Događanja u Bosni i Hercegovini od posljednjih općih izbora do danas, zaokupljenost problemima formiranja vlasti od državnog i entitetskog pa do kantonalnog nivoa, koliko mi razumijemo zajednička orkestrirana kampanja međunarodne zajednice i dva HDZ-a o „obespravljenosti” i ugroženosti hrvatskog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, te stavljanje u prvi red potrebu rješavanja hrvatskog nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovini, ne samo da je omogućilo povampirenje duha ugasle ”Herceg Bosne” već i prikrilo stvarne podatke i situaciju Bošnjaka u Mostaru i Hercegovini.
Bošnjaci Mostara i Hercegovine, koji su se u proteklom ratu, i pored svih strahota koje su proživjeli (progona, logora i etničkog čišćenja), odbranili, opstali i ostali, međutim i 16 godina poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u svim općinama sa hrvatskom većinom od Stoca i Čapljine do Livna osjećaju se obespravljeni i ugroženi u svim segmentima svoga življenja, od prava na obrazovanje, rad, imovinsku sigurnost do praktikovanja svoje vjere i vjerskih prava.
Poseban i karakterističan je slučaj Mostara i položaja Bošnjaka u tom gradu. Podsjećanja radi, Mostar, koji je prije rata bio većinski bošnjački grad i u kome je etnička struktura promijenjena ratom i etničkim čiščenjem Bošnjaka, i pored svih žrtava i razaranja koje su Bošnjaci podnijeli, ne samo tokom rata već i poslije rata (29 ubijenih Bošnjaka povratnika u zapadni dio grada od nikad otkrivenih počinilaca) u posljednje vrijeme pokušava se promjenama Statuta i izbornih pravila za Grad Mostar konačno pretvoriti u hrvatski, odnosno kako predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine kaže „stolni grad trećeg hrvatskog entiteta”.
Sve ono što se nije uspjelo ratom i etničkim čišćenjem pokušava se ostvariti implementacijom Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koja, ukratko, uvodi pravilo jedan čovjek jedan glas i to samo za Mostar. Tu odluku donosi Ustavni sud Bosne i Hercegovine u kome odlučujuću ulogu imaju strane sudije i to poslije odbijanja te inicijative na Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i suprotno mišljenju Venecijanske komisije sastavljene od najeminentnijih evropskih pravnika.
Karakteristična je reakcija čelnika međunarodne zajednice, koji insistiraju na provođenju te Odluke,iako znaju da je posljedica iste da Bošnjaci prestaju biti relevantan politički faktor u Gradui da niz drugih Odluka Ustavnog suda nikada nije proveden. Insistiraju na promjeni Statuta Grada Mostara iz 2004. g., kojega je nametnuo Visoki predstavnik i kojega su tada odbili bošnjački politički predstavnici, a hrvatski politički predstavnici su ga prihvatili.
HDZ-ovima i međunarodnoj zajednici nije dovoljno što od uvođenja tog Statuta, HDZ stalno ima svoga gradonačelnika, iako nema najbolji izborni rezultat, već žele da kroz pravilo jedan čovjek jedan glas ostvare apsolutnu većinu i u Gradskom vijeću. Pitamo, zašto se ovaj princip ne primjenjuje na nivou države, entiteta i kantona, odnosno, zašto se Bošnjacima u Mostaru ne vrati pravo na lokalnu samoupravu?!
Opće je poznato da je tim Statutom ukinuto Bošnjacima pravo na lokalnu samoupravu, koja je bila pokretač razvoja istočnog dijela grada, čiji razvoj je praktično poslije toga zaustavljen. I umjesto da se insistira na stvarnom ujedinjenju Grada, ukidanju paralelnih institucija, ravnomjernom razvoju i vladavini prava u Gradu, a što su, očekujući ovakav rasplet događaja, isključivo opstruirali hrvatski predstavnici vlasti uz dosluh sa određenim međunarodnim zvaničnicima, isti se nagrađuju upravljanjem nad cijelim gradom. Promjenom Statuta Mostara i stvaranjem ”hrvatskog stolnog grada”, na štetu Bošnjaka Mostara i Hercegovine želi se na štetu Bošnjaka riješiti nacionalno pitanje Hrvata u Bosni i Hercegovini, odnosno hrvatski entitet uvesti na mala vrata.
Svima nam je jasno, da HNS-u i HDZ-ovima je i potrebna potpuna politička vlast u Mostaru da bi de fakto, ako ne i de jure, imali svoju ”Herceg Bosnu”, odnosno treći entitet i da bi to faktički značilo podjelu Bosne i Hercegovine. Možda bi se time omogućila realizacija izraženog prijedloga za pristup Bosne i Hercegovine EU po kiparskom modelu, malo revidiranom odnosno, ulasku ”Herceg Bosne” i ”Republike Srpske” u EU i stvaranja Bošnjačke samouprave na preostalom dijelu, po uzoru na model nametnut palestinskom narodu?!
O tome svjedoče brojni posljednji događaji u gradovima u kojima vlast imaju dominantno hrvatske političke stranke.
Pored navedenih činjenica, čini se nevjerovatnim, da se vodeće političke stranke koje pretenduju da predstavljaju interese Bošnjaka, potpuno inertno odnose prema ovom krucijalnom pitanju za opstanak Bošnjaka Mostara i Hercegovine, a koje će zasigurno imati nesagledive negativne reperkusije na ukupnu sudbinu Bošnjaka i političku situaciju u Bosni i Hercegovini. Posebno se čini nevjerovatnim da političke oligarhije, otuđene od svoje baze, ovakva sudbonosna pitanja za jedan narod i Državu Bosnu i Hercegovinu, rješavaju potpuno netransparentno, u uskim političkim krugovima, zaobilazeći pri tom interes širokih narodnih masa.
Zbog svega navedenog, Muftijstvo Mostarsko, kao vodeća vjerska institucija Bošnjaka muslimana Hercegovine, zabrinuto ovakvim stanjem i pokušajima, poziva sve Bošnjake Mostara i Hercegovine i sve demokratske snage u Bosni i Hercegovini, bez obzira na političku pripadnost, da se svim demokratskim sredstvima odupru ovim nastojanjima i spriječe dalje obespravljivanje i ugrožavanje prava i egzistenciju Bošnjaka muslimana u Mostaru i Hercegovini.
