U organizaciji Mešihata islamske zajednice u Srbiji i Medžlisa IZ Priboj, u Sjeverinu je upriličen komemorativni skup “Sjećanje na Sjeverin” povodom obilježavanja 33. godišnjice od otmice u Mioču u kojoj je odvedeno i ubijeno 17 nevinih građana bošnjačke nacionalnosti.
Program je počeo učenjem sure Ya-Sin kod spomen obilježja, a potom se prisutnima ispred porodica otetih obratio Omer ef. Hodžić, predsjednik Organizacionog odbora.
“Danas ispred porodica šehida Sjeverina trebala je da se obrati Dženita Mandal ali je zbog nekih porodičnih obaveza danas izostala sa ovog skupa. Sudbina porodice Mandal kao i svih drugih porodica šehida mogu ispistati stotine stihova, knjiga i dokumentarnih filmova, za ovih 33 godine koje su do danas prošle. Kako koja godina prolazi mislio sam da će mi biti sve lakše da govorim, međutim, gledajući vaša lica iz godine u godinu, sve mi je teže jer se ova nepravda nastavlja i ne vidi se kraj. Hvala vam na podršci koju nam pružate svake godine i što ste uz nas a valjda će doći vrijeme da i mi dočekamo pravdu i priznanje za sve ovo što smo prezivjeli.”
Prisutnima se obratio i predsjednik Skupštine opštine Priboj, Boris Mrdović.
“Tišina i bol odjekuju sa ovog mjesta preko tri decenije. Tišina i bol odjekuju svakog oktobra širom ove doline i upravo ta tišina i taj bol nas podsjeća na humanost, na ljudskost, na pravednost i na one vrijednosti koje ne smijemo da zaboravimo. Svakog oktobra iznova polažemo ispit civilizacijske zrelosti i ispit dostojanstva. Želim da poručim da nikada nećemo dozvoliti da neko gradi imperije na temeljima naših poraza. Gradit ćemo mostove multikulturalnosti, ljubavi i pomirenja. Ako tu misiju ne ispunimo, njihova žrtva je još veća, a naša bol jača. Ne dijele nas vjere i nacije dijeli nas samo to da li je neko loš ili dobar covjek.
Prisutnima se obratio i predsjednik Mešihata, muftija sandžački dr. Mevlud ef. Dudić, podsjećajući da je zločin u Sjeverinu trajna opomena i obaveza da se istina pamti i prenosi budućim generacijama.
“Na ovom mjestu, na kojem su prije 33 godine nevini ljudi odvedeni u smrt samo zato što su bili drugačiji od svojih dželata-ubica, stojimo danas mi i cijeli naš narod – tiho, ali dostojanstveno. Sjeverin nije samo mjesto bola, nego i mjesto sjećanja, opomene i naše obaveze pred Bogom i historijom. Na današnji dan 1992. godine, iz autobusa koji je saobraćao na liniji Rudo–Priboj, oteto je 17 Bošnjaka, među njima i jedna žena. Prema raspoloživim dokazima, odvedeni su prema Višegradu, potom zvjerski mučeni i na kraju ubijeni. Njihova imena moraju biti uklesana u našu kolektivnu svijest, a njihova šutnja vapi za pravdom. Oni nisu samo žrtve – oni su naš amanet. Mi nismo ovdje da bismo izazivali mržnju, već da bismo širili i tražili istinu. Nismo ovdje da bismo pozivali na osvetu, već da bi tražili pravdu. Islam nas uči da je pravda temelj, ili da ona stoji iznad svega, da bez nje nema ni mira, ni zajedništva, ni dostojanstva, ni budućnosti.
Mi Bošnjaci Sandžaka znamo praštati, ali ne smijemo i nećemo zaboraviti. Zaborav je drugo ubistvo žrtve. Naša je dužnost da njegujemo sjećanje, da učimo mlade generacije o onome što se dogodilo – ne da bi mrzili, već da bi znali kuda vodi šutnja i ravnodušnost.”
U znak sjećanja na otete i ubijene, prisutni su u rijeku Lim spustili ruže, kao simbol tuge, ali i nade u pravedniji svijet u kojem će zločini biti priznati i kažnjeni.
