
Umjetnost je u osmanskoj dinastiji bila pretvorena u svojevrsnu tradiciju… Većina sultana se zanimala za neku granu umjetnosti. Selim III je bio kompozitor i svirao je tamburicu, Mahmud II je bio jedan od najvećih kaligrafa svog vremena, a Abdulmedžid se, kao slikar, smatra osnivačem modernog slikarstva u Turskoj.
I sultan Abdulaziz je bio vladar vrlo blizak umjetnosti. Još dok je bio princ, Abdulaziz je izučavao slikarstvo kod velikih majstora kao što su Ques i Schranz; kasnije je radio sa čuvenim slikarima, Chlebowskim, Francuzom Guillemetom i Rusom Ajvazovskim, na platnima koja prikazuju osmanlijske podvige i koja su izložena u Dolmabahče palati. Međutim, u muzejima u Turskoj se ne može naći niti jedno Abdulazizova djelo, iako se zna da je bio posvećen umjetnosti. U istraživanju historičara umjetnosti uspoređuju se sultanovi crteži uzeti iz Nacionalnog muzeja Krakov u Poljskoj sa 12 nepotpisanih slika koje se nalaze u Turskoj. Stručnjaci su utvrdili da se crteži i slike vjerno preklapaju i slažu se da slike pripadaju sultanu Abdulazizu.
O tome kako su crteži dospjeli u Poljsku historičari umjetnosti kažu: Sultan Abdulaziz je kao oproštajni dar poklonio crteže poljskom slikaru Stanislavu Chlebowskom koji je bio angažiran kao dvorski slikar. Chlebowski je te crteže čuvao kod sebe. Poslije je Nacionalni muzej Krakov crteže otkupio od slikareve porodice i izložio u muzeju.
Izložba otvorena 137 godina nakon smrti 32. osmanskog sultana Abdulaziza će biti otvorena do 20. oktobra u Umjetničkoj galeriji Dolmabahče…
(trtbosanski)