Politička „halamakovina“ ministra Rasima Ljajića

Sandžak PRESS – Prije nekoliko dana Sandžačka demokratska partija ministra Rasima Ljajića održala je promotivni skup povodom Izbore skupštine gradskog odbora Novog Pazara. Skup je inače najavljivan izuzetno bučno posredstvom gradske Regionalne televizije, a obzirom da se radi o partiji koja je na vlasti u Novom Pazaru kao i o izuzetnoj kampanji za održavanje ovog skupa, bilo je za očekivati da će skup biti masovan i impozantan. Međutim ono što se moglo vidjeti u koncertnoj dvorani Doma kulture bilo je razočaravajuće za organizatora, a posebno za glavnog gosta, ministra Rasima Ljajića.

Kako kažu očevici skup je kasnio sa početkom od skoro sahat vremena, a razlog je navodno bilo loše vrijeme i kašnjenje ministrovo pri dolasku iz Beograda. Međutim, oni bliže upućeni kažu da je ministar na vrijeme došao negdje do Baljevca ili Raške, a onda čekao da mu jave kad se sala napuni da se priključi prisutnima, a obzirom da je punjenje sale bilo neplanirano loše i u jednom trenutku neizvjesno, neki su mu sugeraisali da ne dođe. Ipak, skup je počeo, ministar je došao i najavljen isključivo kao Ministar iz razloga da se izbjegne odgovornost da li je tu kao domaćin predsjednik sandžačke SDP ili kao gost predsjednik srpske SDP.

Pokušaj euforičnog dočeka ovog „gosta i domaćina“ također je i jako blijedo izgledao. Ovacije i uzvikivane njegovog imena izvelo je svega nekoliko angažovanih omladinaca. Ono što je posebno upalo u oči jeste da je jedini gost izvan političkog kruga ministrove stranke ili koalicionih partnera narodni poslanik G17+ što bi se moglo protumačiti kao priprema za eventualnu koaliciju sa Mlađanom Dinkićem koji se u posljednje vrijeme razišao sa Ugljaninom i očito da je njegova priča o rekonstrukciji G17+ u veliku stranku regiona nema perspektivu. Zato nervoza ministra Ljajića jeste logična tako što je na osnivačkoj skupštini srpske SDP u Beogradu imao predstavnike svih stranaka, a evo ovdje u Novom Pazaru je spao na jednog gosta i to ni manje ni više nego iz Tutina.

Ono što je ustvari najjači utisak ovog skupa jeste govor ministra koji je bio tako nepovezan, kontroverzan, neuvjerljiv, al nadasve sa puno rečenica preuzetih od Sulejmana Ugljanina i to neposredno pred prešle izbore koje je izgubio. Kao na primjer „Mi nemamo konkurenciju, mi smo najjači“, „Mi nemamo protivnika“ ili „Spremni smo da oprostimo onima koji su otišli i pozivamo ih da se vrate svome jatu.“ Potencirajući da on nije napustio Sandžak, kazao je da je on ipak sa Hadžeta ,a ne sa Menhetna, kao da je neko ikada rekao da je sa Menhetna, ali ipak ova izjava se može shvatiti logično, ako je tačno da je ministar Ljajić otkazao odlazak  na molitveni doručak u Vašington iz razloga panike zbog novonastale situacije formiranja Bošnjačke kulturne zajednice, dva dana prije toga, u čemu je ministar otkrio životnu političku opasnost.

Iako je ova novonastala organizacija sebe proklamovala kao kulturnu, ane političku organizaciju, jasan stav da će ovo udruženje učestvovati na izborima za Bošnjački nacionalni savjet, a zahvaljujući brojnim kadrovima sa Internacionalnog univerziteta i Islamske zajednice šanse za pobjedu ove organizacije su sasvim izvjesne, kad se uzme u obzir da je Ljajić  na izborima pobijedio zahvaljujući podršci upravo Islamskoj zajednici i Univerzitetu, razlozi za paniku su sasvim jasni. Nervoza Ministra prilikom ovog govora je tolika da je upotrebljavao i riječi sa izrazito mahalskim značenjem. Neke od njih su jasne, međutim riječ „halamakovina“ još nije niko uspio da protumači i nema je ni u jednom rječniku pa čak ni u rječniku lokalnih arhaičnih izraza.

Nije bilo teško zaključiti u kome Ministar vidi glavnu opasnost, iako nije imao hrabrosti da to kaže pa se odlučio da se kola slome na najslabijoj kariki u sopstvenoj koaliciji, predsjedniku Stranke zelenih, Mithatu Nokiću, vlasniku štamparije Cocolo, koji je pretrpio teške batine još dok je Ugljanin bio na vlasti i to baš od Ugljaninovih batinaša i pojedinačno je bio neko ko je podnio najveću žrtvu da bi upravo Ljajić danas imao vlast u Novom Pazaru. Ministrova bezobzirnost je bila tolika da je upravo ovog čovjeka označio u govoru kao nekoga koji će podnijeti posljedice nedoličnog ponašanja za jednog koalicionog partnera. Iako je nekoliko dana prošlo od ovoga skupa, ne prestaju zbijanja šale po kafečajnicama i drugim mjestima o ovoj tako lošoj političkoj predstavi iz koje se jasno vidi početak kraja velikih političkih ambicija, a možda i karijere, a i dvije političke stranke ministra Ljajića.

Autor: Zaim Mehtić