Pjesma o Sandžaku

Otpjevao sam razne pjesme al tebi cu po meraku
Gdje god idem na te mislim brdoviti moj Sandžaku
Stalno si mi u mislima i po danu i po mraku
Kad god da se tebi vracam radujem se tvome zraku
U tebi su hladne zime ali to je bas milina
Nigdje nema te mecave ko sa tvojih visokih planina
Gdje god odem bilo ljeto bilo zima
Neka sunce jako sija al mi hvali tvoja klima
U cijelom ovom svijetu nigdje nema mog Sandžaka
Tu sam ja odrastao tu me rodi moja majka
Gdje god odem za te zebem dok stihove pisem ove
Nigdje nema boljih ljudi od Petnjice i Akove
Tu se stvarno dobro zivi i u miru tu se spava
Ako hoces dusu da odmoris samo brate otidji do Plava
Tu sazrije zdravo voce cak maline a i dinje
Tu izvire bistra Vruja sto prolazi kroz Gusinje
Tu se cuje cvrkut ptica kada rujna zora svane
Tu je Lim preun riba sto prolazi kroz Berane
Nigdje nema te radosti gdje se cuje djece graja
Postenijih ljudi nema ko sto ima iz Rozaja
Tu su stvarno krsni momci i djevojka svaka fina
Nigdje nema snaznih ljudi ko sto ima iz Tutina
Tu su zime mnogo hladne smrzne ti se cijelo lice
Nigdje nema toplih ljudi ko sto ima iz Sjenice
Tu se pamte hrabri ljudi u vremena dobra stara
Nigdje nema snalazljivih ko sto ima iz Pazara
Tu su neka meka srca i nijesu ljudi losi
Nigdje nema doceknijih kao sto su iz Varosi
Ako hoces da uzivas nema stvarno nigdje bolje
Nigdje nema ljepseg grada kao sto je Prijepolje
Uz granicu nase Bosne ima ljudi dobrog soja
Nigdje nema te kulture kao sto je iz Priboja
Tu je magla vrlo cesto ko brda se ona valja
Nigdje nema takvog sira kao sto je iz Pljevalja
U te ima zdrave hrane u tebi su dunje zute
U te ima dobar kajmak i sudzuka i prsute
Gdje god odem predaleko svi putevi tebi vode
Nigdje nema na svijetu tako divne hladne vode
U tebi je sva ljepota ti si nasa rodna gruda
U tebi su mnoga sela i velika strasna brda
Svakog dana za te brinu ovi nasi iz tudjine
Jer za tebe svaki zivi i za tebe svaki gine
I ako su po svijetu svak za tobom mnogo pati
Jedva ceka da ti dodje i da ti se opet vrati
Za tobom ceznu mnogi ljudi i slavna je historija nasa
Za tebe su mnogi izginuli od begova i od pasa
Jos su taze svi oziljci i taze je svaka rana
Pamtis dobro oj Sandžaku Pacariza Sulejmana
Neka znaju nasi preci jos uvijek nas puno ima
Nece narod zaboravit Pacariza Ibrahima
Imalo je hrabrih ljudi poput ovih Pacariza
Historija nasa prica za hrabroga Salkovic Feriza
Mi pisemo ove pjesme i pamtimo historiju nasu
Pricacemo nasoj djeci za Gusinjskog Ali Pasu
To su bili jaki ljudi ima dosta da se prica
Sa ponosom historija pise za Jusufa Mehonjica
Koliko ih stvarno ima presusice mnoga pera
Mnogi ljudi sad pricaju za Osmana Hrastodera
Kad cujemo sva imena u nama se emocije bude
Sa ponosom i hairom pominjemo ove ljude
Jeste ovo nekad bilo svi heroji iz Sandžaka
Nastavlja se dalje loza rodice ih opet majka.

Autor: Edis Pačariz