Gledam danas kako cetnicke majke i ocevi igraju svoja cetnicka kola, na cetnickoj svadbi, pjevajuci cetnicke pjesme ” Oj Pazaru novi Vukovaru, oj Sjenice nova Srebrenice”. U isto vrijeme na televiziji traje emisija koja govori o oporavku Srebrenice, i to takvom da Srebrenica sad ima cak 4 rok benda, i obavezni dernek u centru grada, svake godine. Bude posebno, kazu. I Samo sto ne kazu da tada za sehide, nikog nije briga, a ni za Karadzida, a ni Mladica. Ne kazu, al vidi im se na licima. A sav onaj posten Srebrenicki narod koji i dan danas moli Allaha i krisom brise suze, ovaj put, nije pogodan za televiziju.
Sa druge strane ekrana i monitora, na velikom svjetskom platnu, sprema se nova predstava, jubilarna jeste, ali ne znam joj broj (pitajte Zapad, nakon sto ih planiraju oni ih uredno proknjize) zvana ” Jos jedno klanje muslimana”. I opet ce, znate, kada sve prodje EU i Amerika prolijevati svoje gorke suze, tjesiti zrtve i pitati se ” Zasto, kako i zbog cega” Opet ce slati bukete cvijeca, proglasavati dane zalosti, graditi svoje jeftine karijere, na jeftinim govorima propagirajuci onu poznatu ” kad jagnje i dva vuka pregovaraju sta ce jesti za veceru”, hocu reci, demokratiju. Onu demokratiju sa kojom su slali svoje kvazivojnike da “sire istinu i mir” po krvavim Bosanskim gradovima i selima, koji su slikali gladne djecake, kao sto je to sjajno opisao Fikret Hodzic. One vojnike od koje djeca nisu ocekivala mir, vec eto, samo cokoladicu. Imala je demokratija pune ruke posla u Bosni: valja dokazati da Zapad nije znao da detaljno planirano etnicko ciscenje Bosne i Hercegovine, valja pobiti sto vise muslimana ( lahko je to u totalnom ratnom rasulu), valja ih onda izmiriti i stvoriti genocidnu tvorevinu. Valja dovesti Dodika na celo demokratskog produkta. Ne, nije to utjesna nagrada cetnicima, to je glavna nagrada! Valja potom osigurati “vehabijske loze po bosni”, pa scenirati par ” teroristickih napada”, i eto, posao gotov i ” MIRNA BOSNA”.
Bosnu ce na kratko ostaviti po strani, jer valja sada putovati do Sirije, pa onda, do Egipta. U Egiptu je teorija demokratije pobijedila, jer lahko je demokratiju provesti kod postenog naroda. Zapravo, gdje je posten narod, demokratija ti nije ni potrebna, nju su prvenstveno izmislili pokvareni ljudi, da bi mogli naci adekvatan alibi za svoje prljave poslove. Pametna ti je ta demokratija, pa je na vrijeme shvatila da se sa njenim prikrivenim nacelima kose npr ” Islamska braca”. Shvatila je ona to na vrijeme, isto ono krvavo vrijeme koje je stalo za Egipatski narod, za muslimane i za hafiza Morsija. Vojni udar u Egiptu? Sutnja. Vijesti. Pokoja lazna vijest, umanjeno par stotina zrtava i prelazak sa teme na poziv na ” demokraticnost”, poziv na ” demokratiju”. Ne bi li demokratija, osim sto je naizgled savrsena teorija, trebala biti i energicna akcija. Kakav je to savrsena industija mira ako nema plan kako zaustaviti krvoprolice? Kakvi su to ljudi koji ne vide istinu? Koje uspjehe ima primjena demokratije nad muslimanskim zemljama. Republiku Srpsku? Hljade mrtvih Sirijaca, silovanih zena, rastrgane djece? Egipatske sehide? Ne, svijet to ne gleda tako. Uspjeh demokratije su vec prepricani govori raznih zvanicnika, diplomata i ” zagovornika za mir”.
Kako se osvetiti ovoj demokratiji. Iz dana u dan sve se vise divim prvim rijecima objavljenim nasem miljeniku sallahu alejhi wesellem, sve se vise divim Gospodaru svijetova i njegovoj beskrajnoj mudrosti.” UCI! UCI I IME TVOGA GOSPODARA KOJI STVARA! “Dugo me nesto nije potaklo na razmisljanje kao jedna tuzna emisija u kojoj zrtve agresije govore o svoje price. Jedna mlada djevojka ( molim Allaha da uspije u svim svojim hairli namjerama), prica o tome kako su joj braca ubijena isped nje, na njenim rukama. U svojoj prici kaze: ” Znate li sta je moja osveta? Moja osveta je moje znanje, moje obrazovanje, moj studij medicine!” Usitinu, nase oruzje su dove i znanje.
Ovu prljavu demokratiju i ovo prljavo sistemsko unistavanje muslimana mozemo zaustaviti jedino nasim znanjem. Ucimo, pisimo knjige, rezisirajmo filmove, lijecimo ljude, nek nas ima svugdje, sve vise. Nek ne mogu da traze nekog drugog, ponudimo im, umjesto jednog muslimana, drugog! Pisimo tekstove, reportaze o stvarnim zbivanjima muslimana. Sirimo istinu, uz sve to budimo pokorni muslimani. To je nasa formula. To je osveta demokratiji.
Aida Sadikovic Mehonic
Akos.ba
