Za dvadeset minuta dotad, kažu, nikad viđena oluja na Pešteri, u selu Doliće nosila je sve pred sobom, pričinila veliku materijalnu štetu petočlanoj porodici Turković, a oštetila i krov džamije. Takvu vrstu straha nisu doživjeli.
–Tornado, To je bio tornado isto kao u Americi. Tolika je brzina bila da sam samo stigao reći sinu da legne na zemlju. I ja sam uspio leći na zemlju. Crepovi, krov, gvožđana prikolica preletjela je preko nas I deset metara odletjela. To je bila strahota. Džamija je oštećena, moje obje kuće, sve oko kuće je polomljeno, vrtovi. Hvala Bogu kad smo preživjeli, kaže Munever Turković selo Doliće
Ništa nije ukazivalo na takvo nevrijeme. Naoblačilo se, kao da će jača kiša.
–Prikolicu, ovoliko gvožđe, bacila je deset metara od mjesta dovde. Šta je stakla letjelo iznad naših glava. Samim čudom ostali smo živi. Sve je voćke nosio. Bor je odletio tamo u planinu.
U Boroštici, nedaleko od Dolića, samo grmljavina.
–Kad sam došao ovdje kao da je bilo bombardovanje. Ovo je stvarno katastrofa. Ovakvo nešto nisam nikad vidio, niti čuo iz priča oca i djeda. Jedino sam gledao na televiziji, šta se po Americi ovako dešavalo. To sam gledao, priča Ibrahim Škrijelj, mještanin sela Boroštica
