Osnovan BKZ Luxemburg

Evropa – Obraćanje predsjednika Bošnjačke kulturne zajednice u Luksemburgu (BKZL) Faruka Ličine na Promotivnoj skupštini u Luksemburgu, 17. marta 2012. prenosimo u cjelosti.

Eselamu alejkum, dobro veče i dobro došli na Promotivnu skupštinu BKZ Luksemburga.

Svima se najiskrenije zahvaljujem na podršci koju iskazujete vašim prisustvom u ovolikom broju.

Želim se također zahvaliti predstavnicima CLAE-a, organizatoru 29. Festivala Migracija, Kulture i Građanstva, koji su sa zadovoljstvom omogućili da ovaj naš skup kao i naši musafiri, obogate kulturni program festivala.

Obaveza mi je također da se zahvalim mojim najbliskijim saradnicima, inicijativnom odboru BKZ-Luksemburg, na iskazanom povjerenju, i na emanetu koji su mi dali, ako se za emanet uopšte i može zahvaljivat.

Sa zadovoljstvom ću vam predstaviti ostale članove odbora BKZ Luksemburg:

• Mersad Dragolovčanin, potpredsjednik,
• Muhamed Ćeman, sekretar
• Erand Agović, blagajnik

kao i ostale članove:

• moderator, Mehdija Čelebić
• Ernad Rastoder
• Enver Šutković
• Asmir Bihorac
• i našeg snimatelja i režisera, Jasmina Mulahusića,

Moram napomenut i svu drugu gospodu, koja je učestvovala na osnivanju BKZ- Lux, gospodu: Sulejman Aličković, Edin Talić, Enes Karišik, Sabahudin Selimović i Džemail Ademović.

Da nebih oduljio citiranjem naših ciljeva koji su statutom definisani i koji su usklađeni sa statutom BKZ matice u Novom Pazaru, reći ću u par riječi šta nas je podstaklo na osnivanje BKZ u Luksemburgu.

Zašto BKZ u Luksemburgu

Najprije želja da se priključimo sandžačkom pokretu, da ih podržimo na putu povratka autonomije Sandžaka kao prekogranične regije, s’ciljem ostvarenja ravnopravnosti Bošnjaka u tom regionu.

S’druge strane prepoznali smo važnost povezivanja Bošnjaka koji žive u raznim državama, počev od naše matice Bosne i Hercegovine, te u južnom i sjevernom Sandžaku, šire u Crnoj Gori i Srbiji, Makedoniji, Kosovu , Hrvatskoj, te u dijaspori.

Ovo se itekako odražava na strukturu odbora BKZ u Luksemburgu, čiji članovi dolaze iz Bosne, južnog i sjevernog Sandžaka, Makedonije, te Kosova, a dijaspora je zahvaćena jednim članom koji je rođen u Luksemburgu.

Naime, broj Bošnjaka koji žive u Luksemburgu se procjenjuje od 15.000 pa na više, što čini najmanje 3% od ukupnog Luksemburškog stanovništva.

Jedan od ciljeva BKZ u Luksemburgu jeste očuvanje i afirmisanje bošnjacke kulture i bošnjačkog identiteta.

Bošnjaci u Luksemburgu dolazili u tri navrata

Prvi Bošnjaci dolaze u Luksemburg 70-tih godina prošlog vijeka. Te prve generacije dolaze na privremenom radu u skladu dogovora o radnoj snazi između Luksemburga i Jugoslavije. Međutim oni ovdje ostaju i do dan danas.

Drugi talas dolaska Bošnjaka u Luksemburg počinje od 1990. godine, izbijanjem rata u bivšoj Jugoslaviji, gdje Bošnjaci traže utočište. Dok jedni dolaze prognati ratom sa područja Bosne i Hercegovine, drugi dolaze jer bježe od organizovane državne torture nad Bošnjacima sa područja Sandžaka i šire.

Treći val Bošnjaka dolazi početkom 21. vijeka, trbuhom za kruhom iz Sandžaka zbog, ovoga puta, demokratskog protjerivanja. Ti ljudi su bili primorani napustiti svoja ognjišta zbog ekonomski ugušenih sredina. Bez nikakve perspektive za dalji život Bošnjaci dolaze u Luksemburg da zarade kruh za svoju porodicu.

Paralelno, zbog rata na Kosovu, Bošnjaci također i iz te zemlje dolaze tražit utočište u Luksemburg.

Može se reći da su se Bošnjaci uspjeli vrlo dobro integrirati u luksemburškom društvu. Lahko su se prilagodili novom okruženju, a bez da zapostave svoje korijenje i tradiciju. Danas imamo veliki broj Bošnjaka biznismena, kao i onih mlađih, koji su završili ili završavaju studije na prestižnim evropskim fakultetima. Danas ima Bošnjaka koji rade u raznim državnim institucijama.

Bošnjaci Luksemburga su se najprije organizirali na vjerskom nivou osnivajući džemate.

Međutim na kulturnom nivou, tu su zaostali. Danas se veliki broj Bošnjaka identifikuje kao Crnogorci ili Muslimani, sa veliko M. Slave i uzidižu tuđe ignorirajući svoj Bošnjački identitet. Radi se upravo o onim ljudima koji nisu nacionalno osviješteni. Ali ima i onih u kojima i dalje živi strah kojeg su doživjeli zadnjih decenija prošlog vijeka, pa da ne bi imali loših posljedica prilikom putovanja u Crnoj Gori, ne bi da se slučajno zamjere nekom Srbinu ili Crnogorcu, i ako je danas nepoznato da je itko bio maltretiran u zadnjem periodu zbog toga što se izjašnjava kao Bošnjak.

Ona kap sto je izlila vodu iz vazne je činjenica da je jedan dobar broj Bošnjaka na zadnjim općinskim izborima u Luksemburgu podržao osobu koja javno negira genocid u Srebrenici. Još žalosnije jeste to da se toj istoj osobi davalo prostora da djeluje na bošnjačkim sijelima i feštama. Ova činjenica je dovoljan dokaz da i dalje ima Bošnjaka koji još nisu svjesni historije koja ih je zadesila i da je više nego kasno da se priključimo BKZ pokretu i sačuvamo sebe od modernog genocida.

BKZ u Luksemburgu je već realizirala dva projekta u tom smjeru. Naime večeras ćete biti u prilici vidjeti isječak filma “Vjeronauka” i čuti par sevdalinki. Također večeras smo vam obezbijedili “Bošnjački nacionalni kalendar”, kao i reviju Sandžak.

Najnovije jeste to, da će BKZ u Luksemburgu, organizirat putovanje do Sandžaka povodom predstojećih opštinskih izbora u Srbiji, zakazanih za 6 maj ove godine. Od danas apelujemo na sve Bošnjake koji su prijavljeni u sjevernom Sandžaku, da uzmu odmor 7. i 8. maja, te da nam se priključe tom odazivu da podržimo sandžačku opciju, i već jednom zauvijek stanemo na kraj beogradskoj opciji.

Sarajevo – srce, Novi Pazar – pluća

I na kraju, neko jednom reče da svaka osoba zasniva svoj identitet na ime, prezime i nadimak. U tom kontekstu nama Bošnjacima Bosna i Hercegovina je ime, Sandžak prezime a dijaspora nadimak.

Ja bih se na ovo nadovezao: Da bi jedno tijelo zdravo funkcionisalo, mora u najmanje imati zdravo srce i zdrava pluća. Bošnjačkom srce je Sarajevo gde je naš duhovni i kulturni centar, Novi Pazar su nam pluća, odakle nam dolazi sloboda disanja, a mi u dijaspori ćemo doprinijeti Bošnjačkom tijelu onoliko dobra koliko uspijemo da se pozitivno integrišemo u društvo gde živimo, a sačuvamo sebe od asimilacije.

A ako bi se neko pitao sta je mozak Bošnjačkom tijelu? Bez dvoumljenja, to je časni Kur’an i sunnet našeg poslanika Muhammeda s.a.v.s., neka selevat i mir na njega i njegovu porodicu.

Izvor: BKZ.rs