Novopazarski atletičari predstavljaju fenomen svoje vrste. Zvanično Novi Pazar je najbolji klub u zemlji, a trener Rifat Zilkić i mlađa juniorka Amela Terzić u svojim kategorijama također bez premca. Potvrda tih vrijednosti stigla je i prije dvije nedjelje kada su sa znamenitog beogradskog Bijelog krosa donijeli pola tuceta zlatnih medalja. Posebni su i po tome što su valjda jedini klub u Srbiji čiji su juniori bili pobjednici najprestižnijih seniorskih trka na državnom nivou. Primjeri Azre Eminović i Amele Terzić, koje su prije navršene 18 godine, pobjeđivale i takve šampionke kakva je Olivera Jevtić idu u prilog rečenog. Jedino je nešto duže otvoren „konkurs“ za nasljednika Darka Radomirovića.
Taj nasljednik mogao bi da bude 20-godišnji Muamer Hasanović. Njegovo ime nije nepoznato u atletskom svetu. Nebrojeno puta nedostajalo mu je malo da bi se domogao bitnih pobjedničkih postolja. Naravno, znao je da se u svojoj sad već devetogodišnjoj karijeri nađe i na stepenicama koje se predviđene za trojicu najboljih. Kao junior bio je treći krosista Balkana, prvak našeg poluostrva na 1500 metara, osvajač pregršt medalja. Pet zlatnih medalja novopazarskih atletičara na 44. Belom krosu nisu bacile u zasjenak njegovo drugo mjesto među seniorima. Drugo mjesto na 8000 metara dugoj stazi u Košutnjaku je njegov dosadašnji najbolji rezultat seniorske karijere.
Bez obzira što se na Belom krosu novopazarska atletika okitila sa čak pet medalja, srebro koje si osvojio u seniorskoj konkurenciji nekako je imalo najveći odjek u sportskoj javnosti. Kako je iz tvog ugla izgledala sama trka na 8000 metara dugoj stazi u Košutnjaku?
– Pre starta sam znao da ima dosta učesnika iz inostranstva. U njihove vrijednosti nisam bio najupućeniji. Znao sam da su Živanović i Bojović u odličnoj formi. Recimo, Bojović je samo nekoliko dana raniji ubjedljivo pobijedio na Svetosavskoj uličnoj trci u Valjevu. To što u trci nije bilo Nemanje Cerovca i Mirka Petrovića nije umanjilo njen kvalitet. Nije bilo planirano da od starta povučem trku. Nekako se namjestilo da ja diktiram tempo. Već na polovini staze prepolovio se pod uticajem jakog tempa broj učesnika. Bilo je dosta odustajanja. Staza prekrivena debelim slojem snijega mi je u potpunosti odgovarala. Za moju tjelesnu težini od 55 kg visina snježnog pokrivača od 30 cm predstavlja skoro idealan teren. Da sam taktički bolje odradio posljednji dio trke vjerujem da bih bio i ispred Živanovića. U svakom slučaju vjerujem da je ovo moj novi atletski početak.
Smatraš li ovaj rezultat najboljim ostvarenjem svoje seniorske karijere?
– Nesumnjivo. U prvom redu prijatno sam iznenadio sebe, a onda i trenera Zilkića. Ovakav rezultat nije mogao doći u boljem trenutku. Sad imam za nastavak sezone motiva napretek. Pomalo i žalim što tokom trke nisam poslušao savjet trenera Zilkića da se uvučem u vodeću grupu, a onda u posljednja tri kruga procijenim kakve su mi mogućnosti. Ko zna, možda bi to bila pobjednička taktika, opet moglo se dogoditi da se u toj grupi uspavam. Kad se sve sabere prezadovoljan sam načinom kojim sam trčao i osvajanjem drugog mjesta.
Atletska sezona samo što je počela. Slede novi i još veći izazovi. Koji su najvažniji?
– Ne samo ja, već svi u klubu u potpunosti smo okrenuti prvenstvu Srbije u krosu čiji će domaćin biti Novi Pazar 19. februara. Za mene će to biti jedna od najvažnijih trka ove godine. Od nje umnogome zavisi dalji tok sezone. Naime, četvorica prvoplasiranih sa tog krosa idu na prvenstvo Balkana u Kragujevc, a viziraće i pasoše za šampionat Evrope u krosu, koji se ove godine održava u Sloveniji. Prvenstvo Srbije u našem gradu biće i jedinstvena prilika da se novopazarska publika na licu mjesta još bolje upozna sa ovim klubom- kovnicom najsjajnijih medalja. Volio bih da duž staze bude što više gledalaca
To što ti i tvoje klupske kolege i koleginice odlično poznajete stazu trebalo bi da bude vaša prednost?
– Poznajem svaki kamenčić te staze. To je i normalno kad na njoj svakodnevno provodim po pet sati. Koliko mi je poznato najavljen je dolazak svih naših najboljih dugoprugaša. Ne plašim se konkurencije jer kad sam mogao među svim tim strancima i domaćim takmičarima do drugog mjesta na Belom krosu, nema razloga da u svom gradu ne napravim i korak dalje. Odgovarat će mi i dužina staze, obzirom da će se kao i u Beogradu trčati 8.000 metara.
Ove, kao i ranijih godina, odmah posle novogodišnjih praznika uputili ste se u Ulcinj. Pokazalo se do sada da te pripreme imaju jako veliki značaj, kako na početku tako i u nastavku sezone?
– Bilo gdje se nalazili sa Rifatom Zilkićem morate računati na žestok rad. Meni je posebno važna ova faza priprema, zato što mi nekako tradicionalno više leži prvi deo sezone. Kao po nekom pravilu tad i postižem najbolje rezultate. Za razliku od nekih prošlih godina ove smo jednom čak i uspeli da se okupamo u morskoj vodi.
I pre Belog krosa bilo je trka koje ostaju urezane u sjećanju?
– Trčao sam 2009. godine u Turskoj na Kupu evropskih šampiona za Mladost iz Užica. Tada sam osvojio treće mesto na 6.000 metara plasiravši se iza Nemanje Cerovca i jednog turskog dugoprugaša, nešto slično dogodilo se i godinu dana ranije na istom takmičenju, kada sam u Portugalu pojačao AK Smederevo. Pamtim ih po jakoj konkurenciji, odličnim rezultatima i bodovima koje sam donio za te ekipe. Za sada neostvarena mi je želja da jednog dana u Kupu šampiona trčim za svoj Novi Pazar. Za tako nešto potrebno je imati četvoricu dobrih atletičara. Na putu smo da i taj cilj ostvarimo. Uskoro će put seniora Radanović i Jasmin Ljajić, a četvrtog će u međuvremenu Rifat Zilkić „izmisliti“. Uvijek ću se sjećati i jedne trke na kojoj su me pratili maleri. Prošle godine na Svetosavskoj trci u Valjevu trčali smo na ledenoj stazi. Na tom „klizalištu“ tri puta sam padao i ustajao. Ipak, završio sam je i ostao nepovrijeđen.
Prošlu godinu ćeš, između ostalog, pamtiti i po postavljanju najboljih rezultata na 3.000 i 5.000 metara?
– Bila su to dva nezaboravna dana u Kragujevcu na finalu Kupa Srbije. Prvog dana takmičenja spustio sam lični rekord na 5.000 metara do 14 minuta i 47 sekundi, da bi sutradan istrčao i svoj najbolji rezultat na 3.000 metara- osam minuta i 30 sekundi. Ove godine cilj mi je da poboljšam ta dva i rezultat na 10.000 metara. Ove godine je Evropsko prvenstvo za juniore u glavnom gradu Estonije Talinu. Želja mi je da se i na tom skupu pojavim. Da bi došao na taj šampionat potrebno je da na prvenstvu centralne Srbije istrčim 10.000 metara u vremenu koje je daleko iznad mog najboljeg rezultata.
Čini se da ti za sada najmanje odgovara staza na tradicionalnoj Ramazanskoj uličnoj trci u Novom Pazaru. Za sada izostao je neki značajniji plasman?
– To je istina. Međutim, problem je u nečem drugom, ne u konfiguraciji staze. Imam neobjašnjivo ogromnu tremu pred i za vrijeme te trke. Kao da me sputa prisustvo rodbine i velikog broja prijatelja pored staze. Skoro da me uplaše riječi koje čujem prije starta u kojima prevlađuje ono, pazi da nas ne obrukaš. Posle toga ne pomažu povici u toku trke, ne daj se možeš ti to i slični. Prošle godine kroz cilj sam prošao kao šesti. Ove godine imam priliku da ispravim sve dosadašnje propuste.
Dobro poznaješ naše najbolje srednje i dugoprugaše. Dugo vremena proveli ste na reprezentativnim pripremama. Šta možeš da kažeš o njima?
– Mi smo prije svega prijatelji, pa tek konkurenti. Radi se o zaista sjajnoj ekipi ljudi i sportista. Uz Markeševića, Petrovića, Cerovca i ostale nadam se da ću na lakši način dolaziti do najboljih rezultata. Njihova veličina me inspiriše, a svjestan sam da već ove godine mogu ravnopravno da im pariram na svim važnijim trkama. Moj najbolji atletski prijatelj, ako izuzmem klupske drugove, je Čačanin Dragan Rosić. Kad sam u Čačku redovan sam gost u njegovoj kući, kao što je i on u mojoj onda kada je Novi Pazar domaćin takmičenja.
Izvor: Danas.rs
samo naprijed… MasaAllah