Područja na kojima bi mogao izbiti Treći svjetski rat

1
24

Prema analitičarima, Južnokinesko more, Ukrajina, Perzijski zaljev i Korejski poluotok su potencijalna mjesta izbijanja sukoba.

U svom izvještaju u ruskom listu Gazeta, autor Rafael Fakhrutdinov ukazuje na najopasnije regione u kojima bi, prema mišljenju analitičara, mogao izbiti Treći svjetski rat.

Autor kaže kako su, prema političkim analitičarima, Južnokinesko more, Ukrajina, Perzijski zaljev i Korejski poluotok potencijalna mjesta izbijanja sukoba, koji bi se mogli pretvoriti u velike ratove u kojima će doći do intervencije brojnih sila.

Autor dodaje da je svijet izbjegao ratove između velikih sila od 1945. godine, iako su Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez bili na rubu svjetskog rata nekoliko puta tokom hladnog rata.

Navodi i izjave vojnih analitičara za američki časopis The National Interest koji su imenovali regije u kojima bi mogao početi Treći svjetski rat.

Južnokinesko more

Danas se, prema američkim analitičarima, sukob velikih sila vraća na dnevni red zbog razvijanja Kine u glavnu ekonomsku silu i odbijanja Rusije da poštuje međunarodni poredak. Južnokinesko more je jedna od tačaka na kojoj bi moglo doći do izbijanja sukoba, i to zbog rastućeg trgovinskog sukoba između Sjedinjenih Američkih Država i Kine.

Prema časopisu The National Interest, ovaj sukob se sada odvija kroz razmjenu vruće retorike, nametanje carina i drugih mjera i trgovinskih sankcija. Također, korak koji su nedavno poduzele Kanada i SAD, kada je uhapšena direktorica kineske tehnološke kompanije Huawei, dodatno je pogoršao sukob, što je navelo Kinu da poduzme protumjere protiv Kanađana i američkih kompanija.

The National Interest navodi i to da su sve oči uprte prema Ukrajini nakon incidenta koji se desio u Azovskom moru, kada je došlo do pucnjave i zarobljavanja dva ukrajinska patrolna broda. Ovaj slučaj je ponovo izazvao eskalaciju krize koja tinja posljednjih nekoliko godina.

S obzirom na stalne napetosti između Rusije i SAD-a, čak i mali pomak može ugroziti krhku ravnotežu koju su globalne sile nastojale održati u posljednjih nekoliko godina, što bi moglo dovesti do haosa u Istočnoj Evropi, smatra autor.

Arapski zaljev

Zaljev je također nazvan još jednom tačkom u kojoj bi moglo doći do izbijanje globalnog sukoba, imajući u vidu nastavak političke i vojne krize na Bliskom istoku i dalji ekonomski pritisak na Iran.

Ističe kako se ne naziru znakovi slabljenja rata kojeg Saudijska Arabija vodi u Jemenu, pored komplicirane situacije u Siriji.

Dodaje da napetost među Kurdima, Sirijcima i Iračanima i Turcima svakog trenutka može prerasti u otvoreni sukob.

Korejski poluotok

Autor ističe da se napetost na Korejskom poluotoku značajno smanjila tokom prošle godine, jer je čelnik Sjeverne Koreje Kim Jong-un pokazao određenu uzdržanost u testiranju nukleranih i balističkih raketa, kao i zbog ublažavanja Trumpove retorike o sukobu sa Sjevernom Korejom.

Ukrajina

U članku se ukazuje i na to da se ruska fregata zaputila prema Azovskom moru, što upozorava na mogućnost ”izbijanja rata između Moskve i Ukrajine” i pretvaranja krize u otvoreni sukob između dvije zemlje.

Autor dodaje da je glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova u ovom kontekstu izjavila da je raspoređivanje ruskih snaga u ovoj regiji neophodno kako bi se garantirala sigurnost, uključujući i zaštitu Krimskog mosta.

Autor je ukazao i na to da britanski list Daily Star citira stručnjake iz Fondacije Jamestown, američkog think-thanka, koji kažu da se zapadne države boje mogućeg oživljavanja sovjetskih vojnih baza na Kubi. Rusija, također, može oživjeti i vojne baze na ”Ostrvu slobode” kao odgovor na povlačenje SAD-a iz Sporazuma o raketama srednjeg i kratkog dometa.

Autor spominje i glasine koje se šire o oživljavanju vojnih baza na Kubi nakon posjete kubanskog predsjednika Miguela Diaz-Canela Moskvi, tokom koje je s predsjednikom Vladimirom Putinom razgovarao o saradnji između Moskve i Havane.

Ranije je Valentin Petrov, šef Ureda za informacijsku sigurnost Nacionalnog vijeća za sigurnost i odbranu Ukrajine, naglasio da se Rusija sprema da potpali fitilj Trećeg svjetskog rata, te da namjerava preuzeti Ukrajinu, a zatim Poljsku i baltičke države, dodaje autor.

Svoj tekst zaključuje riječima Sergeja Tsekova, člana Vijeća Ruske federacije, kako su ”sve akcije Ukrajine, predvođene Washingtonom, usmjerene na poticanje ozbiljnog međunarodnog sukoba”.

Izvor: Al Jazeera i agencije


Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Područja na kojima bi mogao izbiti Treći svjetski rat


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Ovo sam slušao (dabome da nisam mogao pamtiti te događaje jer još ni moji roditelji nisu bili u planu a kamoli ja): Kad su u novembru 1942. godine partizani krenuli u oslobađanje Slunja, ustaški garnizon pružao je uporan i žestok otpor. Ustaše se inače nisu predavali – jer su znali šta ih čeka zbog zvjerstava koja su počinili nad srpskim narodom po Kordunu – a naročito je sam po sebi položaj Slunja podesan za uspješnu odbranu pri čemu im je mnogo koristio stari austrougarski bunker kojem se nije moglo privući sa nijedne strane, a i toranj katoličke crkve dole na trgu koristio im je kao mitraljesko gnezdo. Opsada Slunja, tako, protezala se danima, partizani su se primicali, ali juriši na ustaške položaje bili su bezuspješni. Na partizanskim minobacačima bio je neki M.Vujičić (koji u to vreme ne znam da li je imao 18 godina), koga sam ja vidio jednom uživo pred rat 1991. i koji je te godine i umro uoči samog početka rata. Kako su minobacači stajali na povišem terenu, kako se od Mikule nastupa prema Slunju, to se imao dosta jasan pregled kompletne ustaške odbrambene linije, s tim što je austrougarski bunker bio zaklonjen i nije ga se moglo gađati. Ipak su partizani, tukući po komunikacijama između pojedinih punktova ustaške odbrane, uspeli da izoliraju pojedine ustaške skupine. M.Vujičić je uradio i više (valjda je on bio nišandžija na minobacaču). Uočivši gde se nalazi ustaška kuhinja, on dođe na ideju da minobacačku vatru usredsredi tamo, kako bi ustaše ostale bez hrane. I tako, nakon nekoliko preciznih pogodaka, rasturiše ustaške kazane i kuhinju, a dejstvujući po ustaškoj pozadini onemogućiše im povlačenje u sam centar Slunja. 14. novembra, uveče, ustaše počeše da napuštaju Slunj, i to u smeru Karlovca, udaljenog kojih 50 km. Govorilo se – a nikad nije dokazano – da ih je jedan partizanski komandant, koji je držao opsadu iz smera Taborišta, propustio da noću prođu, i mislim da je čak i kažnjen smrću. Ovo povlačenje ustaša bilo je stihijsko, bez ikakvog reda, bježao je svako za sebe, uz puškaranje kad bi negde naleteli na grupe partizana. Pomagale su im noć, šumovit i bregovit teren, i slaba koordinacija između partizanskih snaga. Kažu da se te noći sve toliko izmešalo da se nije znalo gde su ustaše a gde partizani, partizani su ulazili u Slunj a ustaše su bile iza njihovih leđa i bježale. Naravno, dosta ih je stradalo, ali se većina spasila, jer iza partizanske linije opsade nije bilo nikoga ko bi ih mogao ometati u bježanju. Tako je jedan ustaša sutradan izbio u srpsko selo Točak, kojih 20 km udaljeno od Slunja. Ovde naiđe na nekog T.D. (on je kasnije živeo u Rumi kao kolonista), dečarca od svojih 14 godina, i još jednog njegovog drugara, koji su čuvali ovce. Ustaša – valjda neki oficir – je imao u sebe pištolj i ubio je drugara od T.D., pa je hteo da ubije i njega, no T. se nekako izmakao i ne znam kako se dočepao rogulja, pa su se preganjali oko nekakvog plasta sijena dok T. nije nekako došao ustaši iza leđa i probo ga roguljama i zatim ga dotukao. Nakon što ga je ubio, uzeo mu je pištolj. T.D. je, kao dijete, te ili iduće godine stupio u partizane i učestvovao je 1945. u završnoj bici kod Ilirske Bistrice u Sloveniji protiv ostataka nemačko-kvislinških snaga, gde je kao partizan u svojoj 16. godini poginuo i jedan blizak rođak moga oca. Tako je T.D. osvetio druga ubivši ustašu koji nije hteo bez zla da prođe prema Karlovcu (a mogao je) pa je zlo i dočekao. Uostalom, oslobodivši Slunj, partizani nisu ni pokušali da progone ustaše, tako da su se oni uglavnom dokopali Tušilovića (gde je bila najisturenija ustaška linija iz smera Karlovca, a u Karlovcu je bio i italijanski garnizon). A da M.Vujičić nije došao na ideju da se tuče prostor gde je bila ustaška kuhinja, Slunj vjerojatno ne bi bio oslobođen 14. novembra 1942. nego koji dan kasnije i uz znatne gubitke. Ova sloboda je potrajala do januara 1943. i IV neprijateljske ofanzive, kad se na Kordunu pojavljuje najstrašniji i najopasniji neprijatelj, daleko organizovaniji i bolje opremljeniji od Italijana i ustaša – Nemci, i to zloglasna 7. SS divizija “Princ Eugen”.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.