Harun HADZIĆ: Pitam te – od koga očekuješ podršku i solidarisanje? Zar od onih koji su zbog ličnih, interesa podijelili svoj narod, obezličili svoju duhovnost, oskrnavili svoju džamiju, mahalu, bratstvo, zaposjeli pozicije u vlasti, koje ne zaslužuju? Od onih koji su zavadili rođenu braću, koji su posijali mržnju? Od onih koji do gađenja klevetaju i blate jedni druge, lažu, manipulišu i narodu pričaju šarene laže? Od onih koji nemaju hrabrosti da pođu u čuvenu pljevaljsku gimnaziju i da tamo, na “mjestu zločina” obilježe godišnjicu ZAVNOSA? Zar oni nekom mogu pružiti ruku spasa? Ne, ne, moj Ibro, bolje da te oni ne podržavaju.
Dragi Ibrahime,
Pišem ti kao predsjednik SDA Crne Gore. Neko će reći – zar tek sad, nakon više od dvadeset godina. Pa, da, zašto da ne sad. Ovo “sad” je jedno permanentno trajanje. Obzirom na relativnost vremena dvije decenije su zanemarljiva vremenska činjenica.
Moj Ibro, godišnjica zločina u Šahovićima ne bi bila potpuna da nije bilo najnovije presude koja ti je izrečena. Džaba isprazne priče o genocidima ako ne bi bilo bezbroj potvrda koje se događaju s vremena na vrijeme, kao ovjera jedne trajuće stvarnosti. Nisi ti žrtva, moj Ibro, nego samo jedan od ko zna koliko živih dokaza jednog zlog vremena, jednog moralnog, pravnog i ljudskog posrnuća. Ti igraš jednu zasluženu pozitivnu rolu u jednom sukobu vrijednosnih sistema, što je častan čin. Šta znači par hiljada eura naspram “svjedoka vremena”. Šta znači par desetina godina robije, koje smo odležali, ako su one samo još ko zna koja po redu potvrda jedne istorijske istine. Zato ne prihvataj imidž žrtve. To bi u našem slučaju bilo previše minorno i mizerno. Mnogo je jače biti simbol, biti empirija. Ti, u stvari, ispisuješ samo još jednu od mnogih knjiga o jednom narodu, koji je kroz svoju istoriju bio ta stvarna žrtva.
Pitam te – od koga očekuješ podršku i solidarisanje? Zar od onih koji su zbog ličnih, interesa podijelili svoj narod, obezličili svoju duhovnost, oskrnavili svoju džamiju, mahalu, bratstvo, zaposjeli pozicije u vlasti, koje ne zaslužuju? Od onih koji su zavadili rođenu braću, koji su posijali mržnju? Od onih koji do gađenja klevetaju i blate jedni druge, lažu, manipulišu i narodu pričaju šarene laže? Od onih koji nemaju hrabrosti da pođu u čuvenu pljevaljsku gimnaziju i da tamo, na “mjestu zločina” obilježe godišnjicu ZAVNOSA? Zar oni nekom mogu pružiti ruku spasa? Ne, ne, moj Ibro, bolje da te oni ne podržavaju.
Naravno, moj Ibrane, ne smijemo zaboraviti, da ima mnogo onih koji ti ništa ne mogu pomoći, a, kad bi mogli, bi sigurno. Što se, pak, mene lično tiče – bolje ti je da te ni ja ne pomažem i ne podržavam. Pogotovo javno. Zbog dosuđene krivice. Zato, koga sam god ja u posljednjih dvadesetak godina podržao, pomogao, pohvalio, taj je, moj Ibrane, mačka za rep povukao. Zato se plašim da tebi i ovo moje pismo mnogo više ne odmogne nego pomogne.
No, i pored svega, moj Ibrane, moraš znati da tvoja bitka nije samo tvoja, bez obzira na nesolidarisanje naših “legitimnih i autentičnih predstavnika”, i da ona ne može biti izgubljena. Ne samo zbog Strazbura, nego zbog vedra čela i bijela obraza. Naravno da pri tome ne smijemo zaboraviti da ima još mnogo, mnogo drugih dobrih lljudi. “Svih vjera i nacija”. Navodim ti jedan primjer – kad sam, onda, ja pisao svoju ispovijest, slučajno primijetim u “MONITORU” od 26. januara 1996.godine, poslao mi poruku Danilo Burzan, dugogodišnji urednik Radio Titograda. Jedna ljudska veličina. A samo smo se jednom u životu sreli i to polu-službeno 1990.godine, za vrijeme predizborne promocije SDA na radiu. On mi, pod naslovom Izvinjenje Harunu Hadžiću, piše:
– “Potresna ispovijest gospodina Haruna Hadžića, koju objavljujete u vašem listu, nije samo onespokojavajuća ilustracija bezumnosti ponašanja pripadnika crnogorske policije, već i drastično upozorenje za besanicu. Čitam i razmišljam da li se radi o scenariju za film o najcrnjim detaljima iz vremena nacizma, ili se to stvarno moglo desiti? Očito, dileme više nema.
Ono što mi najprije pada na pamet jeste: gospodine Harune Hadžiću, Vama i svima koji su na sličan način iskusili necivilizacijske metode rada crnogorske (?) policije, mogu samo da izrazim najdublje izvinjenje. Ako je među onima koji su tako nesojski na Vama „trenirali strogoću“ bilo jednog jedinog Crnogorca, onda je takvo bacanje u blato crnogorskog čojstva nešto čega će se za navijek stidjeti svi normalni crnogorci“.
Nisam mu, moj Ibrane, ništa odgovorio. Niti mu se zahvalio. Plašio sam se da ne umanjim veličinu i vrijednost tih iskrenih riječi. I, evo, prvi put, nakon toliko godina, sada to činim – veliko ti hvala Danilo.
A dok sam boravio u zatvorskoj samici, zamisli moj Ibrane, dobih inspiraciju da pišem pjesme, i to, gle čuda, o Sandžaku. Ha, ha, ha… Oni mene strapali u zatvor zbog Sandžaka a ja se veselim i pišem pjesme baš o Sandžaku. „Iz inata“. E, to ti je, moj Ibrane, moja formula za opstanak.
No, moj Ibrane, imao sam ti velikih problema, potroših olovku koju mi prije toga bijaše doturio Erdžan Fetahović, pa bi me često uzmi nemir i muka – kako da zapišem misao koja mi dođe. Ali, uvijek je u nesreći i sreća. Tih dana uhapsiše neku Ruskinju, Svetlanu, zbog trafikinga, i smjestiše je do moje ćelije. Skupim ti hrabrost jednog dana pa, dok je Svetlana prolazila ispred vrata moje ćelije, a nakon što sam puni sahat vremena sastavljao jednu rečenicu na ruskom, dobacim joj kroz špijunku – „Svetlana pažalujsta, jest li u tebja karandaš“. Nisam siguran da li sam to sve tačno izgovorio. Znaš, moj Ibrane – ono naše skromno osnovnoškolsko poznavanje ruskog. Ali, šta je tu je, parola je snađi se. Kad, sutradan, čaraknu špijunka na mojim vratima i u ćeliju mi upade olovka. „Spasiba Svetlana“. Kakva zatvorska solidarnost. Eto, ko bi reko – da i jedna Ruskinja dadne značajan doprinos razvoju ideje Sandzaka. A da su je upecali gore bi prošla nego za trafiking. I, tako ti, moj Ibrane, nastade moja pjesma o Sandžaku. Zainat. Evo ti je šaljem da te malo orazonodim. Nije neki umjetnički domet, ali ipak jeste pjesma, nije žalopojka. Drugo ti ništa ne mogu pomoć, moj Ibrane.
SANDŽAKU
Sve su želje umrle u meni
osim jedne s kojom i sad živim
da posadim jedan cvijet u stijeni
da ga gledam i da mu se divim.
Taj bih cvijet samo tebi dao
i rekao volim te do neba
inače ga ne bih ni ubrao
jer bez tebe ni on mi ne treba.
Tebe volim još od školskih dana
od kad spoznah tvoje drago ime,
zbog tebe sam dopao zindana
da li ćeš me prekoriti time.
Još od tada ti znaš cvijeće moje
i znaš želju što u srcu tajim
moje cvijeće ima plave boje
za tebe ga i čuvam i gajim.
A, nakon nekoliko vremena, po izlasku iz zatvora, moj Ibrane, pođem ti ja u Njemačku da se na licu mjesta raspitam – kakav je bio taj nacifašizam. Oni me odvedoše u Minhen i pokazaše nekadašnji Hitlerov konc-logor Dahau. Sve sam lijepo osmotrio – paviljone, spavaone, gasne komore, krematorijume. Čak sam odgledao i par filmova. Smuči mi se, moj Ibro, pa izađem malo da uzmem zraka. Kad odjednom primijetim, u dvorištu, na nekoliko jezika Njemci ispisali tablu – Never again. Nikad više.
PS: Zahvaljujući nedavnim javnim nastupima i porukama dvojice akademika Ferida Muhića i Šerba Rastodera, i njihovoj opravdanoj kritici “da nedostaje šira solidarnost sa Ibrahimom Čikićem”, napisah ti ovo pismo. Uzgred, šaljem ti bezbroj selama, moj Ibrane, i, pozdravi mi Danila.
Tvoj ratni drug,
Harun Hadžić – predsjednik SDA CG
Intelektualac u pravom smislu rijeci. Možda malo na trnutke izgleda prepotentan. Ali na strani to, Allah je jedini bez mahane. U svakom slucaju smatram ga kao poštenog i sposobnog čoveka. Ali nisam siguran kakav je za rad u džematu, to jest dal trpi oko sebe pametnog.
Neka mi oprosti Harun, ovo je samo moje zapažanje, koje uopšte ne mora da bude tačno.
Tako sam nekada mislio i za našeg sve ukupnog vođu Muamera ef. Zukorlica da je prepotentan, pa kada sam ga upoznao, video sam da nema ni trunke osnove za to.
Harune vrati se molim te,spasi Rozaje,spasi nas od cafira.
Došlo je vrijeme da na čelu bošnjačkog naroda konačno dođe istinski vođa, Gazija, naš Harun. Hoću da vjerujem da će do toga i doći, jer naš Harun neće dozvoliti da bošnjački narod tiho propada i gubi svoj identitet,naravno uz instrukcije Milovog režima uz podršku njegovih satelita. Ovo Harunovo pismo, upućeno Ibrahimu će zasigurno imati pozitivan odjek kod Bošnjaka. Nažalost Bošnjaci Sandžaka i šire su osjetili veliko zlo od crnogorskog i srbijanskog režima, o tome se mora pisati ,da nam se nebi ponovilo. Molim dragog Allaha dž.š. da nam čuva naše bošnjačke velikane,naše Gazije ,kao što su u Južnom Sandžaku ,naši : Harun,Ibrahim,Abdurahman,Hazbija i mnogi drugi. Molim dragog Allaha dž.š. da im podari dobro zdravlje i uspjeh u vođenju bošnjačkog naroda,oni to najbolje od svih znaju kako sačuvati bošnjački narod od daljeg propadanja i osloboditi ga od otrova režima Mila Đukanovića. Gospodine Harune ! Bošnjaci sa nestrpljenjem očekuju vaš povratak ili nastavak vaše misije ,baš tu gdje ste privremeno i stali.
Selam .
vazda je bilo,rasima fejzic i dr.prodane duse stidite se…
Harun Hadžić je svojom pjesmom o Sandžaku, još jednom pružio ruku, i dušu, i pogled, i obraz svoj, svome voljenom Sandžaku.
Ovim jednostavnim riječima ljubavi prema voljenom Sandžaku, veliki Harun Hadžić je pokazao i onu skrivenu stranu, koju pjesnici obično prvo iznesu na vidjelo. Harun je to osjećanje ljubomorno čuvao otkrivši ga na njemu najvećoj ljubavi, na Sandžaku. Kako obično i jednostavno a divno!
Harun nas je ovim pismom, a posebno ovom pjesmom još jednom mnogo zadužio.
@ISKRENI SARADNIK : Mislim da mnogo subjektivno i arogantno sudis o Bosnjacima u Crnoj Gori . Stavljati
skoro sve ljude u isti kos nije ti posteno i nijesi dosta sazreo da bi trezveno razmisljao i govorio. Harun Hadjic i dalje ima kod 90% Bosnjako u CG svoje mjesto u srcima i niko ga ne moze zamijeniti za jos duzi period. Te krmece glave koje pominjes su mu bile u blizem srodstvu pa su mu i najvise podvalile.Sudionik sam tog vremena i dobro znam kako su se odvijale stvari. Mislim da si cuo za onu poslovicu , kako te selo ispraca tako te carsija docekuje.Carsija je Haruna lijepo docekala i danas ga smatra za svoga vodju i najveceg Bosnjaka u Sandzaku.
Gosodine…… dugo razmisljah da li da ti odgovaram. Da od moje iskrene podrske prof. Hadzicu i Ibrahimu ne napravim nesto lose. Da ista znas cutao bi. Tu aroganciju i nezrelost ti pokazujes. Subjektivno naravno da sudim jer ima pravo na subjektivni sud, nisam tele sa funkcijom ili ne daj boze ahmedijom na glavi kome DPS i prikljucak njegov BS, u saradnji sa kvazi rejsom i sluzbama kreiraju misljenje i pogled na svijet. Nisam deo ROZAJSKE SUMATRE I CRNOG PUTA. Govorim o faktima. 96% je glasalo protiv Harunove ideje u tim tvojim Rozajama. Ti sigurno pripadas toj manjini od 4%, i pruzam ti ruku za to. zao mi je tih ljudim koji razmisljaju suprotno nama. Dobro znamo kako se rozajci politicki stoje. Sto se tice Haruna moraju ga postovati i uvazavati jer je to jedini covek koji je iz politike izasao cista obraza i halal imetka. Njegova sirina i iman koji nosi i najveceg dusmanina ce pokorit. Ti zaostali umovi znam da se srame od njega….izabrali su krstase i njeguski prsut…
Postovanje za 4% BOSNJAKA U ROZAJAMA koji stabilno stoje na noga, ako si jedan od njih i tebi selam.
I pazi drugi put na svoju licnu aroganciju i nezrelost, sudionice vremena koje te nije naucilo da prepoznas dobro i zlo i odvoji brata od krvnika.
Selam
ovo pismo ce definitivno ucvrstiti ideju slobode i ponosa
…Originalni primjer čovjeka IDEALISTE…
Za taj ideal je malo ljudi spremno da podnese šta ste vi podnijeli…
…Nažalost… naši pojedini CG Bošnjaci…ili Bošnjaci Južnog Sandžaka su prodali svoj obraz, i žive kukavički pognute glave…
Malo je ljudi kao sto je prof. dr Harun Hadzic. Covjek velikog imana, srca i duse. Covjek koga ne mogu razumijeti razni poltroni, klimoglavci, apsolutiste i prodane duse. To je covjek koji je vodio iskrenu politiku, zasnovanu na vjeri, postenju i hrabrosti. Mozda jedan od rijetkih koji je mogao povesti BOSNJAKE pute slobode, Evrope i svijeta. Medjutim, takvim ljudima ovde mjesta nema. Traze se krmece glave, izdajnici, nemoralni klonovi i ostala svita.
Dragi BOSNJACI CRNE GORE, ONOG TRENUTKA KADA STE IZDALI OVOG COVJEK SKLOPILI STE PAKT SA DJAVOLOM.
Polako, bice vam sve gore.
Siti stomaci, velike glave, velike usi, i puni dzepovi…..aliii, alli, slobodu str sutnuli, vjeru ste prodali, na hafize i mualime udarili, krvave bajrake na svecanosti ponijeli, dusanima na koljena pali i ljudstva se odrekli.
Kada ostarite bolece vas, i izdaja koju ste priredili Harunu, to jest sami sebi.
Smatram sebe bogatim covjekom jer sam imamo priliku upoznati Haruna i sa njim saradjivati.
Ponosim se sa njim.
Da vas Allah nagradi profesore.
Selam,
ISKRENI SARADNIK
Malo je ljudi kao sto je prof. dr Harun Hadzic. Covjek velikog imana, srca i duse. Covjek koga ne mogu razumijeti razni poltroni, klimoglavci, apsolutiste i prodane duse. To je covjek koji je vodio iskrenu politiku, zasnovanu na vjeri, postenju i hrabrosti. Mozda jedan od rijetkih koji je mogao povesti BOSNJAKE pute slobode, Evrope i svijeta. Medjutim, takvim ljudima ovde mjesta nema. Traze se krmece glave, izdajnici, nemoralni klonovi i ostala svita.
Dragi BOSNJACI CRNE GORE, ONOG TRENUTKA KADA STE IZDALI OVOG COVJEK SKLOPILI STE PAKT SA DJAVOLOM.
Polako, bice vam sve gore.
Siti stomaci, velike glave, velike usi, i puni dzepovi…..aliii, alli, slobodu str sutnuli, vjeru ste prodali, na hafize i mualime udarili, krvave bajrake na svecanosti ponijeli, dusanima na koljena pali i ljudstva se odrekli.
Kada ostarite bolece vas, i izdaja koju ste priredili Harunu, to jest sami sebi.
Smatram sebe bogatim covjekom jer sam imamo priliku upoznati Haruna i sa njim saradjivati.
Ponosim se sa njim.
Da vas Allah nagradi profesore.
Selam,
ISKRENI SARADNIK
Hvala prijatelju na ovim lijepim rijecima o nasem dragom Harunu, ja sam imala srecu tad raditi sa tim velikim covjekom i dobro znam kroz sta su svi tad prosli,mnogi su tad okrenuli ledja i pravili se da ga ne znaju. Tad sam sa ponosom podrzavala njega i danas samo njega priznajem za PREDSJEDNIKA.Selam za Haruna i Ibrahima.