Palestinska samouprava je uhapsila jednog Palestinca zbog objave na Facebooku u kojoj je kritikovao vladajući Fetah stranku, javili su lokalni mediji.
Palestinski sud u Remalli na Zapadnoj obali je odredio da se dvadesetrogodišnjem Nassaru Džeradatu produži pritvor na 15 dana.
Džeradat je navodno uhapšen nakon što je kritikovao člana Centralnog odbora Fetaha, Džibrila Redžuba, koji je u intervjuu za izraelski Kanal 2 kazao da Zapadni zid okupiranog Starog Grada okupiranog Jerusalema treba ‘ostati pod izraelskim suverenitetom’. Džeradat je također navodno optužen jer je kritikovao predsjednika Palestinske samouprave Mahmuda Abbasa.
U javnoj objavi na Facebooku Džeradat je prošle subote osudio Redžuba ‘zbog davanja onima što ne zaslužuju nečega što nije njegova lična svojina’.
Džeradat je osudio Redžuba, kao i vodstvo Fetaha što se ‘međusobno utrkuju ko će bolje prihvatiti Izrael’. On je također kritikovao i ‘njemu slične’ u rukovodstvu Fetaha što se čak pojavljuju na izraelskim televizijama.
Džeradat je bivši zatvorenik Izraela i student poljoprivrede na El-Kuds univerzitetu u Remali.
IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Palestinska samouprava uhapsila Palestinca zbog vrijeđanja Abbasa na Facebooku
Pre par dana dospeo mi je u ruke rukopis izvesnog M.M., neka vrsta sažetog dnevnika događaja u jednom dijelu Korduna prva dva dana “Oluje” te još sažetije do dolaska M.M. u Banja Luku, gdje je, po svoj prilici, ovo i pisano, jer se tu dnevnik i prekida, a ja znam da je M.M. došao iz Banja Luke u Rumu i bio je tamo još uvijek krajem 2009. godine, kada sam se ja sa porodicom, nakon 14 godina boravka u Rumi, preselio u Beograd. Budući da je ta neka vrsta dnevnika napisana odmah nakon “Oluje”, nosi još uvek sveže utiske i sećanja, a pisato je na jednom listu istrgnutom iz nekog notesa. Prenosim u cijelosti šta tu piše, doslovce: “Pe. 04. 08. oko 04:30 počelo je granatiranje Veljuna. Bili smo u skloništu, kod mene. U okviru CZ. MZ. Veljun štab, čiji sam bio povjerenik, organizovana je i Ekipa prve pomoći na čelu sa med. sestr. Rankom Zdjelar, zatim štab za prihvat i smještaj izbjegl. iz ugroženih područja, kao i ekipe za evakuaciju djece i nemoćnih čime je rukovodio Vasan Popović i Đuro Stipić, prvi član štaba, drugi moj zamjenik. Takođe smo oformili manje ekipe po selima koje su imale zadatak ukazivanje prve pomoći i ostalo. Dežurstvo je bilo u mjesnoj ambulanti, ali je u toku dana, zbog sve jačeg granatiranja moralo da preseli u privatnu kuću (podrum). Obilazio sam ih, upoznavajući se sa događajima. U toku dana žestoko je granatiran uži centar Veljuna. Oko pola dana počele su pristizati i prve izbjeglice sa Kestenka, Perjasice i dr. Iz O.Š. CZ Slunj obaviješten sam da se sve ovo treba organizovati, a što je već bilo urađeno i da se nekako povežem sa povjerenikom CZ MZ Šlivnjak Milićom Tumbasom da se kod njih organizuje prihvat izbjeglih. Sve izbjegle u toku dana smo upućivali prema Šlivnjaku. U prvim večernjim satima i stanovništvo Veljuna je počelo da se povlači, a da nitko to nije saopštio. Pokušali smo poduzeti radnje za zaustavljanje, ali bez rezultata, tako da je u toku noći izbjegao velik dio negdje oko 50 odsto domaćinstava. Mi smo dežurali da bi se oko 22 sata ekipa sa opremom preselila kod mene u podrum. U toku dana, vršeći svoju dužnost, za dlaku sam izbjegao da budem pokošen gelerima, bacivši se pod sanitetsko vozilo, jer je tenkovska granata pala i eksplodirala samo 10-tak metara od mene, u dvorište jedne kuće u kojoj je bila jedna stara žena, njena snaha i dvije unuke. Srećom, nitko nije stradao, osim što su oštećeni kuća, gospodarski objekti i pobijeno nekoliko kokoši. Tu je sa mnom bio i kap. freg. Milan Gvozdić. Vratio sam se natrag kući u podrum, bilo je 10-tak izbjeglica iz Perjasice. Ranjenih nije bilo tako da ekipa nije imala nikakvih intervencija. Noć smo proveli u mom podrumu. Sutradan tj. subota 5. 8. 95. prijepodne smo proveli rješavajući zadatke koje smo mogli. Iz OŠ CZ Slunj kod mene su u dva navrata dolazili radi saradnje i obavještavanja. Negdje oko pola dana nešto smo od garderobe spakovali za povlačenje. Raspustio sam sanitetsku ekipu, jer je praktički bila nepotrebna, pošto je stanovništvo uglavnom već bilo izbjeglo. Oko 16:00 h sa nešto garderobe napuštam sa porodicom selo među posljednjima i krećem preko Marić Kose u Šlivnjak, čije se stanovništvo pomješano sa vojskom povlači prema Kestenovcu, gdje dolazimo u predvečerje subota 5. 8. Tu smo prespavali u jednoj napuštenoj kući, gdje smo ostali pola dana bez ikakovog obavještenja, šta dalje. Negdje o podnevu 6. 8. dolazi naređenje da se povlačimo prema Topuskom, gdje smo stigli u sumrak. Uz manji zastoj, krenuli smo put Gline, odakle se čula neprekidno jaka pucnjava. Na jedno 10-tak km od Gline stiže glas da su Hrvati ušli u Glinu, presjekli kolonu, porušili most na rijeci Glini i da tamo ima dosta zarobljenih, izginulih i ranjenih. Noću između 6./7. 8. putem kroz šumu Vranušu zaobišli smo Glinu, te preko Obljaja prije podne izbili na put prema Dvoru, kojim se povlačila nepregledna kolona izbjeglica, civila i vojske. Cijeli dan smo se povlačili ovim putem, braneći se od napada Muslimana. Bilo je izginulih na obadvije strane. Ut. 7./8. 8. smo bili odsječeni kod Žirovca. Noć je prošla mirno. Onda su borbe nastavljene, a iz Dvora su nam stigli tenkovi u pomoć koji su nas deblokirali. Kad smo stigli u Dvor, bilo je borbi sa hrvatskim vojicima koji su upali u grad. Sr. 8./9. 8. smo preko Une prešli u Novi, a poslije podne u Banja Luku.”