Navodi se u predaji da je u jednoj kući u Medini sjedio Omer, r.a., sa svojim drugovima i rekao im: – Poželite nešto. Jedan od njih reče: – Želio bih da je ova kuća od zlata, pa da to zlato utrošim na Allahovom putu. Onda Omer reče drugom: – Poželi nešto!, a on reče: – Želio bih da je ova kuća od bisera i dragog kamenja da ih podijelim kao sadaku….
Onda Omer opet ponovi: – Poželite nešto!, a oni odgovoriše: – Ne znamo više šta da poželimo. Omer reče: – A ja bih želio da ima ljudi poput Ebu Ubejde ibn el-Džeraha, Muaza ibn Džebela, Salima zapovjednika i Ebu Huzejfe, koji bi mi pomogli da proslavim Allahovu riječ.
Sjećam se sebe kao tipičnog švorc studenta. Bilo je trenutaka kada sam imala jedva dovoljno novca da kupim sendvič ili šoljicu kafe usred dugog dana nastave. To je bila zajednička borba svih studenata i nije mi mnogo smetalo.
Ali bilo je nešto što mi je smetalo u neprestanom pronalaženju sebe u ovoj državi. Prisustvovala sam predavanjima i večerama prikupljanja sredstava sa svojom porodicom, ili kada bi me uhvatili improvizirani prikupljivači sredstava u pauzi između osam rekata teravije. Nije me uznemiravalo to da čujem koliko je dobro dati u dobrotvorne svrhe ili koliko će samo nekoliko dolara pomoći mesdžidu. Smetalo mi je što nisam imala novca da dadnem.
Sjećam se da sam se osjećala loše odlazeći sa ovih okupljanja razmišljajući- kada diplomiram i počnem zarađivati novac, bit će drugačije. Donirat ću veliki iznos od moje plate u dobrotvorne svrhe. Ponekad bih sanjarila kako bi to izgledalo da sam strašno bogata i da dajem od tog bogatstva na način koji će promijeniti živote ljudi i podići ih siromaštva, itd.
Sada, kada je mnogo godina prošlo, stvari se nisu puno promijenile. I dalje nisam bogata. Iako nisam tako očajnički siromašna, kao što sam bila kao studentica, još uvijek ne mogu donirati tonu novca u dobrotvorne svrhe. Ali nešto se otada promijenilo- moj stav prema davanju.
Svi govore o vrijednostima i nagradama davanja u dobrotvorne svrhe, a tu je i velika nagrada- čak iako je sve što možete priuštiti dolar i to ne tako često. Tvoj ‘beznačajni’ dolar sadake može biti uvećan koliko god el-Karim odabere u skladu s Njegovom velikodušnosti i milosti, kao i tvoje iskrenosti. Taj jedan dolar može biti djelo koje će prevagnuti na vagi Sudnjeg dana i uvesti te u Džennet.
Ali, sada mi davanje znatno više znači. Sadaka nije samo u davanju novca onima koji su u potrebi. To je također i davanje sebe tvojoj porodici, prijateljima i zajednici. Mislim da je ova vrsta sadake upravo ona koja je pozitivna snaga na ovoj zemlji, ona koja uspostavlja dobrotu i pravednost gdje god da odeš- ona koja daje ono što je najviše tvoje lično- tvoje srce, tvoj osmjeh, tvoje dobre riječi.
Mislim da mi zapravo ne razumijemo šta sadaka znači. Ona ne znači da daje osoba koja je bogata, ili plemenita ili izuzetni filantop. Umjesto toga, oni koji neprekidno daju su zapravo oni koji sebe vide u potrebi.
Njima je potrebna Allahova milost, Njegov oprost. Njima je potrebno da ublaže nevolje drugih tako da Allah, s.v.t., ublaži njihove nevolje na Sudnjem danu.
Omer ibn Hattab, r.a., je poželio vrstu bogatstva i robe koju njegovi drugovi nisu poželjeli- ljude. On je poželio još više ljudi koji bi držali bajrak tevhida, koji će pozivati dobru i koji će otklanjati ono što je loše u društvu. Koji će biti stubovi građevine i historije ove vjere- koji će držati stabilnim one oko sebe, gurajući sebe i druge da služe Allahu.
Imamo bezbroj primjera muškaraca i žena u našoj bogatoj historiji koji nisu bili nužno poznati po tome što su poklanjali bogatstvo. Među njima je bilo siromašnih, pa čak i beskućnika. Bilo je onih koji su željeli da se bore zajedno sa Poslanikom, s.a.v.s., u bitkama ali nisu imali jahalice.
Ali njihova imena su i dalje u knjigama historije jer su dali ono što je bilo najvrednije- svoje živote. Oni su živjeli svoje živote na istini po Allahovim zapovijedima. To ih je učinilo velikim.
I još bliži tebi od njih je tvoj babo, Amr. On nije bio bogat čovjek, ali je naporno radio. Davao je sadaku, ali je to bilo malo (u njegovim očima, ali kod Allaha, nadam se da to nije bilo malo). Ono što ga je razlikovalo do drugih, ono što ga je uzdiglo do tačke divljenja jeste njegova snaga karaktera. On je ustao protiv nepravde, odbijajući da glas tiranije uguši glas mira i hrabrosti. I zbog toga je ubijen.
A oni koji su ga ubili misle da su pobijedili. Ali sve što sam vidjela nakon njegove smrti pokazuje mi da je Amr pobjednik. On nije mogao sagraditi džamije ili promijeniti novcem živote ljudi. Ali on je promijenio nešto što što mnogi nisu u stanju- srca.
Nakon njegove smrti, ljudi su dolazili i prikupljali novac u njegovo ime, donirali su novac za izgradnju džamija i bunareva, da bi se kupila medicinska oprema za siromašne bolnice, da bi se nahranili siromašni, i sigurna sam da ima još puno toga za šta ne znam. Molim Allaha, s.v.t., da primi od njih, a također i od Amra.
Tako da on nije bio bogat čovjek u smislu bogatstva. Ali je bio bogat u nečemu što je znatno vrednije- po pitanju vjere. I na kraju, to bogatstvo vjere i hrabrosti u lice nepravde dovelo je do toga da su ljudi davali svoje bogatstvo u dobrotvorne projekte u njegovo ime. Sada, inšaAllah, on ima dodatna dobra djela, iako nisu došla direktno od njega. To je velika nagrada koja je prostekla iz vjere i karaktera.
Dakle, ukoliko nemaš novca koje bi dala u dobrotvorne svrhe, nije prikladno da sjediš zavaljena u stolici i razmišljaš ‘možda jednog dana budem u stanju da dajem’.
Možeš dati danas. Možeš dati nešto svakoga dana i svakoga momenta dok si živa jer jedan od tebe je vredniji od svakog bogatstva na ovom svijetu. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Tvoj osmijeh u lice tvom bratu tebi je sadaka, narediti dobro i odvratiti od zla je tebi sadaka, ukazati na put čovjeku koji je zalutao na nekom mjestu tebi je sadaka, uklanjanje kamena, trnja i kosti s puta tebi je sadaka, zahvatiti vodu svojom kofom i napuniti kofu tvoga brata tebi je sadaka. (Tirmizi)
Svaki dan je prilika da postaneš neko ko vrijedi više od bankovnog računa punog novca. Možeš biti najsiromašnija osoba u društvu, a istovremeno da budeš ona koja daje najviše i najviše doprinosi drugima.
Možeš biti vrednija od sobe pune blaga datog u ime Allaha, s.v.t. Ali moraš shvatiti sebe i shvatiti svoj svijet da bi znala kako da iskoristiš bogatstvo koje je tvoja vjera, vještina, talenti i posvećenost.
Baš kao što ne priliči vjerniku da gomila bogatstvo kada je njegova zajednica u potrebi, također ti ne priliči da uskraćuješ sve pozitivne snage koje imaš kako bi poboljšala sebe i svoju okolinu.
Sada imaš posla. Ustani.
Napisala: Esma Hussejn
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
* Esma Hussejn je magistrica socijalnog rada, ponosna majka dvoipogodišnje Rukaje.
Kada je njen suprug ubijen u avgustu 2013. godina, njihovoj kćerci je bilo samo devet mjeseci
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Pismo mojoj kćeri- Jedan od srca više vrijedi od sobe pune blaga
