kako emotivno i burno reaguje posmatrajući cio događaj (Hidra u svojstvu djecoubice(11) izuzetno tragično:

…reče: «Jesi li ubio dušu čistu koja nije (ubila) drugu dušu? Doista si učinio stvar strašnu!»  (El-Kehf : 74)

Musa a.s. je ponovo bolno površan, i to iz prostog razloga što se previše unio u cio slučaj, posmatrajući situaciju sa kratke distance. (12)

Hidr poslije određenog vremena – potpuno smireno – objašnjava cio događaj pa kaže:

A što se tiče dječaka, pa bili su roditelji njegovi vjernici, te smo se bojali da će ih pritisnuti buntovnošću i nevjerovanjem, Pa smo željeli da im zamijeni Gospodar njihov boljeg od njega čistoćom i bližeg samilosti.(13)

Ponovo vidimo Hidra, baš kao i pri analizi događaja oko lađe, kako se povlači unazad i sagledava jednu «veću sliku» i širi kontekst cijelog događaja.

Ono što je Tvorac podučio (podsjetio) Musaa a.s. – ali i sve nas – preko Hidra je:

a) Svi ljudi, bili ono pozitivci ili negativci, su u jednom periodu svoga života bili djeca;
b) Djecu ne odgajamo samo mi – ma koliko dobri i obrazovani bili – nego i naša okolina;
c) Uzimajući u obzir da su se naši životi već desili u Stvoriteljevom znanju, On dž.š. unaprijed zna u šta će izrasti svako dijete i kakav će impakt imati njegovo/njeno djelovanje na okolinu; Rano preseljenje djece je ponekad milost za roditelje, okolinu ali i tu djecu;(14)
d) Ono što djecu, iako porijeklom iz dobrih porodica, može učiniti negativcima je predominantna negativnost okoline koju nismo nastojali dovoljno jako promijeniti;
e) Našim nereagovanjem na negativnosti oko nas (nemoral i raznorazne motivatore bluda, razvrata, perverzije, neznanja, mržnje itd.), te našim indiferentnim, nereformatorskim stavom mi doprinosimo pojavi svih negativnosti u našoj okolini koje će kasnije oblikovati stavove i karakter novih generacija te postajemo direktni saučesnici u kreiranju tragične sudbine naše djece koju kasnije nemoćno oplakujemo;
f) Sve što nam se desi, bilo dobro ili loše, djelo je naših ruku;
g) Ako su individualne sudbine isprepletene sa kolektivnim sudbinama, a jesu, onda naša briga i odgovornost ne smije niti može biti ograničena sam na nas i naše najbliže;

Dugoročno razmišljanje

…kad dođoše stanovnicima grada, zatražiše od stanovnika njegovih hranu, pa odbiše da ih ugoste. Tad u njemu nađoše zid sklon padu, pa ga (Hidr) uspravi.   (El-Kehf : 77)

Sa ovim citatom dolazimo do trećeg, i završnog, slučaja na ovom izvanrednom putovanju u kojem su učestvovali Musa a.s. i Hidr. Ovog puta dvojica saputnika dolaze, umorni gladni od dugog puta, u jedno selo gdje traže hranu i piće. Međutim, biva im grubo uskraćena dobrodošlica. Uprkos negostoljubivom odnosu mještana, Hidr nalazi u njihovom selu zid u fazi rušenja kojeg samoinicijativno iznova gradi, neračunajući ni na kakvu finansijsku nadoknadu. Musa a.s. ponovo zbunjen ishitreno reaguje pa kaže:

… «Da si htio, sigurno bi za to uzeo naknadu.» (El-Kehf : 77)

Drugim riječima, Musa a.s. se čudi Hidrovom postupku iz dva razloga:

1) Hidr popravlja ruševinu u selu čiji mještani su se ponijeli prema njima krajnje nekorektno;
2) Hidr ne traži nikakvu nadoknadu od tih mještana za to svoje djelo;

Hidr na kraju objašnjava stvari iz svoje perspektive pa kaže:

A što se tiče zida, pa pripadao je dvojici dječaka, siročadi u gradu, a bilo je ispod njega blago njihovo. I bio je otac njihov pravedan. Pa je želio Gospodar tvoj da dostignu zrelost svoju i izvade blago svoje…  (El-Kehf : 82)

Hidr ponovo naglašava bitnost pravovremene informacije, ističući da je upoznat i sa dobrim i sa lošim u tom selu te da ga nedjelo nekolicine u jednom mjestu neće ponukati da digne ruke od svih. Ponovo mu je fokus, baš kao i na početku, na ugroženim kategorijama društva, pa ističe svoju brigu za dvoje siročadi i pokreće konkretan projekat kojim želi zaštititi interese te nejake djece te im omogućiti pristojnu budućnost.

Kroz ovaj način promišljanja problema društva i konkretnog djelovanja Allah dž.š. Musaa a.s. – i sve nas – podučava, pored ostaloga, i slijedećem:

a) Izbjegavati generalizacije jer su sve generalizacije pogrešne, a posebno ova;
b) Potreba za uočavanjem dobra i pozitivnosti u svemu i svugdje;
c) Nužnost dugoročnog planiranja;
d) Obezbjeđenje finansijskih injekcija naraštajima u razvoju;
e) Zaštita interesa mladih kroz oštroumno djelovanje;
f) Osoba čije su misli u budućnosti ima kvalitetniju sadašnjost i ne troši vrijeme i energiju na sitne pakosti;
g) Razlika između plemenitih ljudi širokog srca i sitnih profitera je u tome sto prvi čine i ona djela za koja ne očekuju (finansijsku) nadoknadu;

Ovdje se možemo zapitati zašto je Hidr, od samog početka, pa do kraja druženja sa Musaom a.s. insistirao na tome da ga Musa a.s. ništa ne pita dok on sam ne odluči da mu objasni svoja djela? Dodano k tome, njegova djela su bila toliko šokantna da bi ih teško prihvatila bilo koja normalna osoba bez zapitkivanja i određene doze zbunjenosti. Zašto nije npr. prije ukrcavanja na lađu pripremio Musaa a.s. unaprijed pojašnjavajući razloge njenog bušenja? Ili, zašto nije unaprijed pojasnio razloge ubistva djeteta ili izgradnje zida?

U čemu je poenta? Da li se radi o posebnoj odgojnoj metodi koja kroz dozu šoka, neizvjesnosti i tajnovitosti uspješno aktivira sva čula i maksimum umnog angažmana samom učenika, ostavljajući mu/joj dovoljno prostora da samostalno pokuša odgonetnuti skrivene motive i šire okolnosti koje se kriju oko svakodnevnih događaja?

Da je Hidr unaprijed detaljno objasnio sva tri svoja postupka, pored toga što tokom putovanja ne bi imao puno pažnju svoga učenika, ne bi ga mogao ni upoznati kroz njegove iskrene reakcije, niti bi učenik upoznao samoga sebe i greške u svojoj percepciji. (15)

A zar to upravo nije maksimum jednog ispravnog pedagoškog pristupa?

Oportunističko razmišljanje

Uistinu, oni koji su došli sa laži, skupina su od vas. Ne smatrajte to zlom za vas. Naprotiv, to je bolje za vas…  (En-Nur : 11)

Povod objave prethodnog citata je potvora na čast, ni krive ni dužne, Aiše r.a. od strane određene grupe licemjera koja je počela da širi o njoj r.a. nemoralne glasine. Te glasine su uzele tolikog maha da je na kraju Allah dž. š. morao intervenisati spuštajući ajete u kojima dokazuje njenu nevinost.

Sasvim izvjesno, i Aiša r.a. i cijela njena porodica (otac Ebu Bekr r.a.) bili su izuzetno uznemireni zbog te potvore, osjećajući veliku emocionalnu bol i psihološki pritisak. Stvoritelj prepoznaje to njihovo stanje i spušta ajete utjehe, učeći ih – ali i sve nas koji se nađemo u sličnoj situaciji – prepoznavanju pozitivnih strana različitih neugodnih životnih situacija.

Ne smatrajte to zlom za vas. Naprotiv, to je bolje za vas. ..

Na koji način je ova situacija dobra za one koji je smatraju zlom:

a) Zahvaljujući potvori Aišina r.a. čast i čistoća su istaknuti u Kur’anu;
b) Time joj je ukazana počast i vječna uspomena pošto je Stvoritelj direktno intervenisao dokazujući njenu nevinost;
c) Potvora je bila povodom objavljivanja ajeta i propisa koji su potrebni ljudima bez obzira na vrijeme i mjesto življenja, a tiču se odnosa prema informacijama i njihovim izvorima;
d) Zahvaljujući potvori licemjeri su isplivali na površinu te su bili markirani kao potencionalni sijači nereda i u budućnosti;

Zanimljivo je da se u Kur’anu na više mjesta spominju citati:

…I moguće je da nešto mrzite, a to je dobro za vas; i moguće je da nešto volite a to je zlo za vas…  (El-Bekare : 216)

…ta moguće je da nešto mrzite, a učinio je Allah u tome veliko dobro. (En-Nisa’ : 19)

Tim citatima Stvortielj nas podučava vrsti oportunističkog razmišljanja tj. uočavanju pozitivnih strana u situacijama koje većina vidi samo štetnim.

Činjenica je da ništa – od onoga što nam se dešava – ne mora biti dobro niti loše samo po sebi nego to postaje našom interpretacijom. Jedna od stvari na koju se ljudi najviše žale i jedno od stanja koje najviše preziru jesu bol i stanje patnje. Štaviše! Većina ljudi bi, da ima mogućnost, likvidirala svaki oblik boli i patnje za sva vremena! Međutim, činjenica je da i bol ima svoje prednosti, a to su:

a) u stanju patnje i boli, čula su izoštrenija, osjetila receptivnija te je čovjek sposoban da bolje zapaža detalje svijeta oko sebe;
b) sa izoštrenijim čulima čovjek je osposobljeniji da prodre u samu srž stvari i izazova koji ga čekaju;
c) u stanju boli vrijeme se – kao izuzetno važan faktor – razvlači i puno sporije prolazi u odnosu na vrijeme ”sretnika”;
d) izoštrena čula u kombinaciji sa dovoljnom količinom vremena su dvije najbolje stvari koje može poželjeti čovjek koji u intelektualnoj produktivnosti vidi najveći užitak;

S druge strane, bitno je prepoznati iluzije većine i imati izbalansiraniji stav prema onome što ljudi uglavnom beskrajno vole:

…i moguće je da nešto volite a to je zlo za vas…  (El-Bekare : 216)

Tako su npr. ljudi neumorni u traženju sreće koju žele po svaku cijenu, iako ista ima i svoje štetnosti:

a) u stanju sreće ljudska čula su površna i otupljena te je čovjekov pristup životu površan i bez potrebne dubine;

b) u stanju sreće vrijeme – kao izuzetno važan faktor – munjevito brzo prolazi;
c) otupljena čula u kombinaciji sa nedostatkom vremena su dvije najgore stvari koje normalan čovjek, na ovom svijetu, može sebi poželjeti;

Uzimajući u obzir da se muslimani diljem planete – poput Aiše r.a. – od skorijeg datuma nalaze u stanju velike potvore od strane određenih svjetskih licemjernih centara moći, podučeni smo da to ne smatramo zlom za nas. Naprotiv. To je bolje za nas.

Kako? Zavjera usmjerena protiv određene grupe redovno rezultuje u:

a) jačanje kolektivne svjesti kod te ciljane grupe;(16)
b) ubrzano sazrijevanje pod uticajem pritiska okoline;
c) zanemarivanje trivijanih sukoba među njenim članovima;
d) fokus na prioritete;
e) organizovano djelovanje prema uspostavljenim dugoročnim ciljevima;

Ambiciozno razmišljanje

Postavi me nad magacinima zemlje. Uistinu, ja sam čuvar, znalac.  (Jusuf : 55)

Prethodnu rečenicu je izgovorio odabrani Allahov rob i poslanik Jusuf a.s. nakon što je izašao iz zatvora. Ta rečenica odslikava jedan način promišljanja sebe i svijeta oko sebe koji dovodi u pitanje brojne poruke i odgojne metode, koje se muslimanima serviraju iz neukih roditeljskih usta, sa prašnjavog efendijskog ćursa, sa dasaka koje život znače (mimbera) – a tiču se nakaradno shvaćenog koncepta zadovoljstva s malim, neodvažnosti upakovane u ruho skromnosti, neambicioznosti koja se novim naraštajima prodaje pod etiketom bogobojaznosti i golog kukavičluka koji se interpretira kao sabur (strpljenje).

Interesantno je primjetiti da je Jusuf a.s. izašao iz zatvora na poziv kralja kome je trebala određena Jusufova a.s. vještina (tumačenje snova). Nakon što uspješno razjašnjava dilemu kralja vlastitom sposobnošću koju je gajio od rane mladosti, Jusuf a.s. prepoznaje povoljan momenat za vlastitu afirmaciju te, na bazi poznavanja onoga u čemu je dobar i preko čega može imati najveći uticaj na život oko sebe, samouvjereno i odlučno traži – ni više ni manje nego – položaj ministra finansija.

Neke poruke i sugestije koje izviru iz ove ovjekovječene situacije su:

a) Aktivno razvijati vještine i sposobnosti koje društvo treba;
b) Upoznavati sebe i vlastite afinitete;
c) Težnja ka ključnim pozicijama u cilju većeg uticaja;
d) Nužnost prodornog i samouvjerenog nastupa;
e) Kreirati šanse umjesto iščekivanja istih, pošto je životni tempo prebrz a okolnosti prekompetitivne da bi mogli dopustiti sebi luksuz pasivnog čekanja ”ukazivanja prilike”;
f) Cijena gotovo svakog uspjeha je sažeta u izrazu ”usuditi se”;

Ofanzivno razmišljanje

Zar govore: “Izmišlja ga.” Reci: “Pa donesite deset sura sličnih njemu, izmišljenih, i pozovite koga možete mimo Allaha, ako ste istiniti!”  (Hud : 13)

U citatu iznad imamo duel između Muhammeda a.s. koji dolazi sa novim idejama i njegovih sunarodnjaka koji sumnjaju u božanski izvor tih ideja, optužujući ga da su te ideje njegove izmišljotine. U momentu kada je suočen sa neosnovanim optužbama Stvoritelj ga uči – kao i sve one koji su pročitali taj događaj – načinu na koji će odgovoriti na te optužbe, pa kaže:

Reci: “Pa donesite deset sura sličnih njemu…”

Tom izjavom Muhammed a.s. je podučen, ali i svi mi – da ne dozvolimo drugima da nas tek tako lahko stave na optuženičku klupu sa koje nam ne preostaje ništa drugo nego da se služimo inferiornom i defanzivnom retorikom, koju ako izaberemo unaprijed smo poraženi. Naprotiv! Stvoritelj nas podučava samouvjerenom i ofanzivnom nastupu putem kojeg – u tren oka – uzvraćamo drugoj strani istom mjerom, dovodeći vlastite optužitelje u situaciju da se moraju braniti i dokazivati.

Sportskim rječnikom rečeno, protivničku lopticu koja se nađe u našem polju vraćamo dovoljno jakim i odlučnim udarcima natrag u protivničko polje, nedopuštajući da ta loptica odskoči dva puta na našoj strani. U slučaju da protivnik nije u stanju odgovoriti na naš udarac, a i dalje je uporan u potcjenjivanju darovanog nam talenta, potrebno ga je poniziti u njegovoj bahatosti na način na koji se sportisti poigravaju sa nedostojnim protivnicima – ležernim podizanjem loptice:

A ako ste u sumnji o onom šta smo objavili robu Našem, tad dajte suru sličnu njoj i pozovite svjedoke svoje mimo Allaha, ako istinu govorite.  (El-Bekare : 23)

Nakon što Muhammedovi a.s. protivnici nisu uspjeli odgovoriti na njegov izazov – doći sa deset sura – tad im se sugerira da dođu makar sa jednom jedinom surom, ističući na taj način više bitnih životnih pravila:

a) Nikom ne dozvoliti da nas posjedi na optuženičku klupu jer je defanzivna retorika odlika gubitnika;
b) Gajiti duh uvijek spreman na izazove i prodor naprijed – bez obzira na profesiju – jer izazivanje iziskuje konstantne pripreme i usavršavanja;
c) Samo osoba koja je čvrsto ubjeđena u kvalitet onoga što nudi (npr. vlastitog produkta), te to dokaže kroz karakteran nastup i profesionalno zalaganje, može ubjediti druge da posjeduje kvalitet za koji vrijedi živjeti;
d) Svijest o vlastitoj snazi rađa samopouzdanje i samouvjerenje;
e) Prekaljene negativce i inatdžije poniziti u njihovom inatu;

Zaključak:

Najbolju stvar koju čovjek može da ostavi svojoj djeci jeste dobar odgoj. Dobar odgoj ne podrazumjeva samo učtivost (persiranje starijih), pristojnost (nebrisanje nosa rukavom) i urednost (nositi ispeglanu košulju).(17)

Dobar odgoj podrazumjeva osposobljavanje djeteta da se ispravno odnosi prema sebi, roditeljima, starijim, mlađim, učiteljima, neznalicama, prijateljima, neprijateljima, poštenima, lopovima tj. svim elementima jednog realnog i dinamičnog života te na taj način zaštiti samoga sebe, i druge, od eventualne emocionalne ili materijalne štete koja mu može biti nanesena ili je on može nanijeti. (18)
Gledano u tom kontekstu, najbolja stvar koju čovjek može ostaviti svojoj djeci jesu ispravni sistemi razmišljanja. U slučaju da ih ne kani podučiti ispravnim sistemima razmišljanja, neka ne pravi djecu. Ima i drugih hobija. Praviti snješka, na primjer.

_____________________________________________________

[1] Jedna od definicija kombinovanja, kako u sportskom tako i praktičnom životu, glasi da je kombinacija svaka akcija koja se sprovodi po detaljno utvrđenom planu, a koja sadrži makar jedna izvanredan potez sa jačim i višestranijim djelovanjima u odnosu na prosječne jednokratne poteze van bilo kakvih dugoročnih sistema.

[2] Muslimani su u biti 100% uvjereni u ispravnost ideje islama, što se može vidjeti u njihovoj spremnosti da, prilikom debata sa kršćanim te sljedbenicima drugih neislamskih svjetonazora, pozovu Allahovo prokletstvo na sebe i svoje porodice u slučaju da su oni ti koji pozivaju u zabludu. Kršćani i sljedbenici drugih životnih filozofija, u pomenutim situacijama, redovno eskiviraju pozivanje prokletstva na one koji zovu u zabludu, često otvoreno priznavajući da nisu spremni baš toliko daleko da idu kada je u pitanju ispravnost njihovih svjetonazora. Međutim, tu nesigurnost u 100% ispravnost vlastite ideje uspješno nadoknađuju kvalitetnim nošenjen iste.

[3] Mediji djeluju upravo na ovaj indirektni način. U prosječnom filmu se izgovori između 400 i 600 rečenica u raznim dijalozima čije tematike su vrlo često pažljivo birane u cilju oblikovanja percepcije gledalaca ispred malih ekrana, a čije su navike, izbori, stavovi – ciljana meta tih dijaloga;

[4] Mnogu «edukatori» muslimanskih masa nepromišljeno, a nerijetko i po zadatku, ubrizgavaju u mentalitet muslimana determinizam i fatalizam, citirajući tekstove islama, koji govore o npr. neizbježnosti sudbine i njenoj odavnoj ispisanosti – van njihovog pravog konteksta. Postoji poznata predaja u kojoj se kaže da sudbinu može promjeniti dova, a dova je sistem razmišljanja, što znači da je sudbina svakog čovjeka velikim djelom refleksija njegovog/njenog razmišljanja (Sevban r.a. prenosi da je Allahov poslanik a.s. rekao: « Kader ne može promijeniti ništa osim dove… » – Ibn Madže, Knjiga o iskušenjima, br: 4022, hadis je hasen);

[5] Ovim fenomenalnim primjerom podučeni smo da – bez obzora na vlastito znanje, položaj u društvu, privilegije itd. – nikad ne potcjenjujemo druge izvore znanja te da uvijek nastupamo otvoreni za nova znanja i nova iskustva. Ujedno, to je i jedini pristup životu koji garantuje konstantno usavršavanje;

[6] Ovo je potrebno istaknuti pošto postoje i oni ljudi koji tvrde da je jedino znanje vrijedno truda i istraživanja samo šerijatsko znanje. Vidjet ćemo u nastavku da je primjena šerijata, bez podrobnog poznavanja npr. ekonomsko-političke stvarnosti, gotovo pa smiješna;

[7] Ovaj koncept nanošenja sebi određene štete u cilju ostvarenja veće koristi nije stran modernoj zapadnoj političkoj misli, uzimajući u obzir 11. septembar tj. rušenje par vlastitih zgrada u cilju legalizacije pljačke muslimanske nafte i drugih prirodnih resursa na Bliskom Istoku i Centralnoj Aziji;

[8] Indikativno je da je stara-nova vlast gotovo uvijek, kroz samo njoj odgovarajuće zakone, oprezno planirala ekonomsku ovisnost svojih «podanika». Nekada je to kroz zakonski namještenu konfiskaciju «alata» ili objekata kojim se stiču materijalna dobra, a nekada kroz nametnute velike poreze koji ugrožavaju manje poduzetnike (tj. kategorije društva u razvoju), nedozvoljavajući im da se uzdignu na nivo kapitalista, te ugroze svojom konkurentnošću interese brata blizanca političke elite – bogate debelokožce – koji npr. na svoja vozila od 100 000 eura plaćaju puno manje osiguranje u odnosu na osiguranje koji se plaća na vozila od 5000 eura, itd.;

[9] Zanimljivo je primjetiti da, uprkos ovim jasnim ajetima i njhovim poukama, ni Islamska zajednica u BiH niti alternativne islamske organizacije nisu iznjedrile elitne ekonomsko-političke eksperte. Da li je to jedan od razloga 10 genocida u užem zavičaju i višestoljetnog bauljanja u širem?

[10] Ruski klasični književnik F.M. Dostojevski u svojim djelima pravda svoj ateizma jednom scenom iz djetinjstva u kojoj je bio očevidac razdiranja maloljetnog djeteta od strane krvoločnog psa. Potresen tim prizorom smjelo zaključuje da Boga nema, i ako ga ima taj Bog, po njemu, definitivno nije dobar pošto nije intervenisao u slučaju ugroženog djeteta. Greške u njegovom razmišljanju su brojne pošto ne shvata da ni jedna osoba ne živi u vakumu te su individualne sudbine nužno isprepletene sa kolektivnim. Dodano k tome, ni jedan čovjek niju u stanju objektivno izanalizirati ni vlastiti život, zajedno sa svim ispravnostima i pogreškama, šansama i okolnostima, izlazima i opasnostima – a kamoli da je u stanju objektivno analizirati sve ono što čini sudbinu drugih ljudi, čija ne samo da je prošlost i budućnost za nas nepoznanica, nego im često ne pozanjemo ni imena. Tako da smjelost sirotog Dostojevskog da na bazi jedne scene koju je vidio – a čiji širi kontekst mu je potpuna nepoznanica – negira Tvorca ili ga okarakteriše kao zlog je neoboriv dokaz njegovog elementarnog neznanja i umišljenosti.

[11] Islamom je strogo zabranjeno ubijanje i vlastite i tuđe djece, i tu nema kalkulisanja. Hidr je svoje djelo učinio na bazi specifične objave, ne na bazi vlastitog proračuna. Ipak, postoje mentalni sklopovi koji racionaliziraju ubijanje nečije djece. Četnik npr., ne vidi malog Ahmeda kao malog Ahmeda, nego kao potencijalnog oca desetero muslimana – kojeg ako ne ubije, njegova djeca će izrasti, zasnovati porodice i izroditi pedeset novih muslimana koji će ugrožavati interese velikosrpstva. Nakon takve racionalizacije vlastitog zločina, on ima potpuno mirnu savijest te spava dubokim okrepljujućim snom, koji ga snaži za nove «podvige». I to je sistem razmišljanja koji se prenosi sa koljena na koljeno;

[12] Razlika između komedije i tragedije je u distanci s koje gledaoci posmatraju stvari. Tako npr. čovjeka, koji sa distance vidi kako drugoj osobi pada cigla na glavu, taj će prizor nasmijati. Ista scena, ako je vidi iz bliza, neće mu biti nimalo smiješna, i to za to što je bio dovoljno blizu da vidi bol na licu nesretne osobe ili da čuje tup udarac o njenu glavu ili doživi svu gorčinu bolnog jauka. Slično je sa drugim stvarima u realnom životu. Osobe koje sa kratke distance posmatraju život te se previše emocionalno unose u ono što se dešava njima i ljudima oko njih, imat će puno tegobniji život od onih osoba koje sve posmatraju u okviru nekog većeg smisla i logike;

[13] El-Kehf : 80 i 81

[14] Gubitak djeteta je, da nas Allah sačuva tog iskušenja, teška stvar. Međutim, pošto se radi o jednoj situaciji koja ima realnu mogućnost ponavljanja u svakom mjestu i vremenu, dodano k tome dokumentovana je i u Kur’anu, potrebno se unaprijed emocionalno pripremiti na nju. Jedan od načina pripreme je kroz ispravno shvatanje koncepta posjedovanja u islamu, koji nas uči da čovjek ništa ne posjeduje nego samo privremeno raspolaže datim mu dobrima, dok je pravi vlasnik Allah dž.š (na ispravno shvatanje koncepta posjedovanja upućuje nas i gramatika arapskog jezika, a koja ne poznaje glagol «imati») . Gubitak djeteta se može gledati i kao privremeni rastanak čija je svrha obradovati ucvjeljenog roditelja jednim veličanstvenim susretom i spajanjem na drugom svijetu, nakon dugih godina čežnje koja izbrusi roditeljsko srce u najljepši dragulj;

[15] Hidr je definitivno bio izuzetno zanimljiva osoba, sa izvanrednim stilom i unikatnom sposobnošću da privuče tuđu pažnju. Nikome od ljudi nije suvišna doza tajanstvenosti, neosvisno o tome čime da se bavi, i to iz prostog razloga što ljudi koji se prebrzo otvore, netaktično otkrivajući sve što znaju i ne znaju – vrlo brzo postaju neinteresantni.

[16] Odličan primjer kao dokaz za pozitivnost pritiska na nacionalnom nivou jesu Njemačka i Japan. Dvije nacije koje su nakon Drugog svjetskog rata bile etiketirane kao fašističke, nehumane, opasne po čovječanstvo itd. Te etikete sa kojima su bile svakodnevno suočavane i koje su ih decenijama držale u stanju nimalo ugodnog psihološkog pritiska su, pored ostalih faktora, rezultirale u ispravan fokus, snažnu potrebu za dokazivanjem, kolektivnu svijest itd.

[17] Dobar odgoj – kod Bošnjaka – se svodi samo na to da nam komšiluk, kao glavni parametar za ispravno i pogrešno, kaže kako ti je lijepo odgojeno dijete, iako isti taj komšiluk redovnu «lijepo» kolje tu «lijepu» djecu;
[18] Znači li to onda da roditelji, koji nisu osposobili svoju djecu da zaštite sebe i svoje domove od nuklearnog napada naprimjer, nemaju ispravnu odgojnu metodu te da su im djeca neodgojena? Jednom je jedan mudrac rekao: «Bošnjaci, redefinište vlastite odgojne metode i metode odgajatelja kojima šaljete vlasitu djecu, jer su pogrešne. Masovne grobnice i duga historija;

Izvor: Akos.ba


Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Pozitivna psihologija: Tehnike razmišljanja kroz primjere iz Kur'ana

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles