Polovina Bošnjaka u Crnoj Gori govori tuđim jezikom

7
26

Sandžak – Prema rezultatima popisa stanovništva  u 2011. godini, kako se navodi u izvještaju Monstata broj 83, od 11. 7. 2011., u Crnoj Gori ima 620.029 stanovnika, od čega su 50,61%  ili 313.793 žene, a 49,39% ili 306.236 muškarci. Najveći broj stanovnika ima Podgorica i to 185 937, što predstavlja 30% stanovništva Crne Gore, zatim slijede Nikšić i Bijelo Polje. U ove tri općine skoncentrirano je oko 50% ukupnog stanovništva Crne Gore. Općine s najmanjim brojem stanovnika su Šavnik 2.070, Plužine 3.246 i Žabljak 3.569.

Izvještaj sa kojim je izašao Monstat – statistički zavod Crne Gore, ukazuje na mnoge zanimljivosti koje otvaraju mnoge teme, od onih osnovnih: u kojoj se mjeri možemo osloniti na vjerodostojnost podataka, do onih, možda mnogo važnijih: općeg društvenog stanja sloboda u Crnoj Gori.

Upoređujući podatke popisa stanovništva sa podacima iz 2003. godine, kada je izvršen prethodni popis u Crnoj Gori, dolazimo do zaključka da je došlo do neznatnog smanjenja broja stanovnika. Sa 620.145 na 620.029 stanovnika, odnosno 116 manje.  Najbrojniji narod, crnogorski se povećao u odnosu na 2003. za 11.196. Drugi po broju, srpski se smanjio za  9.304. Ako se ova dva naroda posmatraju u ukupnom broju, došlo je do povećanja za 1.892. Istovremeno, interesantno je uočiti podatak da je došlo do smanjenja pravoslavnog življa za čitavih 13.525,  što zbunjuje jer se očekivalo da su ova dva podatka u velikom procentu korespodentna. Ako bismo samo brojevima  „razmišljali“,  došli bi do zaključka da se značajan broj etničkih Srba i Crnogoraca izjasnio da pripada nekoj drugoj a ne pravoslavnoj vjeri, i to, prema monstatovim podacima – Islamu. Naime, u vjerskom izjašnjavanju građana, jedino je došlo do povećanja pripadnika Islama, i to za 8.443.

Ipak, bolja analiza nas upućuje da se ovdje radi o sasvim drugačijem procesu.

Kada se usporedi podatak ukupnog broja onih građana koji su se izjasnili kao Srbi, i građana koji govore srpskim jezikom, dolazimo do skoro nevjerovatne činjenice da je ovih drugih više za čak 87.785. Istovremeno, istom analizom onih koji su se izjasnili kao Crnogorci i onih koji govore crnogorskim jezikom, vidimo da je sada ovih drugih manje za čak 49.614. Šta je sada ovo, kakva je ovo statistika, kakav je ovo popis – možda se već neko pita. Da pokušamo ovu zabunu malo uprostiti. Ako saberemo Crnogorce i Srbe na jednoj strani i one koji govore crnogorski i srpski jezik, na drugoj strani, vidimo da je čak za 38.171 više onih građana koji govore crnogorski ili srpski, od onih koji su se izjasnili kao Crnogorsci ili Srbi. Kako sad ovo?  Ima li kraja ovoj statistici? E, ima! Pogledajmo jedan drugi podatak: Bošnjaka i Muslimana i onih koji su se izjasnili kao Bosanci ili Bošnjaci/Muslimani ima ukupno 74.744, dok je onih koji govore (svojim) bosanskim ili bošnjačkim jezikom ukupno 36.739, odnosno za čitavih 38.005 građana manje. Vidimo sada gdje odoše ovih trideset i osam hiljada građana kada je jezik u pitanju. Trideset osam hiljada se više izjasnilo da govori crnogorski ili srpski od onih koji se izjasniše kao Crnogorci ili Srbi, a isto toliko onih koji se izjasniše kao Bošnjaci (i Mislimani i Bosanci…) ali im je jezik – neki drugi. Da li je suvišno pitanje: koji?

Ako dalje posmatramo podatke popisa, vidimo da je došlo do smanjenja broja Albanaca, i to za 724, a da je istovremeno došlo do povećanja broja pripadnika islama za nešto više od osam hiljada, logično se pitamo u kojoj nacionalnoj populaciji je došlo do povećanja stanovništva. Ako se osvrnemo na Bošnjake (Bošnjake, Muslimane…), vidimo da je tu došlo do povećanja, ali samo za  1.935 građana koji se tako osjećaju. Gdje su se to nacionalno svrstali ostali, više od šest hiljada građana? Vratimo se na podatke o broju Srba i Crnogoraca, gdje smo vidjeli da je došlo do neznatnog ukupnog povećanja (1.822) a da se broj pravoslavnih  smanjio za čitavih 13.525. Nameće nam se zaključak da se najvjerovatnije za ovu razliku ovaj broj pripadnika islama opredijelio nacionalno kao Crnogorci ili Srbi. Kada se dalje igramo ovom čudnom statistikom, ona nas dovodi do još nekih zbunjujućih podataka. Vidimo da se ukupno izjasnilo 118.477 pripadnika islama, a da je onih koji su se izjasnili kao Bošnjaci, Muslimani, Bosanci, Bošnjaci/Muslimani, Albanci (muslimani)  nešto oko  90.000 dobijamo razliku od oko  28.000  građana, koja nas dodatno zbunjuje. Prema popisnim podacima, uočavamo i jedan koji je jako sličan ovom od dvadeset osam hiljada, a to je podatak  da je onih koji u nacionalnom smislu nijesu željeli da se izjasne, čak  30.170. Da li nisu htjeli ili nisu smjeli, samo je jedno od otvorenih pitanja koje se nadvija nad ovim popisnim podacima kao sjena.

Polovina Bošnjaka (sa svim popisnim varijantama) je na ovom popisu rekla da govori neki drugi (?) a ne bosanski (bošnjački) jezik. Kada se ovom podatku doda vidljiva razlika između broja pripadnika islama i onih koji su se nacionalno izjasnili u „tradicionalnom“  opredjeljenju: Bošnjaci (i Muslimani …) kao i Albanci (muslimani), jasno je da ovaj skup popisnih podataka zaslužuje dublju sociološku ali i političku analizu za koju treba posebna studija.
Mnogo je još otvorenih pitanja, a jedno od njih je i pitanje metodologije kojom su brojni sugrađani ostali van ovih brojki jer se duže od godinu dana nalaze na privremenom radu u inostranstvu. Ako je svima jasno da je riječ o uglavnom bošnjačko-albanskoj  populaciji, mogli bismo reći da je opet na pomolu  još jedna  tema za neku novu analizu…

Ali, pogledajmo malo tabele, i bit će nam mnogo toga jasno i bez posebnih studija!

Autor: Uredništvo revije Sandžak


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

7 KOMENTARI

  1. SEFADINEEEE o kako te zalim tvoje suze me guse.Budi bosnjak to je tvoje nesporno pravo,ali nema bosanskog ima samo SRPSKO-HRVATSKI sa nekim turskim recima koje su ostale sto je normalno i nema treceg na tvoju zalost na ovom prostoru.E ima vise dijalekata to je tacno i lepo.Sad moze se izmisljati svasta nije zabranjeno i jezici i duhovi,dzinovi….SELAM

  2. Muhamed Hevaija Uskjufi rodom iz Tuzle napisao je prvi bosansko-turski rijecnik 1631. godine, kada mnogi evropski jezici nisu imali rijecnik, a taj Vukov rjecnik iz 1818. godine mladji je od bosanskog dobrih 187 godina. Pa ko je sad ovdje budala ???

  3. Toni, sokole,da ti kažem nešto:Bosanski jezik postoji i postojaće sve dok postoji i jedan jedini Bošnjak.Čim prije to shvatite biće vam bolje.Majka znanja je ponavljane pa zato još jednom:Ja sam Bošnjak a moj jezik je BOSANSKI..Je si li ukapiro”gedo gluperdo”…

  4. Vi smatrajte jezik kako hocete,ali to je Srpsko/hrvatski jezik i to svi znaju.A ako vam je lakse Hrvatsko/Srpski pa nazivajte ga kako hocete.Mozda bi i Vi kao MILO trebali da izmisljate slova neka dodatna ili da ubacite recimo Arapska

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.