Bili smo u kući tvoga rođaka i njegov otac je pozvonio na vratima. Tvoj rođak, dok je trčao prema vratima, je uzviknuo: “Došao je babo”. I ti si, također, potrčala, ne znajući tačno zbog čega, samo si trčala jer je on trčao.
Zatim su nam se pogledi sreli dok si čekala da se otvore vrata i pitala si me nešto. Nisi mislila da me rasplačeš, nisi mislila da tanka nit sreće oko mog srca odjednom pukne i pusti bol koja me jako steže. Nisi mislila, ali si me pitala:
“I ja imam babu, zar ne?
Zastala sam i držala tvoje lice u mojoj desnoj ruci, gledajući u tvoje oči i jednostavno rekla- da, ti imaš babu.
Onda sam se ponašala kao da se ništa nije dogodilo, kada da nisi otvorila rupu unutar mene, kao da je svijet bio svjetao i sjajan i kao da je moja jedina briga bila da li ćemo zapeti u saobraćaju na putu kući.
Onda kada si te noći zaspala, ustala sam i klanjala. Učila sam suru ed-Duha, moju omiljenu suru.
Tako mi jutra
i noći kada se utiša
Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!
Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta,
Zaustavila sam se na četvrtom ajetu i ponavljala sam ga. Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta. I kada ga više nisam mogla ponavljati, ponavljala sam ga u srcu dok sam plakala.
Sve zbog tvojih malih, velikih riječi.
Ponekad me moji strahovi kontrolišu. Željela bih da ovo iskušenje gubitka roditelja nije palo na tebe. Tebe kao jednogodišnjeg djeteta preplanulog tena i tamnih, nestašnih očiju. Tebe divljeg tantruma i medenog osmijeha djevojčice.Tebe nevinog tijela koje još uvijek nastanjuje ovu zemlju.
Iskušana si čak prije nego što si mogla razumjeti šta je iskušenje. Ne mogu ništa uraditi po tom pitanju, bojim se, osim toga da te zagrlim čvrsto, ljuljam divljački, smijem s tobom neprestano, onda da plačem kada zaspeš, ponavljajući svakim dahom:Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta.
Naučit ćeš ovaj ajet, obećavam ti. Moraš ga znati, moraš ga ugravirati u svoje srce, zapečatiti ga u svojoj duši, ušiti ga u svaki svoj mišić.
Dat ću ti trajni odgovor na tvoje pitanje: ti imaš babu. Nije imala si. Imaš. On nije otišao, on je, nadamo se, u blizini Allaha. Njegova krv teče tvojim venama, i vremenom ćeš shvatiti koliko to znači.
Odrastat ćeš s prijateljima koji imaju očeve ruke da ih drže i ramena na kojima će sjediti. Neću lagati, neće biti jednostavno tebi ili nama. Ali moramo vjerovati da će biti bolje.
Bolje jer Allah ne prepušta vjernike same sebi čak ni za treptaj oka. Bolje je On je Velij, bliski prijatelj i zaštitnik, vjernika. Bolje jer sve što On planira za nas je da nas ojača i gurne da ustanemo i hodamo naprijed čvrstog ubjeđenja.
Sljedeći ajet sure ed-Duha glasi: a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti!
Očekuj da će dobro doći. Nemoj se samo nadati. Očekuj ga od Njega i samo od Njega.
Dovim da uvijek budeš zadovoljna sa oni što ti On podari.
Napisala: Esma Hussejn
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
* Esma Hussejn je magistrica socijalnog rada, ponosna majka dvoipogodišnje Rukaje.
Kada je njen suprug ubijen u avgustu 2013. godina, njihovoj kćerci je bilo samo devet mjeseci
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Pismo mojoj kćeri – I bit ćeš zadovoljna s onim što ti On dadne
