25. Maj 2019

Gost “Ramazanskog programa” Sandžak televizije bio je predsjednik stranke pravde i pomirenja, osnivač Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, narodni poslanik u Skupštini R. Srbije, akademik Muamer Zukorlić.

Govorilo se o brojnim temama a najprije o ramazanu, koji je vjerski praznik, ali duboko utkan u kulturu nas Bošnjaka. Akademik Zukorlić govorio o tome šta Ramazan znači za Bošnjaka Sandžaka i kako provodi ramazanske dane.

– Na postu mi zapravo pokažemo koliki smo ljudi, koliko smo u vertikali otišli daleko od životinjske kategorije. Ja sam konstantno po Skupštini, radim, putujem, ali ipak postim. Na kraju dana kada se završi post shvatim da sam još jednom pobjedio tu biološku potrebu. Pobjediti samog sebe i biti jači od samog sebe, to je najveći izvor sreće. Nije to pitanje samo hrane i pića, i naravno da nije svejedno. Okruženi smo svakodnevnicom koja opterećuje duhovno-mentalni sistem ali ramazan je ta veličina koja nas podiže tamo gdje čovjek zapravo i pripada. Kada nas napuste svi mehanizmi, tada nam ostaje jedini mehanizam, neopipljivi, a to je vjera. U vjeri, kroz razne obrede tj. razne ibadete, mi smo se branili i čuvali. Ramazan je taj koji je najočuvaniji i koji vraća posebnost u vjeru. On je čak bio jači i od komunizma i od svih mehanizama koji su se ovdje dešavali. Post kao elementarni dio Ramazana je bilo naše distanciranje od onoga što nismo. Definitivno je post koji je odigrao historijsku ulogu u očuvanju našeg identiteta. 

Bilo je riječi i o tradicionalnom iftaru koji svakog ramazana akademik Zukorlić upriliči na Dedinju, u Klubu narodnih poslanika za svoje kolege, saradnike i prijatelje. Do odlaska poslanika SPP-a u Beograd među političarima Sandžaka nije postojala praksa organiziranja iftara. Akademik Zukorlić govorio da li je na ovaj način približio bošnjačku kulturu i tradiciju svojim kolegama u Beogradu i kakve su bile refleksije tog iftara na sve one koji su prisustvovali.

– U kontekstu mog doživljaja cjelokupnog mog emaneta, ja sam smatrao da moja vjera i moja kultura i moja nacija i sve ono što predstavljam i vrijednosti kojima pripadam zaslužuju da budu predstavljeni elitistički, jer su po svojoj strukturi elitistički kvalitetne stvari. Mi smo i do sad, nažalost, imali predstavljanje ili sramežljivo kroz neku poltronsku priču i hiljadu sam puta rekao muka mi je više od predstavljanja Novog Pazara kroz mantije i ćevape. Izvinite, ko nas je tako predstavio? Gdje je naša kultura, gdje su naši spomenici? Gdje su naši ljudi i naši talenti? Gdje su prava bogatstva ovog naroda? E pa ja hoću drugačije. Prvi put kada sam im spomenuo bili su začuđeni u rukovodstvu te ustanove, bilo im je čudno jer se to nikada nije desilo. Prvo, nikada nisu organizirali ništa na onom zelenilu na otvorenom još od 70-tih godina kada je to sagrađeno, a da uz to još imamo kulturno-duhovni program uz organizirani klanjanje akšam namaza, učenje ezana, određenog broja ilahija, kasida i tako dalje, prigodno obraćanje, pa onda i strukturu gostiju od poslanika, ministara, činovnika i funkcionera Vlade do najznačajnijih muslimanskih predstavnika u zemlji, Islamske zajednice, kulturnih i političkih institucija. To je nešto što se po prvi put desilo na tom mjestu. Moram priznati da je prvi put bio grč od samih domaćina jer je to mjesto gdje se nalaze sve ključne vile, rezidencije i institucije na Dedinju, od predsjednika države do svih ostalih u neposrednoj blizini, međutim kada su i neki visoki dužnosnici Vlade prisustvovali tome, pa na kraju odahnuli i rekli: “Ovakvi susreti nam trebaju”. Čak je neko od njih rekao: “Ovakva Srbija nam treba”. To je bilo nešto što predstavlja rušenje takozvane barijere. Neprijateljstva velika koja se dešavaju među ljudima, entitetima, etnicitetima nastaju zapravo zbog nepoznavanja. Mislim da je to bio jedan veliki prodor i onda se desilo da sada imam problem, jer je broj stvarno ograničen, jer tu ne može da stane više od 150 ljudi i to onako veoma veoma teško, na granicama održivosti zbog ograničenog prostora i mogućnosti usluge. Jedan poslanik je pričao onom drugom kako je bilo i onda oni priđu i pitaju zašto niste i mene pozvali. I vi onda zaista imate problem. A da ne govorimo o drugim strukturama važnih faktora, ali u svakom slučaju i ove godine to organiziramo i dok sam god u prilici da budem domaćin kao narodni poslanik, svakako da ću se potruditi da budem domaćin i na tom prostoru, jer time sam zapravo demistificirao tu poziciju države, vrha države, narodnog poslanika.

Govorilo se i o ulozi poslanika Stranke pravde i pomirenja u parlamentu Republike Srbije, novoj političkoj kulturi te sprovođenju u djelo zacrtanih političkih načela i ciljeva.

– Primarna uloga nas bila je da na jedan novi, drugačiji način prezentiramo prije svega naše glavne vrijednosti, naš identitet, naš Sandžak, a svakako i naše političke zahtjeve. Naravno, nešto što se urušavalo preko stotinu godinu nije se moglo tako brzo popraviti. Pod broj dva – mi smo u partnerskim odnosima sa vladajućom većinom, ali kao što je svima poznato nismo ušli u neku ozbiljnu izvršnu vlast. Da biste ozbiljno rješavali sve te probleme, potrebno je da se dese dvije stvari. Jedna je da dobijete natpolovičnu većinu građana na prostoru Sandžaka, jer time onda postajete ključni i odgovorni faktor. Sve dok to nemate, vi ste u nekoj fazi priprema za neku ozbiljnu politiku i rješavanje problema. U ovim okvirima, sa dva poslanika, mi smo uradili maksimalno, vjerujte čak i preko toga. Nikada do sada nisu bili Bošnjaci ni Sandžak ovako dostajnstveno i kvalitetno predstavljeni do sada ni u Parlamentu ni na medijima. Pod broj dva – svi naši problemi su delegirani, od statusa Sandžaka, Bošnjaka, Sandžaka kao prekogranične autonomne evropske regije, ključnih razvojnih problema – prevashodno infrastrukture, puteva. Prezentirali smo Sandžak kao raskršće autoputeva, Koridor 11 preko Peštera sjever-jug, autoput Novi Pazar – Sarajevo, insistiranje na sandžačkom aerodromu i ostale elemente našeg programa koji su javnosti poznati. Kada nemate ključni politički uticaj vi se bavite politikom na način da ističete svoje političke zahtjeve.  Drugi uslov jesu lokalne vlasti. Onog trenutka kad mi budemo imali lokalnu vlast u Sandžaku ili većini sandžačkih gradova, mi ćemo onda imati mogućnosti djelovanja sa dvije strane – i preko Beograda kroz uticaj u Beogradu, ali isto tako preko lokalnih samouprava. Prema tome, onog trenutka kada narod bude htio da mu Sandžak bude drugačiji, da mu život i sloboda budu drugačiji, da mu sigurnost bude kvalitetnija, on će nas glasati uvjerljivije nego sada. Znajte, sada nas glasa veoma ozbiljan broj ljudi. Od izbora do izbora naše biračko tijelo jača i ja mislim da u Sandžaku, kada bi bilo poštenih i rasterećenih izbora, kada bi bilo izbora u kojima se ne zloupotrebljavaju vlast i država za političke kampanje, kupovine i krađe glasova, mi bismo imali preko 50 procenata. Nažalost, to je sastavni dio visoke cijene koja se mora platiti i koju ne možemo niti mi bez građana, niti mogu građani bez nas. To je ono što moramo odraditi skupa. Nismo ostavili, u to sam potpuno siguran, niti jednu jedinu minutu a da nismo djelovali. Nismo niti jednom rekli hajde da zaćuti, zakoči, ne moraš to reći. Svaki trenutak smo iskoristili kako bismo rekli nešto u korist našeg naroda i tako ćemo uvijek postupati. Za potpunu pobjedu ovog naroda potrebna je visočija svijest i da se neke rane iz prošlosti izvidaju.

Pitanje Internacionalnog univerziteta nezaobilazan faktor. Kao najelitnija obrazovna institucija presudno uticajan na budućnost ovog prostora.

– Sve možete staviti na jednu stranu, ali apsolutno je Internacionalni univerzitet u historijskom smislu uticajan na budućnost i otvaranja jedne potpuno nove stranice za budućnost Sandžaka, budućnost Bošnjaka, ali i budućnost svih građana koji žive u Sandžaku i okolo Sandžaka – bez premca ispred svih ostalih. Definitivno, sve ostale institucije koje smo gradili, otvarali, podizali, one su imale dosjeg na određene ciljne grupe ljudi, ali Internacionalni univerzitet je po svojoj ulozi fabrika obnove intelektualne elite, obnove pameti jednog naroda i jednog prostora. Upravo zbog toga je on šampion u svim mogućim valorizacijama uloga određenih faktora na ovom prostoru i zbog toga je on morao proći najteži i najtrnovitiji put da bi se etablirao. Pored svih svojih energija neprocjenjiva energija je bila povjerenje roditelja i studenata. I ovo što smo imali prilike vidjeti 4. maja bila je zapravo manifestacija uspjeha i pobjede, manifestacija elitnosti.

Akademik Zukorlić govorio i o posjeti bošnjačkog člana predsjedništva BiH Sandžaku, Šefika Džaferovića, koja je izazvala razne reakcije, među kojima je i pismo muftije Dudića u kome je izraženo negodovanje zbog njegove posjete paravjerskoj tvorevini. Akademik Zukorlić govorio da li ovakvi potezi bošnjačkih vlasti mogu da pokolebaju, poremete, naruše osjećanja i veze koje Bošnjaci Sandžaka gaje prema Bosni kao matičnoj državi.

– Vi znate da 2007. godine kada je krenuo udar na Islamsku zajednicu, glavna optužba od tada političkih i svih udbaških faktora koji su organizirali zajedno sa svojim partnerima ovdje u Sandžaku udar na Islamsku zajednicu je bilo naša veza sa Bosnom, prema tome mi smo glavom platili vezu sa Bosnom i naravno to nije bilo ni na privatnoj osnovi, to opet nije billo ni da se nama Bosna zahvali, dakle mi to radimo iz ubeđenja. Ja svu svoju borbu bilo vjersku ili nacionalnu vezujem za isti ideal i ja to radim iz ubeđenja, to da li će Bakir Izetbegović i Šefik Džaferović biti ovoga svjesni i da li će oni svoje funkcije člana predsjedništva doživjeti u punom nacionalnom kapacitetu i Sandžak doživjeti kao strateški najbitniju tačku izvan BiH za opstanak Bosne i Bošnjaka, ili će to što ih je narod birao da budu članovi predsjedništva u BiH ispred Bošnjaka tj. da obnašaju najviše funkcije bošnjačke politke i predstavljanje Bošnjaka svesti na partikularne stranačke relacije, ja zaista u to ne mogu da ulazim, i to neće umanjiti moju svijest o Bosni i moju borbu za relaciju Sandžaka i Bosne, a činjenica je da je i lično Bakir Izetbegović propustio šansu da njegova posjeta prije nekoliko godina bude historijska, pa da dođe u Sandžak, pa da se ponaša državnički, pa da bude član predsjedništva, pa da okupi sve Bošnjake, pa da kaže imate tamo više stranaka, više prestavnika, na kraju krajeva svađate se, niste se složili, borite se, ne ulazeći čak u tom trenutku da se ne ponaša ni kao sudija, ne može on presuđivati tu za jedan dan posjete, ali da državnički nastupi bar korporativno, da zapravo pokaže Bošnjacima u Sandžaku da taj vrh bošnjačke politike u Sarajevu ima svijest o nama, čak i kada ne može da pomogne, jer država u invalidskim kolicima ne može mnogo da pomogne ali može da ne odmogne, može da se postavi zdravo i pravo, to sam ja očekivao. Tada je gospodin Izetbegović došao na isti način, samo je dao podršku svojoj sestrinskoj stranci Sulejmana Ugljanina, naravno ulazeći u veliki moralno-duhovni problem na kojeg će kad tad morati odgovoriti, jer ne može on staviti političke stranačke odnose dvije SDA ispred onih dubokih nacionalnih interesa uključujući i jedinstvo Islamske zajednice. Ne može imati ni Bakir Izetbegović, ni Šefik Džaferović čiste ruke od izdaja koje su se desile ovdje, od udara na Islamsku zajednicu, pravljenja paralelne zajednice a da kažu mi imamo stranačke odnose i to se nas ne tiče, gospodo tiče vas se, svaka podrška stranci Sulejmana Ugljanina podrška razbijanju islamske zajednice, bilo da to dolazi iz Sandžaka, bilo da to dolazi iz Sarajeva, bilo da to dolazi iz Turske. Istina, tada Izetbegović nije uradio ovo što je uradio Džaferović, on je došao podržati Ugljanina ali nije išao da podrži paravjersku tvorevinu posjetom džamija koje su otete Islamskoj zajednici. Nama ovdje više ništa nije previše, mi ovdje možemo da izdržimo i još gore od toga, neka dođu sljedeći put i neka pozovu parareisa, neka ga podrže javno, neka daju saopštenja, mi ćemo opet izdržati, niko nam ne može ništa. Mi smo ovdje toliko prekaljeni da sada nikakvi faktori iz Bosne, nikakvi iz Turske, nikakvi iz SDA, nikakvi odakle god ne nas da unište. Zašto? Mi smo 100 godina opstali bez njih, kad je mnogo teže bilo nego sada, kada nismo imali ništa, kada nismo imali ni svoj kiosk. Zato ja ovdje više govorim ukazujući na ono što je pograšno, nego zato što to nama može da presudi, ne može nama da presudi ništa od toga jer ovaj narod sa svojom ulemom, sa svojim zdravim ljudima se toliko prekali da ovi koji to rade samo sebi čine gore, samo sebe brukaju kroz historiju, upisuju svoja imena na listi od koje će se stidjeti oni i njohova pokoljenja.“

Akademik Zukorlić naglasio da se prema izdaji mora postupiti oštro, te da se kada je izdaja u pitanju treba biti surov.

– Izdaja zaslužuje surov odnos, nedvojben, izdaja se rješava distancom, izdaja se rješava osudom, izdaja se rješava potpunom diferencijacijom od izdaje i izdajnika. Onaj narod koji nema snage da distancirati se, potpuno se podijeliti od izdaje, taj narod će da propadne. Mi smo to dokazali, tako je Islamska zajednica odbranjena tim odlučnim odnosom predstavnika Islamske zajednice uključujući i onu fetvu, uključujući sve te stvari da sa izdajnicima nema ni komunikacije, ni kolaboracije, ni prijateljovanja, ma ko bio, rođak, prijatelj, komšija tu se stavlja tačka, sve drugo može blago, sve drugo može merhametli, sve drugo može uz oprost, izdaja ne može, izdaja se rješava samo odustajanjem od izdaje, pokajanjem, javnim ako si javno činio izdaju, javnim pokajanjem, ako si tajno činio izdaju, ne mora pokajanje, onako kako si izdaju činio tako i pokajanje činiš, tome nema drugog načina, nema bolje stvari koju je Islamska zajednica uradila nego taj takav oštar odnos prema izdajnicima, da nije bilo toga pojeli bi nas do ikindije jer ko je sve bio uključen, šta je sve bilo u zavjeri, kakve su podrške imali, kakve planove, samo kada tako rez napravite i onome ko je izdajnik kažete ne postojiš više.

Akademik Zukorlić komentarisao i fenomen albanizacije Sulejmana Ugljanina, naglašavajući da se na taj način poigrava sa identitetom Bošnjaka.

„Ko izučava dublje politiku Sulejmana Ugljanina i njegove stranke doći će do sljedećeg zaključka, da on kada je u Ankari govori da smo mi Turci, kada je u Prištini govori da smo mi Albanci, kada je bio u Beogradu govorio je da nam je Sveti Sava rođak, prema tome suštinski se ovdje radi o jednom dnevnopolitičkom profitiranju bez moralnih i ljudskih granica, o tome se radi ovdje. Naravno, ne radi se da samo on govori, već kao što vidite on hoće i da uradi ali opet sa istim motivima. Šta je sada njegov motiv? On zapravo sada razmišlja ovako, ja ću sada da se približim sa Albancima, promovirat ću albanstvo u Sandžaku, proglasit ću neke ulice po imenima albanskih heroja, time ću dobiti naklon sa albanskog faktora, oni će me podržati pošto se radi o faktoru koji je narastajući u budućnosti, neovisno da li su realne šanse velike Albanije ili ne, ja ću dobiti njihovu podršku a istovremeno ću isprovocirati Beograd, pa će onda iz Beograda da me napadaju a uvijek imate jednu kritičnu masu u narodu u Sandžaku koji uvijek one koje napada Beograd, on se njima priklanja i daje ima glasove. To je jedna računica veoma banalna, veoma neljudska u suštini nemoralna, na način đe se poigravamo sa identitetom i sa budučnošću ovog naroda, na jedan tako banalan način. Da nije bilo našeg pokreta od 1993. i ovog vjerskog i ovog nacionalnog Sandžak bi bio potpuno rastrgan, Sandžak je bio prepušten svom okruženju i on je bio neka vrsta prećutnog švedskog stola, gdje su trebali Crnogorci da namire svoje, Srbi svoje, Albanci svoje, Turci svoje a Bošnjaci nestanu, to je bio prosto plan ili nešto što se po inerciji počelo dješavati. Nažalost politički faktori u Sandžaku koji su nastali od 90-ih godina se nisu prema tome adekvatno postavili. Zato sam ja kada smo mi razvili naše bajrake i vjerske, i nacionalne, i političke prvo kazali da je konačno došlo vrijeme da Bošnjaci vode svoju politiku.”

Akademik Zukorlić govorio o pozadini spuštanja tenzija između SDP-a i SPP-a, ali nesuglasice koalicionih odnosa SDA i SDP po pitanju preimenovanja ulica u gradovima Sandžaka. 

 – Mislim da se radi o razočarenju koje postoji na obje strane ali gdje je nervoza kod Ugljanina postala izrazitija i evo sada se ona i pokazala. Oni su očekivali tada kada se spoje Ugljanin i Ljajić da će to doživjeti jednu euforiju u Sandžaku, da će to biti prosto vraćanje na 1990. i tako dalje, da će oni prosto da zbrišu sve političke protivnike a ustvari prije svega mene, međutim to je sve neprirodno, ta koalicija je neprirodna, taj savez je neprirodan, to je savez ljudi koji se i dan danas ne podnose, koji su definitivno različiti, koji nemaju ništa zajedničko osim borbe za očuvanje vlasti, tako da je to prosto jedan od ključnih razloga njegove nervoze. Pošto su zapravo vidjeli da je njihovo spajanje samo pojednostavilo sandžačku političku scenu, do sada smo imali dvije strane, njih i nas, i zapravo se nama oslobodio prostor i to njihovo se urušavalo jer su zapravo oni postojali preko 20 godina na neprijateljstvu jedni prema drugima i onda kada su se spojili, mnogi su ljudi njih ostavili i došli kod nas. Drugi razlog je to što se zapravo približavaju izbori i Ugljanin vidi da više iz te mlake politike ne može ništa da ostvari i onda sada ide na to da jednom pojačanom, oštrom retorikom misli da će dobiti neke glasove, naravno s druge strane je to veoma neljudski i nemoralno, s nekim sa kojima ste u koaliciju koristiti teške riječi, inače nije lijepo koristiti teške riječi za bilo koga, ali nazvati svog koalicionog partnera prevarantom i kazati da svoj narod koristi kao ovce, to je nepristojno za bilo koga i bilo kada da kažete. A onda kažete za svog koalicinog partnera da sa njim nemate ništa i da ste u koaliciji sa Nihadom Hasanovićem, taj jedan cirkus i ta jedna hipokrizija vrijeđanja inteligencije naroda, kao ne znamo mi da su Ljajić i Hasanović jedno, nego sad on je kao u koaliciji sa sandžačkim SDP-om a nije u koaliciji sa srpskim SDP-om, to opet najviše govori o čovjeku koji je dao takve izjave. Treća stvar koja utiče na njegovu nervozu jeste to što on nema nijednu važnu poziciju, on ne može da se pomiri s time da nije predsjednik BNV-a. Bez obzira što je on uspio da napravi uz podršku Ljajića većinu u BNV-u ali je uslov Ljajićev bio da ne bude Ugljanin predsjednik i on to njemu ne može da oprosti, zato što je onda morao da ustukne da bi ipak ostao u igri u BNV-u i on zapravo sada teško podnosi što on tamo treba sjedeti a da Džudžo predsjedava, da on dominira, ko poznaje Ugljanina zna koliko je on sujetan i koliko sve to teško podnosi.

Akademik Zukorlić kao jedan od razloga za nervozu Ugljanina vidi i gubitak uticaja u Sandžaku, i to što Ugljanin postaje politički potpuno marginalan.

– Inače on rijetko se usudi na ovakve stvari, on je do sada glumio tamo nekog velikog vođu, tajnovitog, koji se rijetko pojavljuje, međutim ovo govori zapravo o jednoj velikoj nervozi. Ključna stvar koja njemu to omogućava jeste da su njegovi koalicioni partneri, a to su SNS i SDP na prostoru Sandžaka zapravo njemu to dopustili, svojim blagonaklonim odnosom, i do sada je on ujedao doduše ne Rasima Ljajića nego Alesandra Vučića s kojim je također u koaliciji u većini sandžačkih gradova, drugim riječima može mu se. Samo ostaje pitanje da li, narodski rečeno, obraz SDP-a može da podnese to ili ne. To sada nek oni odluče, naravno kao što ste vidjeli mi se ponašamo potpuno profesionalno, potpuno dostojanstveno i u Skupštini grada Novog Pazara kada nismo glasali za Ugljaninove prijedloge oko ulica iz razloga što su oni čisto političko profiterstvo, ali isto tako nismo ostali da obezbijedimo većinu za Ljajića, nego smo izašli. Ne radi se niti da pomažemo jednog, niti drugog, mi smo opozicija, gospodo vi imate većinu, obezbijedite je, kad je nemate padnite ali svakako će ostati narednih dana, čuli smo neke najave da se raščisti, to je sad pitanje političkog karaktera, ličnog karatera, naravno ako Ljajić može da podnese da ga Ugljanin javno naziva prevarantom a da ostane u partnerstvu, to je opet njihova stvar. Mi se uopće u to ne miješamo. Mi ih smatramo jednim blokom, dok se ne desi nešto drugo, mi smo opozicija, mi ćemo se boriti za smjenu te vlasti, mi smatramo da je ta vlast loša, govorili smo jako puno što je loša, veza s korupcijom, veza s kriminalom, nekompetentnost, ustvari ne vršenje onoga što treba vlast da vrši u korist naroda. Prema tome, mi smo tome dosljedni, ukoliko dođe do pada vlasti na području Sandžaka, na području neke opštine, mi ćemo se naravno postaviti opet adekvatno, opet profesionalno, mi i kada smo bili u teškim medijskim borbama sa pojedinim od tih faktora, nikada to nismo radili lično, nikada to nismo radili iz mržnje, nikada to nismo radili na način da idemo da uništimo nekoga tamo. Politička komunikacija je sredstvo, ciljevi su najskuplji, mi sve podređujemo ciljevima, ako je nužno da imamo oštru retoriku u korist cilja, mi ćemo imati oštru retoriku, ako je nužno da se mirimo i da spuštamo loptu, mi ćemo to uraditi, naravno, sve je vezano za cilj a neke stvari diktiraju i drugi, ako nas napadnu, moramo da se branimo. Prema tome mi ćemo se i dalje ponašati politički profesionalno, korektno i sve podređeno cilju onako kako bi sledeći dan bio bolji za ovaj narod nego što je bio prethodni.

izvor: SANA

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles