Poražavajuća statistika: U OŠ “Bratstvo” od 1.700 učenika, svega njih 50 odabralo bosanski jezik

16
12

Malu maturu učenici će ove godine polagati na još jednom jeziku – bosanskom. Trebalo bi da ih bude 1.532 u cijeloj Srbiji, jer upravo toliko osmaka cjelokupnu nastavu pohađa na bosanskom jeziku, pišu beogradske Večernje novosti.

 

“Ovo je prva školska godina u kojoj se na ovom manjinskom jeziku uči u svim razredima, a podaci pokazuju pad interesovanja za cjelovitu nastavu na maternjem jeziku među bošnjačkim učenicima.

Prve godine, kada je jezik uveden na sve časove, za njega se opredijelilo 1.606 prvaka, prema podacima Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Ta generacija, koja je sada četvrti razred, “narasla” je na 1.765 učenika. Sljedeće generacije, međutim, bile su manje brojne, pa sadašnjih učenika trećeg razreda ima 1.582, drugog 1.599, dok je prvaka tek 1.458.

U OŠ “Bratstvo” u Novom Pazaru, od 1.700 učenika, njih skoro 70 odsto su Bošnjaci, ali ih tek 50 uči na bosanskom jeziku. Značajno je smanjeno interesovanje za nastavu na bosanskom i u OŠ “Stefan Nemanja” u istom gradu.

– U nekim školama interesovanje jeste manje, ali se u drugima povećava – kaže, za “Novosti”, Esad Džudžo, potpredsjednik BNV zadužen za obrazovanje. – Ima škola gdje su otvorena i po dva odijeljenja više nego prije. Problema ima dosta, pa i opstrukcija.

U pomenutoj OŠ “Stefan Nemanja” u Novom Pazaru, prema podacima za prošlu godinu, tek sedmoro učenika opredijelilo se za učenje na bosanskom. U OŠ “Jovan Jovanović Zmaj” bilo ih je 15 u petom i 21 u osmom razredu. A prve četiri godine, u “Stefan Nemanja” bila su 24 prvaka koja su učila na bosanskom, dok ih je u školi “Bratstvo” bilo 51, a u “J. J. Zmaj” – 50, prema podacima BNV.

 

(Novosti)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

16 KOMENTARI

  1. A kuda da bježimo? Oni su i ispred nas, i lijevo, i desno. Naši se bore dolje, ali to je jako daleko, a oni su se zabili u kolonu na dva mjesta kao klin. Iza leđa nam je sve neko trnje, kupina, kopriva. Vidim da narod beži nekim jako uskim puteljkom kroz to trnje, put uzak, jedva jedno može uteći. Ali vidim da i muslimanski vojnici sad trče odozgo iz gričeva slobodno prema nama, a čega bi se i bojali kad im ovde niko i ne pruža otpor. (Tu su uz put ubili nekog Milu, što se priženio za Miše P. sestru – Mišo je meni neka rodbina). Nema se kud, nego tim putićem, za koji ne znam kud vodi. Djevojke prve, pa nas dva iza, paraju meci po kupini i trnju, a bogami i meni trnje ispara majicu na leđima. Ovaj putić je izbijao na jedan seoski put, a pored toga puta ima šipaka, koprive, jaruga u koje se može zavući i sakriti. Narod se i sakriva tuda, neki produžuju putem, ali ja se ne usuđujem putem, jer bojim se da ne zalutam, a i Muslimani, koji trče za narodom, drže se puta. Dakle nas četvoro i još dvoje-troje zavukosmo se u nekakvu jarugu obraslu koprivom, a sa koje se vidi put i Muslimani na putu. Oni su takorekući ispred nas, ali oni nas ne mogu vidjeti, nego vrebaju da li će još ko od naroda naići putem. Mnogo koprive, jedna od onih djevojaka, na njoj suknjica, gole noge, koljena sva ožarila koprivom, hoće da viče od muke, ali suzdržava se, stiska zube, jer bi nas otkrili muslimanski vojnici, ispred nas možda pedesetak metara. Iz smjera ceste odjekne poneki usamljeni pucanj. Negdje kilometar lijevo čuje se jaka pucnjava. Muslimanski vojnici pjevaju nešto, dok ih jedan ne pozva, i oni otrčaše na put i prema cesti. Još njih nekoliko protrča više jaruge. Odoše svi prema glavnoj cesti, i tamo se opet čuje jaka pucnjava, uzvici, krici… Ali odavde se ne vidi cesta. Polako, bojažljivo i oprezno se izvučemo na put, vidim da ima krvi, u nekoj paprati leži neko, ali okrenem glavu. Neko u uniformi se pomoli na putu, mi štuknemo nazad, ali bio je naš vojnik, za njim još tri-četiri, i jedan viče da izlazimo slobodno i da su potisnuli Muslimane sa ceste. I stvarno, pucnjava se čula i dalje, ali sad već mnogo dalje i slabije. Opet se narod iskupi na cesti, traži svako svoje, dođosmo i nas četvoro do “mercedesa” Perinog, tu su već bili Pero i Milić. Ovaj deo kolone i nije mnogo stradao, ali oni iza, iznad velike doline pa do gričeva – sve ispreturano, polomljeno, a po kuknjavi i kasnijim kazivanjima, bilo je i ubijenih. A Muslimani su se povukli jer je našima stigla pomoć iz smera Obljaja. Ovo je bilo 7. avgusta poslepodne, i posle nas više nisu napadali Muslimani, mislim na ovaj deo kolone. Sledećeg dana na Žirovcu su napali one koji su se povlačili iza nas.

    1

    0
  2. Nastavak kazivanja o događajima kod Žirovca. Otišavši mnogi napred u proboj, ostadoše u stražnjem dijelu kolone uglavnom starci, žene, djevojke i djeca. Čuje se žestoka pucnjava, vika, zapomaganje, a meci sve češće fijuču i ovamo. Vidjevši muslimanski vojnici da ovdje nema više boraca, krenula je grupa njih, dotle vješto skrivena u podnožju nekog brega gdje ima crnogorične šume, ovamo. Napadom na prednji dio kolone privukli su svu pažnju naših tamo, a ovi su čekali taj čas. Odmah iz daleka otvoriše paljbu po našem dijelu kolone. Ovdje naših boraca nije ni bilo. Ali čujem desno od mjesta gdje smo se mi sakrili iza kola gdje tu i tamo odjekne poneki pucanj sa ceste. Ne znam ko puca, a bojim se da nas ne uhvate ovdje, pa se polako popnem uz jarugu i savijen skoro do zemlje dođem do jednog kamiona. Vidim Đuru V., starca od jedno 70 godina, koga sam znao, legao ispod svog “fergusona” pa iz karabina puca prema muslimanskoj grupi vojnika. Tu je i njegova žena Draga. Čujem desno još neko puca, a vidim da su muslimanski vojnici, popeli se iz šumice na breg, pa gore polijegali i pucaju. Sad već meci žestoko fijuču, ja skočim niz jarugu, dođem do moga društva i odlučimo da se spustimo malo niže gdje stoji jedan autobus, pa da se tu zaklonimo, jer je sigurnije. Mi prema autobusu, puca se, meci samo zvižde, ali ide cestom žena i plače, ne obraća pažnju na metke. Znam je – Draga G. Plače, traži snahu i unuku (a ne zna ništa ni o sinu koji je bio na položaju u Perjasici). Bile su, veli, u autobusu kad se počelo pucati, pa kad je nastalo bježanje, rasturili su se i sad ne zna gdje su. I ode dalje. Mi stanemo iza autobusa, ima tu još naroda, neko jauče na sav glas, ali ne gledam na tu stranu. Čuju se i eksplozije bombi. Ne znamo više kuda bi. Najradije bi prema onoj šumi što je lijevo od ceste, ali do tamo treba preći jednu dugu livadu, a Muslimani pucaju na svakog ko tamo krene. Dok začujem gdje netko viče i kuka: “Ajoj, ubi se čovjek!” Poslije mi pričala moja ujna da se Pero D. zamotao tu u deku i raznio bombom. Ja i moje društvo se vratimo do auta. Ali hoćeš! ni tu više nije bezbedno. Muslimani prešli preko skoro nebranjene ceste pa se zavukli u neke gričeve i pucaju po narodu što se sklonio s lijeve strane. Vidim ih, nema do gričeva ni 300 metara. Ovdje je sve nejač. Ne vidim više ni Đuru V. Na deset njihovih pušaka sa naše strane ako odgovori poneki pucanj. Odjednom vidim nekog starca, zvali smo ga Dule, mršav, krakat, trči niz cestu, viče: ”Bježite, evo i’ o’zgo i vragu” (što znači jako mnogo).

    0

    0
  3. evo koliko je učenika u nastavi nabosanskom jeziku, da nebi beogradski mediji lagali…
    14545!!! tačno toliko….

    http://www.bnv.org.rs/aktuelno/obrazovanje/nastava-na-bosanskom-jeziku/

    evo i za ove što znaju samo da kritikuju a ništa za hair nikad uradili nisu..evo koliko je udžbenika obrađeno…

    “Za nastavu na bosanskom jeziku u pripremnom predškolskom programu, osnovnim i srednjim školama u upotrebi je 229 udžbenika od kojih su 22 autorski udžbenici, 179 prevedeni udžbenici dok je 28 udžbenika još uvijek u procesu odobravanja.”

    http://www.bnv.org.rs/aktuelno/bnv-izvjestaj-2016/

    0

    3
  4. 1991-95. godine na svim zaraćenim stranama mnogi su razumjeli samo jezik rata. Ja, kao Srbin iz Hrvatske, izbjeglica najprije 1991. iz Karlovca na područje RSK, a u “Oluji” 1995. izbjeglica u RS (doduše tamo samo dva dana), od 11. avgusta te godine u SRJ, mada maloljetan tih godina, ali ne toliko da se ne sećam gotovo svega, što iz ličnog viđenja, što po čuvenju, znam da je rat veliko zlo za sve, a kako sam ja njegove nevolje pretrpio bežeći sa svojim narodom, to najviše spominjem stradanje Srba, ne ulazeći u visoku politiku i zašto je do svega došlo. Evo mog sjećanja na strašni dan 7. avgusta 1995. kod sela Žirovac na Baniji (Hrvati je danas zovu Banovina), gdje sam bio očevidac zla. Pred dve godine upitao me je jedan izbjeglica iz okoline Dvora, sada kao i ja nastanjen u Srbiji, odakle sam i, kad je čuo da sam sa Korduna, reče: “Jo, vi ste Kordunaši grdno nastradali na Žirovcu. Moje je selo na Uni, mi smo pobjegli daleko lakše nego vi!” I u pravu je. Mi se nigdje nismo graničili sa RS, i trebalo je preći put od Korane do Une. A na tom pomenuto selo Žirovac, kod onih strašnih krivina, bilo je pozornica strašnih događaja. Trećeg dana moje bježanije, 7. avgusta, poslijepodne, muslimanske snage iz Bosne ovdje su najžešće napale dio kolone u kojoj sam i ja bio, kolone koja se u grupama protezala od Gline do Banja Luke. Odbivši naši njihove ranije napade na cestu Glina-Dvor, ovdje su napali u većem broju i većom upornošću, a i lukavije. Najprije su napali čelo kolone i tamo se začula žestoka pucnjava. Vidjeli smo ih iskosa, kako kroz neku bujad ispod neke šume na brdu izlijeću i trče pognuti prema cesti sa desne strane. Začuo se i puškomitraljez. Narod koji je bio ispred nas bježao je prema jednoj šumi stotinjak metara lijevo od ceste. Odmah su svi naši sposobni za borbu zgrabili oružje i potrčali napred u proboj. Milan Š., koji se kao sedmi vozio s nama u Perinom “mercedesu” od Gline dovde (on je po ocu Srbin, po majci Hrvat, pošten i dobre naravi), sjedeći u krilu Miliću, zgrabi pušku i potrča napred (poslije ga nisam vidio sve dok nismo stigli u Srbiju, i to u Rumi). Milić uze pušku pa ode i on napred. Pero, koji nije imao pušku, izvadi pištolj. Reče nama četvoro mladima, onom dečku, dvjema curama i meni, da iziđemo iz auta i zaklonimo se iza lijeve strane ceste, gdje i ostali neborci, i da ne mrdamo nikud. A on i sam ode tamo gdje je kolona napadnuta. To i uradismo, pa polijegasmo lijevo od auta.

    0

    0
  5. Ovo je vec najozbiljniji problem za intelektualce Sandzaka i treba mu posvjetiti najozbiljniju paznju. Drzavma uprava ocigledno cini sve da se omladinci u Sandzaku zbune u svom identitetu i stvarju kod njih osjecaj krivice za nesto sasvim prirodno kao sto je njega sopstvene kulturne bastine.
    Obavezno ovu temu rijesavajte u BNV i na toj platformi ne smije biti politickih ili bilo kojih razlika u cijelom Sandzaku.

    3

    7
  6. ono i istinito pises” posteni srbine”,samo sto nema postenih srba da to priznaju i prihvate tu cinjenicu,nego znajuci da je to istina,negiraju bosanski jezik,bez kojeg bi im trebali tumaci kada medjusobno komuniciraju…za krvate vazi isto…

    2

    3
  7. prdnuo si DZUDZO, da sam znao kako je sve organizovano ni ja nebih dete dao na bosanskom, samo sam mu vecu glavobolju sa ucenjem zadao. sram vas bilo kako ste losi organizatori bilo cega a pogotovo prosvete.

    4

    5
  8. Za sve ovo što se dešava kriv je Esad Džudžo i njegovi pijuni oko njega. Godinama vara Bošnjake i njihove roditelje tako da ljudi više ni neznaju imali ili nema nastave na Bosanskom jeziku. Koliko je do sada odštampano školskih udžbenika na Bosanskom jeziku. Nemože samo čitanka za bosanski jezik biti udžbenik jednog đaka. Sve ostale knjige iz ostalih predmeta su štampane na Srpskom jeziku,roditelji i djeca su ostali zatečeni. Najveći neprijatelji Bošnjačkog naroda nisu Srbi već dva srpska vazala sa svojim pomoćnicima. Dogod se Bošnjaci neotarase Džudža i Ugljanina nema napredka niti ničega boljeg za Bošnjake. Rasim je već odavno rekao da je Srpski ministar i njega Bošnjaci neinteresuju.

    2

    6
  9. Budimo iskreni makar jednom u zvotu
    Mi srbi govorimo BOSANSKIM JEZIKOM.HRVATII takodje.
    Bosanski jezik su nam nemjetnule SVABE 1850 Beckim dogovorom.Sve do te 1850 Vukov prepisani rijecnik Bosanskog jezika je bio zakonom zabranjen.
    Vukov je njegov reijcnik prepisao 1815 ali zato mi imamo sacuvani Rijecnik Bosanskog jezika iz 1631 koji je skoro 200 godina stariji,
    Sve do te 1850 i Beckog dogovora u srbiji se pisalo na nerazmljivom sErbskom [sErce,,naCHertano,nachalnik,vaskrs,vostani -sEerbie,itd] a govorilio se Torlackim dijalektom Bugarskog jezika jer tzv srpski nikad postojao nije
    srbija je po prvi put u Historiji napravljena 1878 u BERLINU
    Napravile su je Svabe kao Njemacki satelit samo zato da Rusi ne bi napravili VELIKU BUGARSKU
    Otkud Hrvatima 8400 Turskih rijeci kad oni i nisu bili pod T urcima?Otud sto su i oni uvezli BOSANSKI JEZIK?Kod Hrvata iz Istre ili recimo Kajkavaca iz Zagorja nema TURSKIH RIJECI ali njiohov jezik ostali Hrvati ne razumiju.

    7

    4
  10. E, moj futura, dokle smo mi stigli! Jer bolan nebio ti mene razumješ kada ti pišem? Ajde, svega ti reci na kom jeziku sam ovo napisao!

    2

    1
  11. auu…a što vi podržavate ovu priču, bruka!

    Nije baš tako sve..samo su odabrali neke škole koje su markantne. nasuprot njih imamo i drugačiju situaciju:
    OŠ – Avdo Međedović Novi Pazar, Selakova, od 874 učenika 874 je u nastavi na bosanskom a 0 na nastavu na srpski!
    OŠ Vuk Karadžić od 1880 učenika 1712 je na bosanski a svega 168 na srpski
    Tutin da i ne govorimo 90%, sjenica 80%..znači skoro potpuno bošnjaci su u nastavu na bosanskom.

    U Pazaru uz svu kampanju koju su vodili vlasti Beograda i SDP-a na lokalnu imamo 52% u nastavi na bosanskom, odbijte od toga srpsku decu i videćete da je ogromna većina u nastavi na bosanskom jeziku.

    Nemojte podržavat šta priča ovaj novinar, pa vidite da je uzeo samo dio podataka, i to one karakteristične koji odgovaraju da se loše priča o nastavi na bosanskom jeziku, i ako to nije nikakav pokazatelj..pa pogledajte rezultate anketiranja, ima ih na sajtu i Ministarstvo prosvete a i Bošnjačkog vijeća. Dal imatel bar jednog ozbiljnijeg novinara da se pozabavi ovom pričom. Na stotine je pokazatelja koji suprotno govore a vi se uhvatili u ovo kolo da podržavate priču protiv Bošnjaka.

    U najmanju ruku vam ovo ne stoji, bruka!!!

    10

    4
  12. Po moim shvatanjima najvise su krivi roditelji onda politicari jako se malo interesuju o svom inditetu, onda BNV Suljo nekada hoce autonomiju nekada nece ustvari nezna ni on sam sta hoce i kuda da krene i kuda god da on podje vodi Bosnjake u ponor. Rasm bi po svim mojim shvatanjima najradj bio srbin! Jedino nam je ostalo jos Zukorlica da biramo za kojeg sam jako uvjeren dace se boriti za se nas jednako i bez izdaje i varanja.

    1

    4

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.