„Budućnost se ne može bez poznavanja prošlosti graditi.“ (Eugen Kvaternik)
Svjestan citirane istine režim u Crnoj Gori koristi sva raspoloživa sredstva kako bi prekrečio genocidnu prošlost. Iz pomenutog razloga „gospodar“ Crne Gore godinama temeljito kreči vlastitu prošlost i uvećava imperiju, dok podanici zapadaju u siromaštvo i hroničnu apatiju. Fama o nesmjenjivosti ratnog/aktuelnog premijera tokom višedecenijske vladavine, dovela je građane do stanja obožavanja kulta ličnosti, političke dezorijentiranosti i historijskog debilizma. Nažalost, praksu političkog idolopoklonstva na balkanskim prostorima dobrim dijelom je pomogao i licemjeran odnos svjetskih centara moći. Zato su neprocesuiranje ratnih zločinaca, višedecenijska nekontrolirana vladavina, i kreiranje ambijenta za nastanak populističkih pokreta ozbiljna prijetnja miru na ovim prostorima. Slobodoumni intelektualci poučeni iskustvom devedesetih, imajući u vidu o kakvim „gospodarima“ je riječ, upozoravaju na opasnost od rađanja populističkih pokreta koji koristeći bijedu i beznađe masa, na krilima nacionalizma, mogu izazvati katastrofu širih razmjera.
Historija kao učiteljica života može biti “ponovljena” upravo zahvaljujući nenaučenim lekcijama, uključujući i mudrost sa početka ovoga teksta. Opasnost od ponavljanja genocida po scenariju od prije četvrt vijeka nikada nije otklonjena. Oni koji su došli sa ulice na talasu nacionalizma, maskirani u odijela socijalne pravde, i sada bi oružije i uniforme koje su devedesetih podijelili pravoslavnom narodu u fingiranoj pobuni protiv samih sebe iskoristili za uništenje svojih komšija. Zato što nismo naučili ništa iz vlastite povijesti možemo biti smrvljeni u nekom novom talasu orkestriranog “patriotskog” gnijeva. Po završetku ovakvog razvoja događaja vijekovima bi „dva oka u glavi“ gudila „junačke“ pjesme o bošnjačkom narodu koji je nekada davno živio na Balkanu, oštreći kame za juriš na Vatikan.
 „Gospodar“ Crne Gore godinama temeljito kreči vlastitu prošlost  Ubijamo i pljačkamo po kućama  Genocidna svita  Susret Miloševićevih beba  Ples bogatih klovnova |
U proizvodnji haosa i usmjeravanju bijesa na podesnu žrtvu (Bošnjake, Albance i Hrvate) aktuelni vladari, kad dođe odlučujući čas, mogu vidjeti jedini spas za sebe. Svakim danom njihovog daljnjeg opstanka na vlasti, izgledi za haotičan raspad društva su veći. Zato što osujećuju izgradnju i razvoj relane alternative zloćudnoj vlasti, opasne su priče o stvranju tzv. Državotvornog bloka, za koji se posebno zalaže jedna frakcija u bivšoj antiratnoj SDP. Upravo “državotvorni blok” je posljednja maska odbrane vladajuće genocidne DPS i u tome leži opasnost od ponavljanja haosa iz devedesetih.
Da ovaj stav ima realno utemeljenje vidjelo se tokom nedavne marketinške posjete ratnog crnogorskog premijera Beogradu. Susret Miloševićevih beba zvanično je upakiran u plašt europskih integracija, i navodno obnavljanje „pokidanih“ bratskih veza. No, dogovaranje zajedničkih parlamentarnih sjednica Srbije, Crne Gore i genocidnog entiteta ukazaje da ovdje nije odumrla ideja stvaranja velikih etničkih država. Očito ni neki međunarodni faktori nisu imuni na tu bolest. A upravo to i jeste kopča koja spaja Crnu Goru sa Bosnom i Hercegovinom i Sandžakom! Egzekucija može imati različite povode i forme, no to iz historijske perspektive spada u nijanse.
„Jedan lojalan prijatelj vrijedi kao deset tisuća rođaka.“(Euripides)
Umjesto da bogate islamske dražve ulože novac i angažiraju vrhunske advokate, stručnjake za međunarodno pravo, ratne zločine i genocid i putem međunarodnih pravnih instanci sudskim procesima i presudama uzmu u zaštitu rođake i preživjele žrtve genocida, oni u tradicionalnim odijelima, poput klovnova, obilaze agresorske države, u ratnim zločincima nalaze prijatelje i u njih ulažu ogroman novac. Takvim ponašanjem samoproklamirani kraljevi i šeici pokazuju da organizirani kriminal i pljačkanje vlastitih država ne poznaje granice, vjere i nacije. Zahvaljujući prijateljima iz nekih muslimanskih zemalja ratni zločinci bježe od odgovornosti. Blagodareći njihovim parama kupuju socijalni mir i naoružavaju vlastite paravojne i vojne jedinice.
Dok se bošnjačka duhovna, politička i intelektualna „elita“ iz luksuznih kabineta javno međusobno blati i vodi besmislene rasprave, korumpirani i kriminalni lideri regiona čekaju povoljanu priliku da krenu u pohod istrebljenja i uništenja muslimanskog življa na ovim prostorima.
U neravnopravnoj borbi između ratnih zločinaca i organiziranog kriminala sa jedne i malobrojne skupine antifašista i slobodnih medija sa druge strane svakodnevno gine istina. Izložba „Riječ, slika, neprijatelj“, bombaški napadi na redakcije nezavisnih glasila, prebijanje novinara i agresivna kontralustracija uzimaju danak u krvi. Ipak, u svim vremenima postoje hrabri i odvažni ljudi spremni da posljednjim atomima snage odbrane istinu o onome šta nam se zbivalo minule dvije i po decenije, i šta nam se danas događa i sprema.
Demokratska smjena vlasti posljednja je šansa za mirnu budućnost svih građana u Crnoj Gori ali i u regionu. Demokratski orijentirani građani i slobodoumni novinari i intelektualci očekuju od EU da se konačno otvoreno distancira od zvanične politike Podgorice i učini konkretne korake u pravcu uspostavljanja vladavine prava i pravde. Europa i na Balkanu mora početi da primjenjuje standarde koji su na snazi u njihovim državama. Otvaranje poglavlja 23 i 24 je prilika, i za Europu i za nas, da pokažemo kako smo se kadri suprostaviti sili nekontolirane vlasti koja nas vodi u ponor sa nesagledivim posljedicama.
„Nikad se mržnja ne uklanja mržnjom-samo blagost briše svaku mržnju. To je zakon vječan i nepromjenjiv.“ Buda
