27. Oktobar 2011

Sandžak – Obrazovanje je državni posao u Republici Srbiji. Posao obrazovanja i vaspitanja je od strateškog značaja za razvoj jednog društva, odnosno nacije u državnom smislu. Nacionalna kultura je zbir svih različitosti u jednoj državi. U Srbiji se pod pojmom nacionalne kulture tretira kultura većinskog naroda. Odrednicu srbijanski zamijenila je odrednica srpski u svim segmentima koje pokrivaju državne institucije. Zvanično se u Srbiji koristi sintagma u srpskom obrazovanju, u srpskom obrazovnom sistemu…

Po Zakonu o nacionalnim manjinama, nacionalni savjeti nacionalnih manjina zaduženi su za obrazovanje, kulturu, službenu upotrebu jezika i pisma i informiranje pripadnika određene nacionalne manjine u Srbiji. Dakle, savjeti preuzimaju posao državnih obrazovnih institucija. Na ovaj način su pripadnici manjina getoizirani (na svim Zakonom o savjetima reguliranim oblastima) i prepušteni skromnim obrazovnim potencijalima. Država preko savjeta skida sa sebe teret obrazovanja i vaspitavanja pripadnika nacionalnih manjina. Naravno, isplate ličnih dohodaka svim radnicima u obrazovanju su u nadležnosti Vlade Srbije.

Ako se osvrnemo na obrazovanje manjinskih naroda u SFRJ  i R. Srbiji, uočit ćemo da su neki pripadnici nekonstitutivnih naroda SFRJ imali solidno organiziran obrazovni sistem (Albanci, Mađari, Turci…). Bošnjaci, kao jedan od šest naroda SFRJ, nisu imali nacionalne sadržaje u obrazovnim institucijama SFRJ. Imamo paradoks da pripadnici nacionalnih manjina u SFRJ imaju dio obrazovnih sadržaja na maternjem jeziku, dok Bošnjaci kao konstitutivni narod nemaju nacionalne sadržaje u republičkim obrazovnim sistemima. Maternji jezik Bošnjaka je u to vrijeme nepriznat. Sadržaji iz nacionalne književnosti Bošnjaka zastupljeni u udžbenicima su svojatani od Srba ili Hrvata.

U periodu 1990-2000. Bošnjaci u Srbiji nisu imali nikakva obrazovna, kulturološka i ostala prava. U udžbenicima u kojima se tretiraju nacionalna obilježja ne postoje sadržaji označeni kao bošnjački ili muslimanski. Sadržaji namijenjeni djeci i omladini srpske nacionalnosti su prenaglašeno nacionalni, a iz takvih sadržaja desetak godina uče djeca i omladina bošnjačke nacionalnosti. Bilo je i uvrjedljivih sadržaja na račun muslimana. Na primjer, zadatak u kome musliman sprema svinjsko meso. Ipak, klerikalni sadržaji nisu bili dominantni u udžbenicima režima Slobodana Miloševića, niti je ravnogorski, fašistički pokret Draže Mihailovića bio prisutan u sadržajima.

U čitankama od 1990. do 2000. bilo je i sadržaja iz bošnjačke i drugih književnosti: Ćamil Sijarić, Meša Selimović, Zijo Dizdarević, lirske narodne pjesme, albanska narodna pripovijetka, pisci drugih naroda sa prostora SFRJ. Tekstovi pisani latinicom su bili u značajnoj mjeri zastupljeni, te se donekle moglo govoriti o multietničkim sadržajima. Moglo se govoriti o multietničkim sadržajima formalno, jer su sadržaji iz bošnjačke književnosti tretirani kao srpski. Napominjemo da su sadržaji za muzičku kulturu bili svjetovni, a danas su crkveni. Naravno, srpski nacionalni sadržaji su bili nacionalno prenaglašeni i ideologizirani. Možemo zaključiti da su ovakvi sadržaji čitanki za vrijeme režima Slobodana Miloševića imali cilj da ojačaju nacionalno biće srpskog naroda, da  mu podignu  nivo spremnosti za rat u ime srpstva.

Nakon oktobarskih promjena 2000. dolazi do promjena u obrazovnim sadržajima u udžbenicima. Prvi na udaru promjena bili su sadržaju koji su smetali SPC. Hitno je izbačena lektira za osnovne škole „Pop Ćira i pop Spira“. Ovaj roman je sljedeće godine ponovo vraćen u obrazovanje. Negiran je Darvin. U Čitanci za šesti razred našlo se dvanaest ikona. Pjesme s kršćanskim motivima dobile su više prostora. U Čitanci za peti razred ove školske 2010/2011. nalaze se tekstovi iz pravoslavne religije. U testu za polaganje prijemnog ispita na kraju osmog razreda za nastavne sadržaje iz srpskog jezika i književnosti učenici treba da znaju lozu dinastije Nemanjića. Prostor književnosti uzurpiraju pravoslavni i historijski sadržaji srpskoga naroda. Navodimo samo neophodan broj primjera s klerikalno-nacionalnih sadržaja.

U udžbenicima historije fašistički saradnik Rajha, Draža Mihailović, predstavljen je kao borac za slobodu srpskog naroda. Četnici Draže Mihailovića počinili su stravične zločine u Drugom svjetskom ratu nad Bošnjacima Sandžaka i istočne Bosne. Činili su zlodjela i nad sopstvenim narodom. U srpskim naučnim izvorima govori se o 35.000 likvidiranih civila muslimana.

Na kakve ratove ovakvi sadržaji spremaju djecu i omladinu srpske nacionalnosti u skorijoj budućnosti!? Da li se s ovakvim nacionalnim i vjerskim sadržajima gradi evropsko, tolerantno, civilizirano društvo? Da li muslimani moraju da svetkuju krsne slave u školama? Da li Bošnjaci danas treba da uče o Draži Mihailoviću kao antifašisti? Po ovoj obrazovnoj strategiji, u skorijoj budućnosti u udžbenicima će i Ratko Mladić biti velikan srpske historije. Kakav je ovo tretman Bošnjaka u nastavnim sadržajima? Kakav će biti ishod? Kakvi su to obrazovni ciljevi srpskom narodu namijenjeni?

Bošnjački sadržaji se neznatno nalaze u sadržajima namijenjenim djeci srpske nacionalnosti.  Bošnjaci  u Srbiji vremenom trebaju postati nepoznata narodna zajednica za pripadnike srpskog naroda. Ono što ne poznaješ – toga se i bojiš. Nepoznato, dakle, treba eliminirati.

Bošnjaci su dobili pravo da preko BNV-a organiziraju obrazovanje na nacionalnim sadržajima. Bivši saziv Vijeća se opredijelio za neobavezne nacionalne sadržaje kroz dva časa nedjeljno. Svake godine djeca, odnosno roditelji, bošnjačke nacionalnosti se izjašnjavaju za koji od ponuđenih fakultativnih sadržaja će se opredijeliti. Zašto je bivši saziv BNV-a Bošnjaka izabrao neobavezan okvir izgradnje nacionalnog identiteta Bošnjaka? Da li je neko drugi naredio obrazovnu farsu za bošnjačku djecu i omladinu? Da li je obrazovna strategija srbijanskog režima za Bošnjake u Srbiji namijenila neobaveznost institucionalne izgradnje i razvijanje nacionalne svijesti Bošnjaka? Da li zbog ove strategije aktuelni režim u Srbiji ne priznaje legitimnost BNV-a koji je, po zakonu R. Srbije, konstituiran u ljeto 2010.?

Bošnjačka djeca i omladina primorani su da usvajaju i one sadržaje srpskog naroda koji su im odbojni – četništvo na primjer. Desetinama godina Bošnjaci su se obrazovali na tuđim nacionalnim sadržajima, ali su prihvaćali one sadržaje koji nisu bili diskriminatorski i često su bili veoma kvalitetni, te su ih Bošnjaci usvajali kao dio vlastitog identiteta (Aleksa Šantić, Miloš Crnjanski, Jovan Jovanović Zmaj, Dragan Lukić, Bora Stanković itd). Sve što je čovječno, civilizirano, internacionalno jeste i bošnjačko. Zato je duh Bošnjaka na Balkanu tolerantan, jer je uzimao sadržaje drugih nacija i kultura koje su dar za svakog čovjeka. Istina, Bošnjaci nisu blizu sto godina imali kroz obrazovni proces i državne institucije suštinski susret i spajanje s vlastitom kulturom. Kultura Bošnjaka u Sandžaku stotinu godina egzistira van institucija države Srbije.

Obavezu obrazovanja i razvijanja identiteta Bošnjaka ima Republika Srbija. Republika Srbija je u obavezi da svakom građaninu pruži jednake obrazovne uvjete, da obrazuje i sprema omladinu za svjetsko tržište rada, a ne da obrazuje Srbina, Bošnjaka, Roma, Mađara… po zanimanju. Civilizirana država treba bez nametanja da osjeća potrebu da sve različitosti prihvati kao svoju nacionalno-državnu kulturu, te da se na humanim sadržajima (a svaka nacionalnost ima ostvarenja vrijedna divljenja) izgrađuju progres i suživot, a savremeno obrazovanje je osnova napretka jedinki i naroda.

Srpsko nacionalno biće se u obrazovno-ideološkoj strategiji hitno treba odrediti da li je za bjekstvo u manastir i svetosavlje ili za bjekstvo iz manastira i Dositejev put prosvjetiteljstva; hoće li Srbin braniti Španca od Frankovog, Hitlerovog, Musolinijevog ili Mihailovićevog fašizma; da li Oda radosti ili Spremte se, spremte; da li imidž Nikole Tesle ili imidž navijača u Italiji? Ne mogu ove suprotnosti u perspektivi srpskog društva koračati ruku pod ruku. Od ovog izbora srpskog nacionalnog bića zavisi perspektiva Srba, Mađara, Bošnjaka, Bunjevaca, Rumuna, Roma… Škola za sve ili ćemo vazda biti đaci ponavljaci.

Autor: Zehnija Bulić

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles