Oni dolaze po našu braću…

0
21

BiH – Ono što se 12. augusta, ove godine, desilo petorici Bošnjaka iz Bosanskog Novog i Bosanske Dubice kada su im specijalci MUP-a RS-a pred njihovom djecom i suprugama ispreturali polu-obnovljene povratničke kuće, a njih uhapsili zbog sumnji da navodno imaju veze sa vehabijskim pokretom, jeste praktična realizacija OPERACIJE PROGRAMSKOG NAMETANJA KRIVICE BOŠNJACIMA:

od intelektualnih palamuđenja tipa «Oni dolaze po našu djecu…» preko nedopustivo bahatih izjava državnih službenika tipa «U BiH ima preko 3.000 potencijalnih terorista» do planskog medijskog izvrtanja činjenica i generaliziranja, u čemu odveć prednjači sarajevsko Oslobođenje.

Programsko nametanje krivice Bošnjacima nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini teče i ono za cilj ima izjednačiti krivnju za masovne zločine i genocid počinjene od strane vojnih i policijskih struktura RS-a, taj «uvrnuti pokušaj da se sve pokrije političkom ljigavštinom, kako bi se iskonstruisao lažni silogizam u kortist Srbije: svi ljigavi ljudi su krivi; svi koji su učestvovali u jugoslovenskim ratovima su podjednako ljigavi; prema tome, svi su podjednako krivi – a time, uzgred, i podjednako nevini», kako ga je nedavno komentirajući «Slučaj Ganić» uočio bivši britanski ambasador u Beogradu i SarajevuCharles Crawford u londonskom Independentu. Operacija balansiranja krivice za zlo u Bosni i Hercegovini, dakle, traje već duže vrijeme i oportunističkog je karaktera. Ovaj po slobodu i budućnost Bosne i Hercegovine opasni trokut ima svoje idejne promotorepraktične realizatoremedijske pokrovitelje. Najveće njene žrtve su obični ljudi, uplašeni povratnici koji pokušavaju sastaviti kraj s krajem i opstati na svojim ognjištima.

Zvijezde i intelektualni heroji ove operacije (nerijetko i turističke atrakcije) na teorijskom nivou su prije intelektualne marionete budući da su svoj polog učenosti i zavjet nauke u ime navodne slobode mišljenja i izražavanja upregli i krenuli optuživati sve redom, krenuli u generalizaciju – posljednju grješku koju može učiniti intelektualac. Jer, da su se pomjerili od teoretisanja i okrenuli pravom naučnom istraživanju ne bi zapali u njene okove. Štaviše, sebe su kao nositelje pologa i zavjeta nauke i učenosti stavili u službu i nalikuju mikrofonima i dežurnim telalima ideoloških centara moći. Njihov «salonski» intelektualizam u praksi stvara pometnju i slijedeću kategoriju, tj. praktične realizatore direktno upućuje na magistralu kršenja ljudskih prava, put kojim se od civilnog društva i vlasti prelazi u ono što se zove vojna i policijska hunta

Neuvezanost državnih instanci, neuke dužnosnike i neodgovorne političare, te sveukupni komplikovani politički ustroj zemlje praktični sprovoditelji ove operacije su iskoristili da se javno obznani informacija kako u Bosni i Hercegovini ima preko 3.000 potencijalnih terorista. Ovako uznemirujuće i alarmantne podatke i cifre nisu iznijele ni Sjedinjene Američke Države, ni Velika Britanija, ni Španija, države  koje su imale daleko smrtonosnija teroristička iskustva. Ova politička nesmotrenost i neodgovornost rezultat je najblaže rečeno nerada i nekompetentnosti počevši od Ministarstva sigurnosti preko svih nivoa policijskih i obavještajno-sigurnosnih agencija. Ona je promptno našla svoje beneficijente: Institucije RS-a koje su u posljednjem izvještaju State Departmenta označene kao snage koje koče i blokiraju efikasnu borbu protiv terorizma u Bosni i Hercegovini. Takve snage će iskoristiti ovu intelektualnu i medijsku platformu i, po najavama, i dalje sprovoditi svoje terorisanje nedužnih civila, uglavnom povratnika Bošnjaka (dok su deklarirani četnici i dalje zaštićeni kao međedi). Politički predstavnici Bošnjaka u RS-u nisu se udostojili ni postaviti pitanje o ovim flagrantnim kršenjima ljudskih prava, a kamo li da su se pojavili na licu mjesta i obišli istraumatizirano stanovništvo. Dakako, nikome ne pada na pamet da državu i njene institucije proziva zbog borbe protiv terorizma i aktivnosti koje za namjeru imaju sprječavanje napada na život i sigurnost njenih građana. Međutim, u tako osjetljivom segmentu aktivnosti, a i zbog samog karaktera terorizma i terorističkih prijetnji, borbu protiv ovog zla država mora voditi u ideološki sterilnom i osviješćenom ozračju, uz maksimalnu pažnju i hiruršku preciznost kako je ta borba ne bi odvela upravo onim putem nereda koji  joj teroristi priželjkuju – stvaranju atmosfere straha.

A ovu atmosferu straha sam moga lično posvjedočiti 21. avgusta ove godine kada sam prateći reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića posjetio i slušao ispovijest Samira Blagajčevića (jednog od petorice privedenih 12. avgusta od strane MUP-a RS) iz Blagaj Rijeke kod Bosanskog Novog. Ovaj bosanski patriota i povratnik nas je sačekao ispred svoje kuće vidno uplašen. Ženu i djecu je, kako kaže, na insistiranje supruge, zbog straha i neizvjesnosti ostavio kod tazbine u Bosanskoj Krupi. Samir je u svom životu već preživio izvođenja na strijeljanje i privođenja, logore i torture. Ovo posljednje mu je posebno teško palo jer se desilo pred očima njegove supruge i maloljetne djece. Kod Samira nisu pronašli ništa! Imali su čak problema i kod njegovog prezentiranja javnosti jer on ni svojom pojavom nema imidž «klasičnog vehabije». Režimski mediji u RS-u su ovaj problem riješili falsifikovanjem i objavljivanjem Samirovog imena i prezimena ispod slike bradatog muškarca sa njima željenim imidžom.

S druge strane, koliko je medijska hajka, kanalisanje i dirigiranje rješavanja problema terorizma u Bosni i Hercegovini kroz njegovo etiketiranje islamu i adresiranje odgovornosti na Islamsku zajednicu ozbiljan i beskrupulozan projekat može se vidjeti u sarajevskim dnevnicima poput Oslobođenja. Po svojoj vlastito-prihvaćenoj uskoj definiciji tekfira  kvalificirana talibanka Vildana Selimbegović – inače poznata kao dirigentica mišljenja i istupa ovdašnjih «salonskih» intelektualaca – već nekoliko puta u svojim istupima napada čak i onog ko se usudi kvariti idilu i tok Operacije PROGRAMSKOG NAMETANJA KRIVICE BOŠNJACIMA. Kada je nedavno u našoj javnosti istupio vispreni teolog i istražitelj, naš kolumnista Muhamed Jusić, i ukazao kako su istraživanja pokazala kako u redovima pripadnika tekfira ima znatan broj konvertita i osoba porijeklom iz mješovitih brakova – to je sarajevsku perjanicu (lično) mnogo pogodilo jer se Jusić nije vodio ideološkom ostrašćenošću i sklapanjem ranije već koncipirane slagalice po kojoj je rješenje terorizma u Bosni i Hercegovini: Proglas reisu-l-uleme i poziv na lov na vještice (čitaj vehabije).

Dakle, meta hajke sarajevskih medijskih talibana su i oni koji  se usude znanstvenim ukazivanjem narušiti već kreiranu idilu Operacije.  Čak ako bi ta stručna saznanja mogla biti od ključne pomoći praktičnim sprovoditeljima i istražiteljima kako bi ovo društvo sačuvali i zaštitili od opasnih radikalnih skupina i pojedinaca protiv kojih islam naređuje borbu kao strogu dužnost vjernika. Generalizacija iliti trpanje u jedno svih onih koji imaju drugačiji izgled, ne samo da će odvesti u krivo borbu protiv terorizma, već će otvoriti put ka stravičnom kršenju ljudskih prava, kao što se desilo u Bosanskom Novom i Bosanskoj Dubici. Generalizacija je opasni put zlokobnog trokuta (ideolozi-egzekutori-medijski promotori) koji je na globalnom planu Sjedinjene Države doveo pred ambis poraza i u Afganistanu i u Iraku. Valjda tu lekciju Bosna i Hercegovina može naučiti sa globalne scene, jer sjetimo se da su primarne žrtve muslimanskog ekstremizma i terorizma muslimani,  što se pokazalo i u Bogojanskom slučaju! U Bosni i Hercegovini se ne smije dopustiti da muslimani budu žrtve i same borbe protiv terorizma. Posebice ako se radi o populaciji povratnika koji svojim povratkom i opstankon na ranije etnički očišćenim prostorima razbijaju nade zagovornicima etničkog aparthejda u Bosni i Hercegovini. Zarad budućnosti ove zemlje više nikada se ne smije dogoditi da se po ljude dolazi zbog njihovih drugačijih uvjerenja. Ideološko generaliziranje, neupućenost odgovornih i medijsko huškanje dovelo je do toga da “Oni” danas doista dolaze po našu braću, i očeve, i sinove i muževe, naše komšije. Dakle, jeste! Oni DOLAZE PO NAŠU DJECU!? Samo to «Oni» su isti oni koji su u bliskoj prošlosti odvodili Bošnjake, isti oni koje su međunarodne sudske instance označile odgovornim za etničko čišćenje i genocid – policija i vojska Republike Srpske.

Izvor: Rijaset.ba


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.