Odluka Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Crne Gore o rušenju džamije “Husein Kovač” u podgoričkom naselju Konik izazvala je široke reakcije u javnosti.
Rješenje, doneseno nakon inspekcijskog nadzora 16. jula prošle godine, temelji se na tvrdnji da je objekat izgrađen nelegalno, suprotno građevinskoj dozvoli iz 2012. godine.
Ministar Slaven Radunović objasnio je da su parametri predviđeni dozvolom prekoračeni, te da je pored glavnog objekta izgrađen i pomoćni, što je prebačeno na komunalnu inspekciju. Istakao je da ne postoji zakonski put za opoziv ili izmjenu rješenja, jer je odluku donijelo ovlašteno službeno lice u okviru svojih nadležnosti.
Radunović je odgovarao na upit poslanice Nađe Laković (Pokret Evropa sad), koja je postavila pitanje da li je takva odluka primjerena u multietničkoj Crnoj Gori. Iako je priznao da je legalizacija nelegalnih objekata u javnom interesu, istakao je da Mešihat Islamske zajednice u trenutku inspekcije nije bio upisan kao vlasnik parcele, a ugovor o kupoprodaji nije sproveden.
Imam Redžematović: “Zašto baš u Ramazanu?”
Glavni imam u Podgorici, Džemo Redžematović, potvrdio je da je podnesen zahtjev za legalizaciju džamije. Upitao je zašto je odluka o rušenju donesena upravo tokom Ramazana, kada vjernici posebno intenzivno koriste vjerske objekte.
“U gradu ima na stotine nelegalnih objekata, ali upravo džamija privlači pažnju”, rekao je Redžematović, ističući da je džamija ključno mjesto okupljanja vjernika, posebno petkom. Spomenuo je i podršku pravoslavnih komšija, naglašavajući međuvjersku solidarnost.
Bošnjačko vijeće i Bošnjaci iz dijaspore u SAD-u također su osudili odluku. U otvorenom pismu ministru Radunoviću, dijaspora je odluku nazvala “provokacijom protiv muslimana”, optužujući vlasti za islamofobiju i šovinizam.
“Kako je moguće donijeti ovakvu odluku u Ramazanu? Koliko je crkava izgrađeno bez dozvole – hoće li i one biti srušene?”, pitali su u pismu. Pozvali su na poništenje rješenja i dijalog s Islamska zajednicom, upozoravajući na moralne i društvene posljedice rušenja “Božje kuće”.