U novom sazivu Vlade Republike Kosova prvi put je formirano Ministarstvo za dijasporu. Zadaća ovog ministarstva je prije svega jačanje veza preko pola miliona Kosovara koji se nalaze najviše u zemljama Zapada, njihovo bolje organiziranje u cilju riješavanje njihovih problema, ali i pružanja pomoći svojoj zemlji i rodnom kraju ukoliko takve mogućnosti postoje. Na čelu Ministarstva dijaspore je Ibrahim Makolli, a njegov zamjenik je Ćerim Bajrami, Bošnjak, koga je imenovala koalicija “Vakat”.
Bošnjaci.Net: Gospodine Bajrami, čestitamo Vam na izboru zamjenika ministra u ministarstvu za dijasporu. Ovo ministarstvo je novo i možete li nam ga predstaviti i nešto više reći o ciljevima i zadaćima Ministarstva za dijasporu?
BAJRAMI: Zahvaljujem na čestitkama i koristim priliku da se zahvalim svima onima koji su mi iskazali povjerenje na izborima. Nadam se da ću uspjeti da opravdam ukazano mi povjerenje.
Ministarstvo dijaspore, kao što ste kazali, je novoformirani resor, nedjelju dana prije imenovanja nas trojice za zamjenike u ministarstvima ispred koalicije”Vakat”, 23. maja ove godine.
Obaveze Ministarstva proističu iz samog njegovog imena, uzimajuči u obzir brojnost i rasprostranjenost kosovske dijaspore širom svijeta, a ponajviše u zapadnim zemljama.
Inače je prije formiranja Ministarstva dijaspore postojala istoimena Agencija, koja je bila pri Kabinetu premijera Kosova, a čiji će zaposleni sad preći u civilnom stafu Ministarstva, u skladu s propisima. Također je Zakon o dijaspori usvojen s proljeća prošle godine.
Iako neki pokušavaju da formiranje našeg ministarstva u javnosti predstave kao navodnu potrebu koalicionog dogovora za više resora, ideja za njegovim formiranjem je postojala od ranije, a potreba za njim se najbolje pokazuju ovih mjeseci, brojnim pozitivnim reagovanjima, prije svega udruženja i značajnih pojedinaca iz zemalja poput Švicarske, Njemačke, Belgije, Austrije, Švedske i … mnogih drugih država. Ljudi dolaze da čestitaju ali i da prezentiraju svoje ideje o saradnji na rjesavanju nekih problema s kojima se suočavaju tokom njihovog boravka na Kosovu, ali i u zemljama gdje žive i rade.
Također postoje pozitivne kritike u kontekstu brojnih očekivanja unutar Kosova od strane medijske javnosti, poslije saznanja da je formirano ministarstvo.
Da usput dodan da je odmah pokrenut rad na izmjeni i dopuni aktuelnog Zakona o dijaspori, i da je započet rad na izradi Strategije ministarstva za rad i saradnju s kosovskom dijasporom. Strategija, pored zakona i ostalih pravnih akata, ce biti bazni dokumenat za institucionalni okvir rada Ministarstva dijaspore.
“Dani dijaspore” s različitim sadržajima i učesnicima
Bošnjaci.Net: Koji će biti vaši prioriteti kao zamjenika ministra za dijasporu posebno u radu sa bošnjačkom dijasporom u narednom periodu?
BAJRAMI: Jedan od mojih prvih konkretnih zadataka je koordinacija tima kojim je iniciran rad na izmjenama i dopunama zakona o dijaspori Republike Kosova, na strategiji ministarstva, ali i na svim ostalim aktuelnim pitanjima unutar MD, sve do onih koji se dotiču rješavanja nekih tekućih problema s kojima se suočava naše ministarstvo u formiranju.
Pored opštih obaveza, moj posao će biti da na neki način izvidim specifične probleme pripadnika manjiskih zajednica u dijaspori, među njima i bošnjačkih, i pokušam da ih uklopim u zajednički institucionalni okvir za sve Kosovare koji žive i rade van svoje zemlje.
Ministarstvo je već ispred kabineta ministra Ibrahima Makolija, poznatog NVO i političkog aktiviste na Kosovu, poslalo “Pismo dobrih namjera” svim za sad dostupnim adresama udruženja Kosovara koja djeluju u zemljama Zapada i nekima u Republici Turskoj. Ja sam to isto pismo preveo na bosanskom jeziku, a uz dobru volju nekih finih savjetnika u Ministarstvu trgovine i industrije i na turskom jeziku, tako da smo poruku poslali i nekim bošnjačkim i turskim udruženjima u dijaspori. Zatražio sam od romskih predstavnika u KVZK da mi dostave eventualne adrese i romskih udruženja vani, ako ih ima.
 Ministar dijaspore Ibrahim Makoli i zamjenik Ćerim Bajrami, na prijemu povodom 4. jula, Dana nezavisnosti SAD, u organizaciji Američke ambasade u Prištini (Arhiva Bošnjaci.Net / 2011.) |
U ovom kontekstu, želim posebno da naglasim značaj naše buduće institucionalne saradnje i povezivanja, te da ohrabrim kako naše ljude u dijaspori, tako i pripadnike drugih manjinskih zajednica da se organizuju unutar sebe, ali i da se povezuju s kosovskim – albanskim asocijacijama, da bi na taj način u širem oktruženju mogli lakše da rješavaju svoje probleme.
Bošnjaci.Net: Ljeto je i pristižu sa svih strana svijeta na Kosovu ljudi koji rade i žive u inostranstvu. Da li su planirane aktivnosti Ministarstva za dijasporu u povodu dolaska Kosovara?
BAJRAMI: Ministarstvo dijaspore, preko brojnih kontakata ministra Makolija u institucijama vlasti, preduzelo je nekoliko poteza u vezi s našim ljudima koji dolaze ovih dana i mjeseci iz inostranstva. Tražena je mogućnost da se ukine osiguranje za njihova vozila koje oni plaćaju prilikom ulaska na Kosovu, zbog toga što Kosovo još nije primljeno u Kancelariji zelenog kartona. Postoje signali da će se taj prijem konačno dogoditi. Druge aktivnosti su vezane za zahtjeva ukidanja povećanog plaćanja prilikom potrebe dijasporaca za ubrzanim dobijanjem kosovskih dokumenata. Obavljene su posjete i razgovori s graničnom policijom i carinom, na najfrekventnijim granicnim prelazima koje koriste naši ljudi iz dijaspore, poput aerodroma u Prištini, gdje smo razgovarali i s novim vlasnicima te vazdušne luke, kao i na graničnom prelazu između Kosova i Albanije – Vrbnica.
Što se tiče konkretnih kulturnih manifestacija, na Kosovu se nekoliko godina unazad u nekim opštinamam kao i u Prištini, održavaju “Dani dijaspore” s različitim sadržajima i učesnicima. I ove godine su ovih dana, s početkom krajem jula mjeseca održavaju slične manifestacije, međutim, s mnogo bogatijim kulturnim, zabavnim, informativnim i radnim sadržajima. Centralna manifestacija je bila na otvorenom prostoru na trgu u Prištini ispred zgrade Parlamenta i Vlade. Između ostalog, održan je u RTK i kviz učenika, djece Kosovara iz nekoliko evropskih zemalja o njihovom znanju o Kosovu, kojima je organizirana i jednodnevna eskurzija po Kosovu.
Kosovari imaju i niz problema s kojima se suočavaju u zemljama u kojima žive i rade
Bošnjaci.Net: Hoćete li imati neke zasebne aktivnosti u bošnjačkim sredinama?
BAJRAMI: Što se tiče bošnjačkih sredina ove godine smo po prvi put pokušali da održimo po jedan radni sastanak – razgovor s našim ljudima iz dijaspore. U Rečanima kod Prizrena je već odražan, 04. avgusta je u Pecko-Istočkom kraju, a biće nadam se narednih dana i u Dragašu. Naši ljudi iz dijaspore su imali i imat će priliku da iznesu svoju problematiku i viđenje njenog rješavanja predstavnicima Ministarstva dijaspore, a s druge strane, predstavnici našeg resora infromišu prisutne o svojim planovima. Ovim projektima za te susrete, koji su uradili neke bošnjačka udruženja – UDBK iz Njemačke (uz njihovo učešće i u troškovima) i neke domaće NVO -”Sofra” uz pokroviteljstvo Bošnjačkog savjeta / vijeća Kosova, predviđeni su i duhovno-kulturni programi. Pozivali smo da također uzmu učešće i članovi udruženje “Shar” i “Bošnjački džemat” iz Švicarske, kao i Udruženje Resteličana iz Siene, Italija, u kojoj je, kao što znamo, gotovo pola Reštelice, našeg najvećeg sela na Kosovu. Inače, ako kosovska dijaspora po nekim podacima broji trećinu kosovskih državljana, ona bošnjačka s Kosova je svakako preko polovine od tog ukupnog broja našeg naroda, van zemlje.
Bošnjaci.Net: Kosovari u cjelini, koji žive u inostranstvu, imaju različite probleme. Koji su akutni i šta ćete preduzeti da se počnu rješavati?
BAJRAMI: Pored onih koje smo već pomenuli oko olakšanja ulaska na Kosovo i dobijanja putnih isprava i legitimacija, Kosovari imaju i niz problema s kojima se suočavaju u zemljama u kojima žive i rade. Jedan od njih je i transfer novca na Kosovu, gdje je zabilježen dosta visoki procenat naplate bankovnih usluga, pa sve do pitanja stvaranja povoljnih zakonskih i ekonomskih (kreditnih) pretpostavki za eventualne investicije naših ljudi iz inostranstva u kosovsku privredu. Ovo posljednje je jedan od ključnih zadataka i našeg ministarstva i Vlade uopšte, jer, kao što znamo, jedan dio preko potrebnog kapitala za nove investicije nalazi se u rukama naših ljudi van Kosova, pa je zbog toga otvoreno pitanje kako angažirati taj kapital u privredni razvoj Kosova. Znamo, naravno, da su oni svojim radom stekli taj kapital, ali je jako bitno da oni, da tako kažem, razbiju led – investiranja na Kosovu, jer će se poslije njih lakše odlučiti na slične poteze i drugi građani – investitori zapadnih zemalja.
Niko ne može natjerati bilo koga da prihvati tuđu kulturu, jezik i običaje, ako sam to ne želi
Bošnjaci.Net: Očekivanja od vašeg ministarstva, pa i vas osobno kosovskih Bošnjaka su velika.
BAJRAMI: Očekivanja jesu velika, ali se s njima daje opravdanje za formiranje jednog jakog ministarstva, koje će raditi i ubuduće sve ove i druge poslove. Naime, sve donedavno kosovska dijaspora, koja je dala veliki doprinos osamostaljivanju države Kosova – uz redovno visoki procenat doznaka članovima svojih porodica na Kosovu, što je jedan od životnih ventila ovdašnjih ljudi – bila je prepustena sama sebi, odnosno svojim udruženjima u zapadnim zemljama. To je sve donedavno bilo i normalno, ali sada kad funkcioniše kosovska država, bez obzira na sve poteškoće, uspostavljanje institucionalnih veza i sistematske saradnje, jeste imperativ budućeg rada Ministarstva dijaspore.
Bošnjaci.Net: U posljednje vrijeme se sve češće govori da se ono što je pozitivno, integracija, pretvara u nešto negativno za našu zajednicu gdje god da šive njeni pripadnici: u asimilaciju? Kako vi komentirate te tendencije?
BAJRAMI: Asimilacija jeste problem i bošnjačke zajednice. Za ljude van Kosova, ona je problem za sve Kosovare, zato što zapadna društva imaju svoje izrađene sisteme koji funkcionisu nekim svojim procesima i tokovima, čiji krajni ishod često biva i tiha asimilacija u domicilno stanovništvo tih država.
Međutim, niko ne može natjerati bilo koga da prihvati tuđu kulturu, jezik i običaje, ako sam to ne želi. Naprotiv, mnoge demokratske zemlje daju prednost integraciji umjesto asimilacije svojih potencijalnih državljana, ili stranih radnika. Sve, dakle, zavisi od nivoa svijesti kako pojedinaca tako i zajednice, odnosno želje za očuvanjem svog nacionalnog, duhovnog i kulturnog identiteta.
Da ovdje naglasim da je očuvanje maternjeg jezika preko praktikovanja govora na njemu, informisanja iz medija, čitanja i učenja na maternjem jeziku, ključ očuvanja i nacionalnog i vjerskog identiteta.
U ovom pravcu, jako je bitno da djeca naših ljudi koji su vani, redovno pohađaju dodatne škole svog maternjeg jezika, za što neke od tih zemalja izdvajaju i sredstva. Na ovom planu će Ministarstvo dijaspore biti zasebno angažirano uz pomoć Ministarstva obrazovanja i Ministarstva kulture, te uz saradnju sa udruženjima Kosovara u dijaspori i kontaktima sa državnim organima u zemljama na Zapadu.
Bez kontinuiteta naše egzistencije u pravnim dokumentima – nema ni kolektivne nacionalne egzistencije
Bošnjaci.Net: Vi ste već drugu godinu član Konsultativnog vijeća zajednica pri Uredu predsjednika Kosova. Bili ste veoma aktivni u oblasti medija i u civilnom društvu. Kako gospodine Bajrami u cjelini ocjenjujete položaj Bošnjaka na Kosovu?
BAJRAMI: Ustavni i zakonski polozaj Bošnjaka Kosova, kao jedne od nevećinskih nacionalnih zajednica, je dobar. Mi imamo pravo na upotrebu svog bosanskog jezika u svim sferama našeg javnog života na Kosovu. Zato je i Konsultativno vijeće zajednica naročito posvetilo pažnju promjenama postojećih i donošenju novih zakona, kojima se dotiču prava zajednica. Ja osobno, ali i drugi članovi Vijeća, smo smatrali da bez kontinuiteta naše egzistencije u pravnim dokumentima – nema ni kolektivne nacionalne egzistencije u stvarnom životi, iako se nerijetko događa da se zakonske odredbe ne sprovode u praksi.
S druge strane, postoje problem s kojima se bošnjački kolektivitet u kontinuitetu svih ovih 12 poslijeratnih godina suočava, da ne govorimo o onom tužnom i bolnom desetogodišnjem peridu prije 1999.godine.
Mi, kao narod, priznat konačno našim bošnjačkim imenom, imamo zapravo suštinski problem koji će se vjerovatno najbolje iskazati preko skorašnjeg publiciranja našeg broja “rezidentnog” stanovništva na Kosovu, sa nedavnog popisa stanovništva.
Naime, svi znamo da nas nije ni približno koliko nas je bilo na popisu 1981. godine, odnosno koliko bismo trebali više da budemo sa svojim prosječno zadovoljavajućim procentom nataliteta.
Razlozi smanjenja broja Bošnjaka su poznati, i ja sam o njima često pisao i govorio, ali da ih ukratko ponovim: prvi je iseljanje našeg naroda uoči i neposredno poslije rata na Kosovu – čiji je uzrok u nasilnim političkim i ratnim dešavanjima; drugi razlog je podjela našeg nacionalnog korpusa u Gori na Bošnjake i Gorance, koja je posljedica 20.godišnjeg srbijanskog političkog uticaja; a treći ogroman broj naših ljudi koji je trenutno van Kosova, odnosno u dijaspori. Za ove posljednje se ipak realno nadamo da je većina njih evidentirana na minulom popisu kao oni državljani koji su van Kosova, iako je bila opšta manjkavost nepopisivanja djece iz dijaspore koja nisu rođena na Kosovu.
Uzimajući sve ovo u obzir, samim tim i naš supstrat je ugrožen, jer smo svedeni na tri regije u kojima nas ima u značajnijem broju. Prije svega u najznačajnijoj – prizrenskoj opštini, gdje smo prisutni u najvećem procentu, pa u opštini Dragaš i u trečoj – Pećko-istočkoj regiji, s malim brojem Bošnjaka koji su ostali u Mitrovici i Prištini.
Dalje, imamo evidentnih problema u konsolidaciji našse nastave na bosanskom jeziku, između ostalog i zato što je taj naš veliki historijski poslijeratni potez zahtijevan sam po sebi, kao sto je zahtijevan i svaki sistem obrazovanja, uostalom.
Tim prije što nemožemo uspostaviti normalnu moguću saradnju s BiH odakle jeste sasvim realno očekivati nadomještaj svega onoga što manjka u obrazovanju na bosanskom jeziku, počev od udžbenika svih nivoa, pa sve do fakultetskih profesora na smjerovima na bosanskom jeziku na Kosovu. Kad ovo kažem, mislim da ne postoje ikakve smetnje od strane institucija Kosova za uvoz nastavnih sredstava iz BiH.
Nažalost, Bosna i Hercegovina nije još priznala Kosovo, pa čak ni naše putne isprave, zbog otpora srpske strane u njoj, tako da mi – Bošnjaci Kosova već nekoliko godina unazad imamo ogromnih problema u odnosima s našim matičnim narodom, jer bukvalno nemožemo ni putovati u BiH. Eto, nismo mogli 11. jula ove godine ni na godišnjoj komemoraciji genocida u Srebrenici, recimo, a kamoli da rješimo na normalan način – direktnom komunikacijom – neko tekuće pitanje.
Ovaj veliki problem će biti u fokusu prioritetnog rada i našeg ministarstva, a u tom okviru i moja osobna obaveza. Već imamo nekih ideja i konkretnih inicijativa na planu uspostavljanja službenih kontakata s BiH.
S druge strane, imali smo i jos imamo niz problema u bošnjačkom političkom i društvenom organiziranju na Kosovu, koji su se najviše iskazali kroz decenijsku posesivnost i osionost pojedinih čelnika, koji su neposredno poslije kosovskog rata sami sebi (za)uzeli mnogo prostora za institucionalni govor u ime Bošnjaka, a pokazalo se da su po svojoj kapacitiranosti zapravo svih ovih godina bili smetnja konsolidaciji dobrih poteza iz bošnjačkih predstavničkih redova.
Na zadnjim izborima naš narod je neke kandidate za poslanike poslao tamo gdje im je odavno bilo mjesto, ali je zanimljivo da neki naši pol. čelnici, umjesto da uzmu nauk o štetnosti osionog ponašanja i samostalnih poteza po svojoj subjektivnoj trenutnoj procjeni, radeći na taj način – pokušavaju da imitiraju ono što nam je svih ovih godina kao zajednici nanijelo štete.
Naime, glasači su rekli svoje, pa bi sad neki minimum saradnje svih opcija trebalo da postoji. Ta saradnja se ne moze realizirati ako se od pojedinaca stalno forsiraju dezinformacije i osobni interesi nekih čelnika stavljaju u prvom planu. Da ne bih ovdje išao dalje, samo ću kazati jednu činjenicu da predstavnički sistem za nevećinske zajednice na Kosovu ne ostavlja puno prostora za klasičnu poziciju – opoziciju u skupštinama i administraciji, pa je najbolje kad su manjinski predstavnici, pogotovo poslanici, složni oko krucijalnih pitanja vezanih za zakonski i opšti položaj svoje zajednice.
Dakle, umjesto da se neki naši poslanici i dalje bave rušenjem poteza većinskih predstavnika Bošnjaka u institucijama i javnim službama i preduzećima, bilo bi jako dobro da uvijek prije toga pogledaju koliko se s time štete nanosi našem narodu na Kosovu.
Naša najveća prednost je što mi imamo nastavu na bosanskom jeziku
Bošnjaci.Net: Možete li uporediti položaj Bošnjaka na Kosovu u odnosu na Bošnjake u drugim zemljama regiona izuzev Bosne i Hercegovine?
BAJRAMI: Bošnjaci u svakoj bivšoj federalnoj jedinici SFRJ, imaju svoje specificnosti – povoljnosti ili probleme. Što se nas na Kosovu tiče, ja sam već kazao naše prednosti iz ustavne i zakonske legislative. Mi imamo pravo na korišćenje našeg bosanskog jezika, imamo tri rezervisana mjesta u Parlamentu, pa samim tim i u Vladi Kosova. Naša najveća prednost je što mi imamo nastavu na bosanskom jeziku, završno sa srednješkolskim nivoom, s tim što imamo problem s visokoškolskim destinacija na našem jeziku, jer, kao prvo – mi nemamo dovoljan broj studenata za ekonomsko pokriće pokretanja nekih smjerova na fakultetima. S time što, kao što znamo, ipak imamo nekoliko visokoškolskih smjerova, pogotovo na Edukativnom fakultetu u Prizrenu.
Ovdje želim da zasebno istaknem jednu povoljnost koja je bošnjačkoj i drugim manjinskim zajednicama pružana godinama unazad a koju mi nismo ni približno dovoljno iskoristili. To su rezervisana mjesta na Univerzitetu u Prištini, a od ove godine i na Univerzitetu u Prizrenu.
Možda ću biti pogriješno shvaćen, ali, nejse, želim da kažem da je to bila greška i naših roditelja i našeg nastavnog osoblja što nisu forsirali svršenike srednjih škola da se upisuju na fakultete u Prištini na albanskom jeziku, jer bismo time rješili problem koji nas muči oko nedostatka izbora različitih visokoškolskih profesija, hem bismo dobili dovoljan broj kadrova kojima bi dobro došlo znanje albanskog jezika, koji je i te kako potreban za bilo čiji profesionalni angažman na Kosovu. Neki podaci o broju zainteresiranih za upis na PU ove godine nas ohrabruju da je započelo probijanje i tog leda. Ovdje je naravno riječ o korišćenju još jedne mogućnosti koja nam je u trenutnoj situaciji pružena.
Bošnjaci.Net: Kako bi komentirali prilike u kojima žive kosovski Bošnjaci u inostranstvu?
BAJRAMI: Po dostupnim informacijama s kojima raspolažem, naši Bošnjaci u inostranstvu su se uglavnom snašli, pošteno rade i pošteno zarađuju za normalnu egzistenciju svojih porodica. Ima također jako uspješnih naših ljudi i u biznisu i u društvenim sferama.
Postoje i tvrdnje da su oni jedna od najboljih grupacija što se tiče poštovanja reda i zakona u tim zemljama, što nas može samo radovati. Tim prije ako znamo da nema Kosovara, a još manje ima Bošnjaka Kosova koji nema nekog užeg člana porodice van zemlje. Samim tim su naša srca uvijek podijeljena između njih tamo i nas ovdje. Naše duše se samo djelimično ispune njihovim boravkom tokom ferija na Kosovu, ili eventualnim našim odlaskom njima u posjetu, što je nama sve teže, jer je potrebno dugo čekanje u redovima ispred ambasada zapadnih zemalja u Prištini. Bude li Kosovo konačno dobilo kao posljednje na Balkanu viznu liberalizaciju, biće olakšani i ti našsi kontakti.
Kosovo će stvoriti i ekonomske pretpostavke da se pridruži razvijenom svijetu
Bošnjaci.Net: Mislite li da bi se i u kojim uvjetima vratili na Kosovo i koliko su po vašem mišljenju oni vezani za svoj rodni kraj?
BAJRAMI: Treba biti realan pa reći da se njihov trajni povratak na Kosovu ne očekuje tako skoro. Izražena je ekonomska kriza na Kosovu koja je glavni generator iseljavanja mladih ljudi. Trebamo kazati da Kosovo željno očekuje ubrzanje procesa njegovih euro-atlanskih intergracija, jer je veliki dio kosovskih gradaja već integrisan u zemljama EU, u SAD, Australiji itd… dakle, Kosovari su već dio tog svijeta! Samim tim, uz redovno postivanje principa pravne države i razvojem svojih kapaciteta, Kosovo će polahko stvoriti i ekonomske pretpostavke da se pridruži razvijenom svijetu, i smanji visok procenat emigranata. Dakle, to su procesi.
Bošnjaci.Net: Šta je potrebno učiniti da se poboljšaju veze državljana Republike Kosova koji žive izvan zemlje a posebice Bošnjaka, kojih je kako znamo ogroman broj?
BAJRAMI: Neke prve kontakte smo već preduzeli. Pored Zakona o dijaspori, koji je u fazi promjena i koji će u međuvremenu biti predstavljen i našim udruženjima van Kosova, a oni će paralelno biti biti konsultirana i za mišljenje o Strategiji MD za odnose s dijasporom. Također će biti preduzeto i niz drugih poteza, sve do prijedloga olakšica koje trebaju da koriste naši ljudi vani, zasebno oni koji se odluče da svoj kapital investiraju na Kosovu.
Što se tiče Bošnjaka Kosova, ovdje za njih vaze ista pravila kao i za sve ostale Kosovare, s tim što pripadnici manjinskih zajednica, gotovo redovno, imaju i neke svoje specifičnosti o kojima treba voditi racuna.
Apel svima onima koji nemaju kosovska dokumenta da tokom boravka u svojim kućama ta dokumenta obnove
Bošnjaci.Net: Na kraju, Vaša poruka bi bila našim ljudima koji dolaze na odmor u svoj zavičaj?
BAJRAMI: Kao prvo želim svim našim gurbeđijama (u prizrenskoj regiji ova riječ se izgovara u pozitvnom kontekstu) ili našim ljudima odvani, da što prijatnije provedu svoj odmor na svom topraku, u svojim kućama i sa svojim najbližima.
Želim da uputim poseban apel svima onima koji nemaju kosovska dokumenta da tokom boravka u svojim kućama ta dokumenta obnove. Također, jako je važno da svoju novorođenu djecu u inostranstvo prijave i na Kosovu.
Svi mi znamo da je Životna praksa već decenijama kod naših mladih ljudi odvana da se tokom ljeta ovdje upoznaju, zaručuju, odnosno udaju i žene sa svojim sunarodnicima u rodnom kraju. Mogu slobodno da istaknem da pripadam onoj grupaciji ljudi koju veseli ova praksa, jer su ti brakovi, pored svih ostalih prednosti, jedan od ključnih faktora za očuvanje identiteta naših ljudi vani.
Također znamo da gotovo svi naši ljudi odvana svoje mejte donose da ukopaju na mezarjima u svom kraju, što dodatno govori o njihovoj ljubavi prema svom topraku.
Znamo isto tako da je jedna od najorganizovanijih formi povezivanja naših Bošnjaka van Kosova, ali i Bošnjaka uopšte, džematski život preko islamskih centara u gradovima zapadnih zemalja. Zbog toga, želim zasebno da poručim Bošnjacima s Kosova da se drže zajedničkih džemata kako s Bošnjacima tako i s Albancima.
Što se tiče moje još konkretnije poruke svim našim ljudima vani, posebno Bošnjacima, želim da podvučem značaj institucionalnog rada, odnosno njihovog povezivanja preko udruženja i asocijacija kako između sebe, tako i sa kosovskih zajedničkim asocijacijama koja djeluju u zapadnim zemljama.
Na kraju, ne trebamo gubiti nadu u bolje sutra, jer je bilo dosta lošega u prošlosti. Pogotovo ako tu nadu dodatno ulivaju oni naši ljudi vani koji su uspjeli, pokazavši svoje vrijednosti u konkurenciji mnogih naroda na Zapadu. To nas hrabri da će i Kosovo, koje ima izrazito mladu populaciju, ići ubrzano napred, uz nespornu potrebu za daljnju pomoć i svoje dijaspore. Ali, kad se radi o ulaganju u privredni razvoj, tu uvijek treba voditi računa i o njihovom interesu.
