Novi Pazar – Navedena zbirka nedavno je izdvojena iz sastava Etnološkog odjeljenja, a njeni eksponati u Muzej su dospijevali na različite načine, najčešće poklonom i otkupom. Prilikom nabavke predmeta jedan od kriterijuma bio je da to budu primjerci koji su izrađeni ili su bili u upotrebi na području Novog Pazara i okoline.
Imajući u vidu da se radi o umjetnički obrađenim zanatskim proizvodima, važno je napomenuti da je Novi Pazar u svojoj prošlosti bio poznat kao grad zanatlija i trgovaca. Od putopisaca XVI i XVII vijeka saznajemo nešto više o brojnim i raznovrsnim zanatima po kojima se Novi Pazar ubrajao među najrazvijenije gradove na Balkanu.
Zbirka primijenjene umjetnosti obuhvata vremenski period od XVI do prve polovine XX veka i čine je, uglavnom, kujundžijski i kazandžijski proizvodi: nakit, ukrasno posuđe, religiozni predmeti, zidni i džepni satovi.
Kujundžije su tokom XVII i XVIII vijeka prisutni u Novom Pazaru, a bavili su se izradom i popravkom zlatnog i srebrnog nakita. Obilje rude u oblasti starog Rasa, posebno u rudnicima na Rogozni, uticalo je da se u Novom Pazaru razvije domaća metalurgija čija je odlika bila izrada različitih predmeta. Moguće da je u nekoj od kujundžijskih radionica u Novom Pazaru izrađen i nakit koji pripada Ostavi iz sela Trnave kod Novog Pazara, a koja sadrži: 14 ukrasnih igala, dva para naušnica, prsten, ogrlicu od perli, dugme, privesak i 30 novčića korišćenih kao ogrlica.
Svi navedeni predmeti iz ostave pripadaju XVII vijeku, a za datovanje je od posebnog značaja niska dubrovačkog novca. Najkasniji novac niske potiče iz 1677. godine što znači da nije mogla biti pohranjena prije te godine.
Prema broju nakita iz ostave i njenom sadržaju, možemo pretpostaviti da se radi o djelu nevjestinjske opreme tj. ženskom nakitu jedne osobe ili možda više članova porodice.
Naklonost prema nakitu, koja je bila naročito izražena kod imućnijih društvenih slojeva, podsticala je kujundžije da u izradu ovih predmeta unesu svu svoju zanatsku umješnost i stvaralačku maštu. Ovo se naročito odnosi na nakit izrađen u tehnici iskucavanja i filigrana, iako su zastupljene i druge tehnike. U izradi i oblikovanju predmeta ovog zanata učestvovale su generacije i generacije anonimnih autora i svaka generacija dala je svoj doprinos u načinu umjetničkog izražavanja.
Autori ovih proizvoda su anonimne kujundžije, s početka vijeka, uzdignute na nivo umjetničkog zanata. To ne umanjuje umjetnički kriterijum, njihovu ljepotu, raznovrsnost, prikazujući vještinu, znanje i talenat spretnih majstora-zanatlija koji su ih stvarali.
Jedan od poznatih novopazarskih kujundžija, Nikola Vuletić, povodom zvaničnog otvaranja, 1973.godine, darovao je Muzeju zbirku kujundžijskih proizvoda u trajno vlasništvo. Tu se nalazi pet tepeluka, tri narukvice, ukrasna igla za kapu ili šešir, kutija za Kuran, pafte, kolan, mazalica, medalja i amajlija.
Od ustupljenih predmeta svojom ljepotom posebno se ističe ćustek, tj. lanac za sat kog su nosili muškarci. To je deblji lanac čiji se jedan kraj kači za rever prsluka, zatim se proteže preko grudi i drugim krajem vezuje za sat koji se stavlja u džep od prsluka. Rađen je u tehnici filigrana i granulacije. Veličina ćusteka i dekorativnost otkrivali su, kao i satovi, statusni nivo vlasnika.
Prikupljajući materijal vezan za teritoriju koju pokriva, Muzej „Ras“ je formirao solidnu zbirku nakita XIX vijeka, koji je pripadao uglednijim porodicama toga vremena. U izradi i oblikovanju znatan dio primjeraka nakita iz ove zbirke, jasno odražava orijentalni uticaj.
Nakit je, pored svoje estetske, imao i upotrebnu funkciju. Služio je uz odjeću kao zatvarač ili kao kopča za pojas, ponekad da pridrži kosu ili bude sastavni dio pokrivača na glavi žene. Vrijednost naše zbirke nakita ogleda se u njenim stilskim i estetskim odlikama, kao i u njenoj cjelovitosti, jer su zastupljene sve vrste nakita.
U zbirci primijenjene umjetnosti posebnu pažnju, po vrsti i broju, privlači kolekcija narodnog nakita koji se nosio uz tradicionalnu nošnju, a čine ga: naušnice, minđuše, prstenje, igle, broševi, privesci, ogrlice, narukvice, kolani, pafte, ćusteci i džepni satovi. Nakit je izrađivan od srebra, mesinga i alpaka, nekada i sa pozlatom, u tehnici livenja, kovanja, filigrana i granulacije.
Najbrojnija i najraznovrsnija vrsta nakita u zbirci je prstenje koje pripada razdoblju od XVI do XIX vijeka. Nakit koji je u ovom periodu izrađivan iako je imao korene u srednjevjekovnim oblicima, bio je prilagođen orijentalnom ukusu. Zbirka posjeduje filigransko prstenje, stolovatno i pečatno.
Narukvice su bile omiljeni dio nakita ženske populacije. Bile su različitih oblika i izrađene od različitih materijala.
Sastavni deo nošnje činile su i pafte, obično u srebru i ukrašeno biljnom i geometrijskom ornamentikom. U zbirci se nalazi i nekoliko tepeluka, kao specifičan ukras koji se nosio na glavi. Tepeluk je bio sastavljen od manje kalote urađene od čohe, obično crvene boje, na koju je bila pričvršćena srebrna rozeta bogato ukrašena filigranom i granulacijom. Oko donje ivice rozete ili zlatni i poređani su novčići u nekoliko koncentričnih krugova.
Kolekciju posuđa, rad kazandžija, čine čaše, činije, poslužavnici i pribor za jelo, na osnovu kojih se dobija zanimljiva slika predmeta koje su sredinom XIX vijeka koristila domaćinstva u našoj sredini. Većina ovih, najrazličitijih predmeta, po našinu ukrašavanja, nose obiležja orijentalnog stila.
Kolekciju religioznih predmeta čine amajlije, krstovi, kadionice, kandila, okovi za Kurane.
Zidnim i džepnim satovima u zbirci pripada posebno mjesto. Iako su ispunjavali pretežno praktičnu funkciju, džepni satovi nošeni su i kao ukras. Kolekciju sačinjava dvadeset džepnih muških satova, uglavnom srebrnih i emajliranih.
Izvor: MuzejRas.org
