Ono što nam dušmani ne mogu radimo sami sebi

Ovih dana smo svjedočili teškim optužbama kojima je izvrgnut Šemsudin Mehmedović, zastupnik u PS BiH. Doduše nije ovo prvi puta da Šemsudinu podmeću i da mu na leđa tovare breme pred kojim bi se i planina povila. Ali Šemsudin ostaje uspravan, ne zbog fizičke snage, nego zbog istine i svetinje za koju se bori i koju brani. Lomili su ga i dušmani i prijatelji kad se ćefne bilo kome, ali to ga je jačalo, a njihove optužbe su se rušile kao kule od karata jer su im temelji bili na laži sazdani. – Elmedina Muftić

Na portalu Radio ZOS (koji je gle “slučajnosti” u vlasništvu Harisa Sejdića) prenesena je gnusna laž pod naslovom “Prijava koja će potresti zemlju” u kojoj su navedene takve laži i potvore na račun Šemsudina Mehmedovića i Šefika Džaferovića, da se insanu ledi krv u žilama, a razum urliče tražeći objašnjenje ljudskoj zlobi. Vijest je prenesena sa portala “Poskok”, što bi se reklo braća po zlobi.

“Zloba je neukrotiva, pa i onda kada joj učinite najveće dobročinstvo.”

Svjedočiti ljudskoj zlobi kao poštasti koja je obuzela današnjeg čovjeka nije više rijetkost, nego svakodnevnica. Epidemija zlobe koja uzima obrise zla širi se brzinom svjetlosti i kao cunami najrazornije snage prijeti da uništi društvo i vrijednosti koje smo stoljećima baštinili u svom genetskom biću. Bošnjaci vrijede za pitom narod, pun ljubavi i samilosti za drugog, merhamet nam je kod prepoznavanja, a vjera islam koju ispovijeda većina Bošnjaka nas uči tome

Željeti bratu što želimo sebi, više nije moto kojim žive Bošnjaci, danas je vakat kad je trend da se brat ponizi, ogibeti, kad se na brata laže i tovari breme koje ni planina ne bi mogla podnijeti, a sve zbog zla u sebi koje se ne želi pobijediti, odnosno koje pojedinci toliko brižno u sebi hrane da su postali prijetnja ne samo svome bratu nego cjelokupnom narodu i državi. Ovih dana smo svjedočili teškim optužbama kojima je izvrgnut Šemsudin Mehmedović, zastupnik u PS BiH. Doduše nije ovo prvi puta da Šemsudinu podmeću i da mu na leđa tovare breme pred kojim bi se i planina povila. Ali Šemsudin ostaje uspravan, ne zbog fizičke snage, nego zbog istine i svetinje za koju se bori i koju brani. Lomili su ga i dušmani i prijatelji kad se ćefne bilo kome, ali to ga je jačalo, a njihove optužbe su se rušile kao kule od karata jer su im temelji bili na laži sazdani. Jest da je istina ta koja pobijedi, ali ne mogu da odšutim na ovakve podvale i optužbe iza kojih stoji patološki zlobnik, mrzac, osoba koja svojim nerazumnim postupcima ne samo da ugrožava svoga brata nego se poigrava sa istinom o protekloj agresiji na RBiH od strane srpsko-crnogorskog agresora.

Izmišljati zločine i stavljati ih na teret istaknutim bošnjačkim dužnosnicima koji su za vrijeme agresije na RBiH obavljali vrlo važne funkcije za opstanak države i naroda se graniči sa izdajom vitalnog nacionalnog interesa. Navesti da su se “svakodnevno odrubljivale glave Srbima i iste nosile na sto Šemsudinu Mehmedoviću i Šefiku Džaferoviću” je ravno zločinu nad bošnjačkom pameću, sjećanjem, istinom, bacanje crne mrlje na blistavu odbranu bošnjačkog naroda, na časnu borbu i sjajne pobjede Armije RBiH, na humanost koju su na svakom koraku pokazivali pripadnici Armije RBiH, na najdemokratskiju vlast koju su u tom periodu obnašali upravo prozvani a pod vodstvom prvog Predsjednika RBiH Alije Izetbegovića. Ne znam da li kreatori ovakvih gnusnih objeda razmišljaju koliko je zlo koje nanose ovom narodu svojom patološkom mržnjom koja prevazilazi granice i ugrožava državu i najsvetije ciljeve za koje su najbolji sinovi BiH dali živote, ciljeve za koje je na desetine hiljada osoba ostalo bez dijelova tijela. Da svojim bolesnim umom izjednačavaju žrtvu i agresora, da se igraju sa osjećanjima miliona Bošnjaka kojima je agresija na RBiH i danas neprestana borba da se istina učini istinom, da je šehidska krv svetinja, i da se niko s time ne smije poigravati zarad vlastitog povrijeđenog ega i neutoljene želje da se bude ono čime te Svevišnji nije odredio da budeš. Protiv odredbe se ne može…

Kad se udara na ličnost Šemsudina Mehmedovića poturajući mu oružje pa zločine to nije samo udar na ličnost, to je udar na državu, narod. To je prekrajanje historije agresije na R BiH, to je bacanje u blato svetosti naše borbe. To koliko Šemsudin Mehmedović vrijedi ovom narodu pokazali su i izbori ne samo ovi posljednji, nego i svi prethodni od zaustavljanja agresije do danas na kojima mu je narod davao svoje povjerenje koje on nije izdao. Dobiti više od dvadeset hiljada glasova nije tek puka slučajnost nego zasluga i čist obraz. Održati se ovolike godine u političkoj utrci ipak polazi za rukom samo najboljima, najsposobnijima, znam da to za posljedicu vuče i imati neprijatelje koji izgaraju u vlastitoj skučenosti duše koja je proizašla iz nesposobnosti ili ti prevelike želje da budu ono što ne mogu ni pomoću trikova, pa onda svoj bijes i jad svojstven samo kukavicama liječe na uspješnima i odvažnima, pod geslom brige za državu, a kad im pravosudni sistem te iste “voljene države” odreže pravdu, onda onako hinjski kako im i priliči ponovo pokušaju da zadaju niske udarce. Teško je živjeti u nemoći, još teže je živjeti u miru sa drugima, a najteže je živjeti u miru sa sobom. Neki su u stalnom ratu sa onim što jesu, onim što bi željeli da budu i onim čime se prikazuju…

bošnjaci