Poezija Fatmira Baćija

“Mrak koliko god bio gust ne može da se odbrani od jednog zraka svijetla, zato se bavimo svijetlom, dolazak svijetla će uvijek značiti bezglavo bježanje mraka.”

U okviru projekta 10 pisaca i 10  likovnjaka 25.12.2013 na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru,studenti IUNP-a uživali su u poeziji Fatmira Baćija. O stihovima su svoje mišljenje sa prisutnima podijelili prof dr Šefket Krcić, prof Fehim Husković, kao i predsjednik IUNP-a Muftija Muamer ef. Zukorlić.

“Es-sellamu alejkum, hvala Allahu dž. i neka je salavat na njegovog miljenika,vjerovjesnika i njegovu časnu porodicu i sve vas.Veliki je izazov imati pored sebe Fatmira, ispred sebe njegovu poeziju,a onda imati sve  to na našem univerzitetu koji je nastao kao čudo prkosa i iracionalne hrabrosti spremnosti sučeljavanja sa nečim, što je do tada a i do sada smatrano nemogućim,bar na ovom prostoru.U tom svjetlu i izazov čuda da se na ovom univerzitetu sa dekanima i profesorima univerziteta a najprije studentima,uđe u nešto za mene dosad nepoznato, avantura, ne kažem avantura zato što nemam drugu riječ već zato što mislim da je ta riječ adekvatna.Pokušaj da riječ pjesnika stavite na platno je velika avantura,kakav god ishod bio ja vam čestitam na tom skoku u zrak i prostor. Ja nisam siguran šta iz toga može da izađe, zato što  čvrsto vjerujem da je riječ najjači i najkvalitetniji oblik izraza. Ma kakav ishod pokušaja stavljanja na platno poetske riječi, će samo ovjeriti kvalitet te riječi. Nije to bilo koja riječ,to je poetska riječ.Ali nije ni bilo koja poetska riječ.Nije čudo ako ja kažem da je inspiracija većeg dijela moga života u riječi.  Poezija je najkvalitetniji oblik ljudske riječi”.

U zadnje dvije decenije mojih raznih susretanja sa riječju, imao sam vrlo raznolika iskustva, čak i raznolik odnos, pa i prema samoj poeziji.Nekada sam joj se tako približio, pa mi se učinilo da me može spržiti.Da ne završim  ko onaj leptir kružeći oko vatre misleći da je i vatra svjetlo.Pa sam onda pomalo uzmicao, a nekada sam se izmicao da bi je bolje vidio.Vjrovatno je bilo i do mene, ali mnogo češće do samih pjesnika, kako sam se sa kim susretao. Iščitavajući poeziju svjetskih stvaraoca naišao sam na nesporno dvije dimenzije kvaliteta a to su kvalitetna misao i prefinjeno izbrušena riječ, koja iskazuje tu misao. Ono što je bio moj problem sa velikim pjesnicima jeste treći zahtjev na kome sam ja insistirao,neko mi to može zamjeriti za izrazito islamsko duhovnoj subjektivnosti i neka će.Jako malo velikih pjesnika sam našao koji su mi odgovorili i na moj trći zahtjev ili želju. Izbrušena riječ,lijepo rečena misao je kao najljepše pakovanje u kome se dobija poklon, i to je uvijek prva reakcija kada dobijete poklon fino upakovan pažljivo odabrano pakovanje tog trenutka ne razmišljate o sadržini poklona po samom pakovanju vidite i od koga je poklon i kav je taj koji vam ga je darovao. Podrazumeva se da kvalitetno pakovanje zahtjeva i kvalitetan sadržaj.Savremena industrijska proizvodnja koja želi da traje poštuje ovo pravilo. Jednom vas može prevariti ako vam daju lošu čokoladu u divnom pakovanju, drugi put možda a treći put nikako.Uglavnom od velikih i priznatih pjesnika dobijete i dobro pakovanje i kvalitetnu čokoladu. Moj zahtjev je išao dalje ja sam tražio nešto što nije popularno a to je da ta poezija bude zdrava.Tu su nailazila velika razočarenja i to kod velikih i priznatih pjesnika, sada prvi put o tome javno govorim. Jer veliki pjesnici će ostat veliki,rekao ja to ili ne reko.No i kad bih mogao da im okrunim veličinu ja nebih to uradio,jer nije moje nikome da okrunim veličinu.Pre svega moga bi riječ izgubila na važnosti ako bi nekom okrunio veličinu. Neću pominjati one pjesnike kojih je jako malo a koji me nisu razočarali u zdravosti sadržaja.

“Uz zadršku dok govorim, jer je Fatmir pored mene i sluša i  uz punu svijest da hvalospjev u prisustvu onoga koga hvalite je poput bacanja pijeska u oči, ali ja ga zaista ne hvalim jer kad ovo govorim uopšte nemam osjećaj da govorim o nekom ko je pored mene i vog trenutka nemam namjere da vagam reflekcije .Mi koji smo odgajani u islamu znamo da svjedočenje nije pravo nego obavjeza, cjelokupni vrijednosni islamski sistem počinje od svjedočenja”Razdjelnica izmjeđu vjere i nevjere je svjedočenje.Naš ključ ulaska u Islam je svjedočenje iliti šehadet. Svjedočenje je mnogo više od detalja u sudsko istražnom postupku, svjedočenje je  demonstracija istine, otvranje i trasiranje puta istini, a sve to zajedno znači tamo gdje stanuje istina niče pravda. Gdje niče pravda raste pravo a gdje je pravo tu su plodovi prosperiteta, stabilnosti, blagostanja, a to cijelo drvo se zove drvo slobode.

“Baš iz tog razloga ja otpočinjem svjedočenje. Došao sam ovdje jer je Fatmir rekao da želi da budem tu, nisam se raspitivao o čemu će biti riječi jer ako Fatmir u nečemu sudjeluje,a još je to na univerzitetu, ja znam da to vrijedi.Mislim da ne moram iznijeti moje osjećaje jer oni zrače ovom prostorijom. Moje svjedočenje glasi- Fatmirova poetska riječ je istina rečena predivnim poetskim jezikom.Istina predstavlja zdravlje duha, misli, ambijenta. Kada bi neki od takozvanih organizovanih naroda imali Fatmira oni bi ga držali kao najveće blago skriveno u kutijama, kao što je kutija za atomske bombe kod Obame i Putina.Ako je ta kutija kod mene nek ostane.Ja je neće zlouptrebit, ali to ne znači da je neću upotrbit. Zato braćo i sestre prisutni  poštovaoci istine i ljepote koja izranja iz istine,za mene je velika čast što sam večeras ovdje, a vjerujem i vama ” istakao je Muftija Muamer ef. Zukorlić.

Potpuno sam svjestan da ovog trenutka misao i poezija Fatmira Baćija je kao svjetlo koje je preblizu očima i nisu na odmet tu neke sunčane naočare i malo distance, da bi se malo bolje sve to vidjelo. Ja ću u raznim drugim prilikama insallah govoriti ovo je samo početak,ali sada jednu ličnu impresiju  “Allah dž mi je podario mnogo blagodeti za ove moje četiri decenije i nešto više,poslijednjih godina sam se toliko nadozirao blagodeti da me jako teško bilo osvježit. Svjedočim da je Fatmir moje najveće osvježenje, mislim da je osvježenje za Sandžak i bošnjačku naciju, djelimični gubitak za albansku naciju, nek nam ne zamjere što smo ga uzjeli, jer smo uzeli naše. Zapravo  nemoj da nam zamjere što smo im ga uzeli nego nek nam zahvaljuju što smo im ga toliko dugo bili dali. Ono što Fatmir osjeća, misli, govori i radi nadilazi granice kako nacionalne, etničke, jezičke, kulturološke i sve druge.

Svjetlo istine nepoštuje granice, zato ovo veče doživljavam kao snop svjetlosti,mislim da ovo Fatmiru ne treba ja čak znam da se on sada neprijatno osjeća. Fatmirova duša zrači posebnom svjetlošću zato što iščekuje samo priznanje od Stvoritelja a ne od ljudi. Ali ova naša priznanja nisu nešto što je mimo priznanja od Stvoritelja, zapravo imaju težinu jer su u tome smjeru i predstavljaju dovu koja u sebi sadrži zahvalnost.

Poslanik a.s. kaže: “Onaj ko ne zahvaljuje ljudima , ne zahvaljuje ni Stvoritelju” .Ja se osećam srećnim iako ponekad kada nešto otkrijete kao na primer kada pronađete dragulj instikt vam govori da ga sakrijete,ali to je odnos prema materijalnim draguljima. Materijalni dragulj izaziva materijalnu reakciju,ali duhovni dragulji izazivaju drugačije reakcije.

Svaki moj razgovor sa Fatmirom je bio natapanje moje duše i uživanje u tom dragulju međutim imao sam nedostatak zadovoljstva zato što sam samo ja u prilici to da čujem.Sada kada vas vidim ovdje svjestan sam da polako taj snop svjetla izlazi iz jednog zatvorenog prostora,veoma limitaranom prema jednom čovjeku ili par ljudi.Zato mubarek olsun univerzitetu, Novom Pazaru i Sandžaku. Ja ne zavidim ni Rusima ni Amerikancima na atomskim bombama ali mislim da će oni zavideti nama  na Fatmiru ako ne danas onda za sto godina. Ja znam šta ja želim i hoću , preporučio bi i vama da dragulj koji u sebi sadrži istinu, duhovnost i ljepotu dijelite sa drugima, jer ti dragulji su kao sreća i radost.A sreću i radost možete okusiti samo ako je podijelite sa drugima.Kada se neko raduje sam u četiri zida izgleda kao da je poludio,kada se raduje sa porodicom i prijateljima to i da pomalo luduje se nevidi.Zato radost i sve velike vrijednosti imaju smisla samo kada se podijele.Zato molim Allaha dž.pre svega da dekana Huskovića kao ideologa ove manifestacije nagradi za ovu ideju inicijativu,potom i dekana Fehratovića i prof Krcića, i sve vas prisutne. Večeras smo svi pokazali da orginalnost istine i ovog univerziteta predstavljaju glavnu snagu naše sandžačke, bošnjačke a prije svega ljudske  slobode. Zato nemoj da vas sekiraju prijetnje od Beograda,Podgorice ni pendreci ni čizme ni agresija laži sa tih medija jer mrak koliko god bio gust ne može da se odbrani od jednog zraka svijetla, zato se bavimo svijetlom. Dolazak svijetla će uvijek značiti bezglavo bježanje mraka. Fatmire želimo ti da ti Allah dž podari sve dobro ovoga i idućega svijeta.Ja vjerujem u Allahovu dž. milost koju ti je podario,bilo kome drugom nebih rizikovao ovo reći u njegovom prisustvu rizikujući da će se uzoholiti,ali Allah dž. se tebi smilovao i još će,tako da se to neće desiti. ja želim da nastaviš da osvježavaš ovaj univerzitet, Novi Pazar, Sandžak, bošnjački narod i sve one koji hoće da zahvate sa bunara istune i dobre poetske riječi- zaključio je Muftija u svom obraćanju.

Autor: Amela Salković