Policija rasvijetlila krivična djela u Baru, Nikšiću i Bijelom Polju

1
40

Policija rasvijetlila krivična djela u Baru, Nikšiću i Bijelom Polju

Policija je rasvijetlila krivična djela u Baru, Nikšiću i Bijelom Polju.

Zbog sumnje da su počinili krivična djela uhapšene su četiri osobe.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Tu skoro sam slušao jednu zgodu vezanu za jednog poznatog – moram reći lažova, iako mi njegove godine (a ima ih sigurno preko 80) treba da ulivaju poštovanje, ali šta mogu kad čovek laže “na kvadrat”, što bi rekla izvesna baba Draga kad bi htela nešto da naglasi, ili kad je “oberlažov”. To je izvesni – no, svi ga zovu “ćića Mićo” ili prosto “Mićo” iz jednog srpskog sela u slunjskoj opštini, o čijim sam “minhauzenijadama” ja nešto načuo još pre rata dok sam živio u Karlovcu, posle i u Krajini, kad sam imao priliku i da ga lično vidim (mada ga lično ne poznajem) i čujem, a i posle rata, jer njegova se kuća nalazi na mestu gde se ranije održavao narodni zbor (seoska slava kako se kaže u Sremu), a održava se i danas, i ja sam stajao pred njegovom kućom (u stvari ima dve kuće, staru i novu, i na novoj na jednoj strani fasade ima neka rupa, da li je to od metka jer su tokom “Oluje” hrvatski vojnici prolazili pored njegove kuće i zapalili mu sjenik, ili je od gelera, ili oštećenje potiče od nečeg trećeg, ne znam, a čudi me da dotični Mićo već nije ispreo neku fantastičnu priču, po svome običaju, o poreklu ove rupe. I iako on tvrdi da je on ostao tokom “Oluje” u svome selu, to ne odgovara potpuno istini, jer je on takođe u avgustu 1995. krenuo u bežaniju, pa su ga negde usput zarobili hrvatski vojnici i vratili ga kući. Taj Mićo, “ćiko”, je negde 1970-ih počinio u Njemačkoj teško krivično delo i odrobijao nešto zbog toga, ali je od svog hapšenja načinio spektakularan događaj u koji su bile upletene čak i nemačke oružane snage, i to tenkovi (u njegovoj priči, naravno). Da ne nabrajam sve njegove priče (jer on je bio i “najbolji vojnik” pre rata, “najjači” u svom selu, “komandant poligona”, “komandant artiljerije” i “pregovarač” za vreme rata, a posle rata svi poslovi oko povratka izbjeglica išli su preko njega), jer bezbrojne su njegove zasluge, vratiću se na njegovu poslednju zgodu o čemu sam slušao. Da li je on sam sebe uvjerio u to što priča, samo Bog zna, ali izgleda da mu je ova priča o sebi kao “komandantu artiljerije” negde oko Korenice (zašto upravo tamo, niko ne zna) prirasla za srce, te ju je pre par meseci ili nešto više, čekajući u Slunju autobus, pričao jednom čoveku, Srbinu-povratniku a svome poznaniku. (To je, ponoviću, priča koju on “vrti” još od 1994. godine! iako on, u stvarnosti, u vreme Krajine nije bio uključen čak ni u obične seoske straže iz određenih razloga koji su meni poznati, ali neka ostane na tome – iz određenih razloga.) Dok je on pričao o tome kako je bio komandant artiljerije u Korenici, čuje tu priču jedna žena, Hrvatica, koja je tu blizu stajala (da li je i ona čekala autobus ne znam niti je bitno, tek pridesila se tu. Ne znajući ona ko je taj dugački starac sa licem koje neoborivo dokazuje teoriju evolucije Čarlsa Darvina, ne bude lenja, trkne u slunjski MUP (a on je blizu, pređe se glavna ulica, pa malo uzbrdo jednom poprečnom nepravilnom ulicom koja u stvari vodi ka slunjskoj srednjoj školi – jedna jedina srednja škola i ima – a MUP ostaje levo), i u MUP-u reče kako je na autobuskoj stanici komandant srpske artiljerije iz vremena rata. Ne bude lenj ni slunjski MUP, pošalju par “djelatnika” da privedu tog “četničkog” komandanta što je toliko drzak da se slobodno šetka po Slunju i još se hvali kako je komandovao “topništvom”. Žena ide s njima, i došavši na autobusku stanicu, pokaza im dotičnoga. Ali slunjski policajci, videvši ko je u pitanju, se nasmejaše, samo odmahnuše rukom i vratiše se u policijsku “postaju”. Već je Mićo i kod njih bio postao poznat sa svojih minhauzenskih priča. Kad su meni pričali za ovu zgodu, reagovao sam najpre nasmejavši se, ali mi je bila odbojna i ta “revnost” dotične žene a i slunjske policije koja je brže potrčala na njenu dostavu: pa šta da je stvarno i bio u pitanju komandant naše artiljerije – a ne lažljivi “ćića Mićo” – rat se završio pre više od 20 godina, i ako čovek nije optužen za nikakve ratne zločine, zašto se ne bi smeo slobodno kretati i po Slunju i po Hrvatskoj uopšte? Ovako ispadoše i oni smešni a takvim ih – nenamjerno i ne sluteći da je napravio celu strku svojim lažima – napravi Mićo. Šta bi tek on rekao kad bi saznao kakvu je pometnju izazvao…

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.