Pohod u safovima

Govor muftije sandžačkog Muamer-ef. Zukorlića, 4. septembra 2015. godine, u Pohodu na Hadžet

 Odlučili smo se klanjati dženazu i onima koje znamo i onima koje ne znamo. Predstavnici jedne države prije 70 godina ubijali su ljude zato što pripadaju vjeri islamu, bošnjačkoj naciji i eliti i zato što nisu bili po ideološkoj i političkoj volji tadašnjeg režima. To su bila crna vremena. Mi želimo da vjerujemo da ova država u kojoj sada živimo ne podržava ono što je učinjeno tada. Da bi doista bilo tako, predstavnici ove države moraju se jasno distancirati od tog zločina. Ne samo riječima, već i konkretnim postupcima.

 Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim

Bismillahir-rahmanir-rahim

Elhamdulillahi Rabbi'l–alemin, vel akıbetu lil muttekin, vela udvane illa alez-zalimin. Vessalatu vesselamu ala resulina Muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edžmein.

Braćo i sestre

Es-selamu alejkum ve rahmetullah ve berekatuhu

Hvala Svevišnjem Stvoritelju što nam je podario uputu i učinio nas pripadnicima ummeta i sljedbenicima sunneta Muhammeda s.a.v.s.

Hvala Njemu što nam je omogućio da se danas 04.09.2015. godine okupimo ovdje na vakufskom dobru „Mearif“ kako bismo pokazali svoju odlučnost u svijesti poštivanja onih koji su prije 70 godina nevino pobijeni ovdje na Hadžetu.

Danas ponovno stajemo ovdje u safovima, redovima, okrenutim ka kibli, obavljajući dženazu, iako svjesni da mnoge od šehida Hadžeta znamo, ali mnoge i ne. Nakon 70 godina Bošnjaci Sandžaka još nemaju mogućnost ni imati spisak svih onih koji su ovdje pobijeni.

Odlučili smo se klanjati dženazu i onima koje znamo i onima koje ne znamo. Predstavnici jedne države prije 70 godina ubijali su ljude zato što pripadaju vjeri islamu, bošnjačkoj naciji i eliti i zato što nisu bili po ideološkoj i političkoj volji tadašnjeg režima. To su bila crna vremena. Mi želimo da vjerujemo da ova država u kojoj sada živimo ne podržava ono što je učinjeno tada. Da bi doista bilo tako predstavnici ove države moraju se jasno distancirati tog zločina. Ne samo riječima, već i konkretnim postupcima. Najprije moraju otvoriti arhive i učiniti nam dostupnom dokumentaciju o strijeljanjima na Hadžetu kako bismo imali sve neophodne podatke.  

Sve dok se to ne desi ružna će to biti poruka državnih vlasti bilo koje partije i režima. Vama je poznato da smo krenuli sa obilježavanjem strijeljanja na Hadžetu prije pet godina, kada je 2010. godine 1.500 pripadnika specijalnih snaga RS došlo ovdje da spriječe svoje građane muslimane, koji su htjeli proučiti dovu šehidima Hadžeta. Bio je to neprijatan susret, da Bog da se nikad ne ponovio. Susret u kome se pokazalo da su specijalne snage države i policije na jednoj strani, a narod na drugoj strani. Država u kojoj je policija protiv naroda i narod protiv policije nije dobra država. U takvoj državi niko neće biti sretan – ni predvodnici države, ni bilo koje snage te države, a ni njen narod. Mi želimo da doživimo i želimo da vjerujemo da se tom trenutku približavamo kada će narod, policija, vojska, vlast i svi nivoi vlasti biti na istoj strani – na strani naroda i narod na strani te vlasti. To će se desiti kada na svim nivoima vlasti budemo imali predstavnike vlasti, predstavnike naroda koji nisu u raskoraku sa narodom. Koji poštuju ono što poštuje narod, koji osuđuju ono što osuđuje narod. Tada će to biti sreća za sve. Do tada mi ćemo ostati ustrajni, dolazit ćemo svake godine na Hadžet, 4. septembra, ne osvrćući se ni na opstrukcije, prijetnje i razne druge smetnje, pokušaje zastrašivanja ljudi, razne druge pokušaje, niti pokušaje falsifikovanja ove manifestacije pod raznim kvalifikacijama. Ovo je vjersko-kulturna manifestacija kojom se potvrđuje da Bošnjaci Sandžaka nisu zgaženi, nisu pokoreni i porobljeni i nikada neće biti.

Izdržali smo sve što smo izdržali pod svim bojama raznih država, režima i vlasti i dalje ćemo izdržati, ne zato što smo najjači niti najbrojniji, već zato što smo uz korak sa stvarnim ljudskim vrijednostima. Uvijek ćemo stati na stranu onih kojima se čini nepravda, bilo da pripadaju našem ili nekom drugom narodu. Uvijek ćemo stati na stranu vrijednosti i pravde. Ono što nam niko ne može oduzeti jeste pravo i sposobnost da podižemo glas protiv onoga što je nepravdeno i nećemo se saglasiti sa raznim oblicima nepravde i diskriminacije nad Bošnjacima. Nećemo se složiti sa konceptom potkupljivanja Bošnjaka kroz politiku, korupciju, kriminal i razne druge oblike pokušaja krunjenja našeg nacionalnog bića, na nivou elita i na nivou običnog svijeta. Sačuvali smo nukleus, sačuvali smo sjeme, sačuvali smo ono što je najvrjednije i to danas vidimo ovdje na Hadžetu. To se okupilo. Sjeme ne mora biti masovno, ali mora biti zdravo i kvalitetno. To je ono što niko nikada nijednim zločinom, pa ni onim najgnusnijim genocidnim pohodima, nije uspio da u nama ubije i neće, ako Bog da, nikada uspjeti.  

Još jednom svi treba da znaju da kada se Bošnjaci okupljaju i organizuju u raznim pohodima, manifestacijama i institucijama tada nema razloga niko da brine. Sve što radimo kroz institucije, projekte i aktivnosti usmjereno je prema dobru za nas, a dobro je univerzalna vrijednost. Pravo dobro nikada nije dobro za neke, već je za sve. Sve ono što je dobro samo za neke, a za druge zlo, u svojoj prirodi nije dobro. Zato ono što čine Bošnjaci u Sandžaku, kroz Islamsku zajednicu, Univerzitet, Akademiju, kulturne, humanitarne, prosvjetne i sve druge institucije, jeste dobro za Bošnjake i Sandžak, ali i za sve druge ljude, za srpski narod i državu Srbiju. Samo nije dobro za one koji u Bošnjacima vide opasnost za sebe. Za one koji mrze, za one koji čekaju neku novu priliku da otvore neki novi Hadžet ili neku novu Srebrenicu – za njih nije dobro kada se Bošnjaci organizuju. Oni treba da budu u žalosti jer više nikada neće biti u prilici da počine ni zločin na Hadžetu, niti u Srebrenici, niti bilo gdje na drugome mjestu.

Bošnjaci uz sve što su preživjeli naučili su, ali i odlučili da upravljaju sopstvenom budućnošću, kroz podizanje nove generacije koju nećemo vaspitavati da bježe od sebe i odriču se svoga identiteta, da se odriču lične i društvene odgovornosti. Podižemo generaciju hrabrih, mladih ljudi koji će, za razliku od svojih predaka koji su živjeli u strahu za goli život, znati, smjeti i umjeti da kroz znanje, hrabrost i odvažnost brane svoju vjeru, unapređuju svoju kulturu, identitet i da se ponose zbog onoga što jesu. Da budu ponosni što pripadaju drevnom bošnjačkom narodu sa svojom historijom na Balkanu i u Evropi, svojom vjerom islamom, od koje nas niko neće moći pokolebati, ma koliko nastojali da čistoj vjeri islamu lijepe razne etikete nasilja i terorizma, a što je daleko od pravog učenja islama.

Sve što više na nas nasrću, podmeću nam i kleveću nas, mi ćemo samo biti čvršći i odvažniji i nastaviti. Istinu, kada je strpljiva i ustraje, niko ne može pobijediti. Istina gubi samo ukoliko sama odustane. Vidite, mi ne odustajemo i nećemo odustati – pobijedit ćemo, ako Bog da, ujedinit ćemo se. Ponovo će barjak bošnjački važiti za sve Bošnjake, uprkos političkim razlikama, uprkos pripadnosti raznim partijama. Mi moramo imati snage da budemo jedno kada su u pitanju naše zajedničke vrijednosti, kada su u pitanju naše žrtve, naša vjera, nacija, nacionalni interes. Bošnjaci kada su zajedno onda su mirni, a kada su mirni onda je to dobro i za srpski narod i državu Srbiju. Pametna vlast u ovoj državi će iskoristiti veliku intelektualnu, obrazovnu, kulturnu moć Bošnjaka i ostati dosljedna onome što ovih dana čujemo kao poziv na dijalog.

Da, prihvatamo poziv na dijalog, želimo dijalog i sa srpskim narodom i sa predstavnicima države Srbije, ali dijalog na ravnoj osnovi u kome ćemo se priznavati. U kome nećemo jedni drugima negirati jezik, kulturu i prava, dijalog u kome ćemo se međusobno poštivati, u kome ćemo priznavati i zakone i vrijednosti jednako za sve. Takav dijalog će biti plodotvoran i urodit će dogovorom. Nama je potreban dogovor na svim nivoima, unutarsandžački dogovor, unutarbošnjački dogovor i srpsko-bošnjački dogovor, unutarbalkanski dogovor, kao što je Evropa postigla svoj unutarevropski dogovor. Taj dogovor nema alternativu i svi koji misle da mogu one druge uništiti griješe i neće uspjeti, a što budu isključiviji na tom putu više će stradati. Općecivilizacijska vrijednost je da dogovor uspijeva samo kada se vodi među stranama koje priznaju vrijednosti i koje priznaju principe. Samo uz postojanje vrijednosnih principa dogovori uspijevaju. Dogovori, pregovori i dijalozi bez principa, po hiru i volji jednih i namjeri da se volja prvih nametne drugima, lažni su i jalovi.

Mi želimo pravi dogovor, a jedan od uvjeta za taj dogovor jeste da žrtve zločina dobiju status da se sve o njima istraži i sazna, da se poštuju i da ih prihvatimo kao veliku i nezamjenjivu investiciju u našu svijetlu zajedničku budućnost na dobrobit svih.

Molim Allaha dž.š. da nagradi sve vas koji ste danas po ovom suncu došli na Hadžet i pokazali svoju odvažnost i dokazali da niste taoci niti jedne partije, niti jedne lokalne ili više korupcije, niti jedne tajkunske organizacije, dokazali da smijete. Samo su sretni oni koji smiju. Oni koji ne smiju mogu biti milioneri i ministri, ali će živjeti i umrijeti nesretni. Život sa strahom i robovanjem stvorenjima je nesretan, a život sa slobodom, pokornošću, hrabrošću samo Stvoritelju je sretan. Evo vidite nas ovdje kako smo sretni uprkos činjenici da smo došli na stratište, ali prisutna je dominacija naše slobode, odlučnosti i odvažnosti, nedostatak straha i odsustvo osjećaja da moramo nekom da se pravdamo u Beogradu, Podgorici ili bilo gdje na drugoj strani. Nikome se ne pravdamo i nemamo potrebu pravdati se za ono što jesmo i za ono što činimo, ali svima njima pomenutima i nepomenutima koji hoće da krenemo zajednički u budućnost mi pružamo ruku. Ruku kao ravnopravna ljudska stvorenja koja stiču svoju slobodu stvaranjem i rađanjem i koja neće čekati ni na kakvim šalterima ili službama da im daju ta prava. Mi ta prava osjećamo, imamo, a sve što nam je uzurpirano ćemo povratiti i nećemo za to nikoga pitati.

Molim Allaha dž.š. da ovaj skup obaspe bereketom, zdravljem, rahatlukom, da šehidima Hadžeta podari Džennet, kao što je i obećao svim šehidima i nevinim žrtvama koji su nasilno izgubili život. Molim Allaha dž.š. da sve one koji su u zabludi o Hadžetu o našim žrtvama, ljudskim vrijednostima, našoj vjeri, kulturi, da ih Allah dž.š. uputi na pravi put. Da ih vrati u naše redove i safove okrenute ka kibli i da iz njihovih srca izbaci mržnju i sve ono što ih drži u zabludi. Molim Allaha dž.š  da nam Svojom milošću na ovome svijetu podari uputu, zdravlje, uspjeh i svako dobro, a na budućem Džennet.

(Rubrika: Između dva broja, Glas islama 269)